Nekoliko si godina zaredom odabrana za najbolju stomatologinju u Karlovcu po izboru pacijenata. Što ti to osobno i profesionalno znači?
– Znači mi puno osobno i profesionalno jer Karlovac je moji rodni grad i neizmjerno mi je drago da su pacijenti prepoznali trud i rad, u konačnici kvalitetu usluge. Veseli me što u mom slučaju vrijedi i ona “dobar glas daleko se čuje”, stoga su moji pacijenti i osobe koje dolaze iz drugih dijelova Hrvatske i inozemstva. Ponosna sam na činjenicu kako sam prva generacija stomatologa u obitelji i kako sam ove godine otvorila vrata nove ordinacije o kakvoj sam maštala od početka svog profesionalnog djelovanja. Željela sam da njezin prostor odiše elegancijom i estetikom i da pruža udobnost dnevnog boravka, a ne sterilne i zastrašujuće ordinacije. Mislim da sam u tome uspjela uz pomoć svog supruga koji potpisuje projekte sustava klimatizacije, ventilacije, rasvjete, elektroinstalacija u cijelosti, integrira pametno upravljanje spomenutim sustavima, te u sklopu svoje tvrtke i suradnika iste i izvodi. Kako bi cijela priča bila zaokružena s estetske strane, moja vjenčana kuma izrađuje projekt uređenja interijera koji je u konačnici uspješno izveden.
Čime se u praksi najčešće baviš i koji su najveći izazovi? Zašto se ljudi toliko boje zubara i kako to riješiti?
– Veliki sam estet i iz tog razloga sam najviše posvećena estetskim zahvatima. Zahvati u kojima najviše uživam i najčešće provodim su protetski (ljuskice i krunice) te ortodoncija prozirnim aligerima (udlagama). Uživam vraćati ljudima osmijeh na lice i želim pacijentu pružiti transformaciju koja ne mijenja samo osmijeh već mu podiže samopouzdanje i mijenja sliku o sebi na bolje. Osmijeh je toliko moćan alat i nitko nije zaslužio živjeti s osmijehom kojim nije zadovoljan. Kada cementiram konačni rad, nerijetko moj tim i ja svjedočimo suzama radosnicama i onim najiskrenijim emocijama koje je nemoguće opisati riječima. To su trenuci za koje se živi i koji nadilaze bilo kakvu drugu vrijednost. Također, takav trenutak u danu trenutačno izbriše sve brige i umor koji nosimo na leđima. Najveći izazov u poslu za mene ne čini posao kao takav već zadani rokovi. Primjerice, često se dogodi da se nađem u situaciji da pacijentu cementiramo rad jedan dan prije vjenčanja ili skidamo aparatić dan prije djevojačke večeri. Naime, kada smo već kod izazova, bio je jedan vrlo zanimljiv koji bih rado podijelila s vašim čitateljima. Bila sam u poodmakloj trudnoći kada sam završavala poslijediplomski rad i jedan od ciljeva koji sam si zadala bio je magistrirati prije rođenja djeteta. Rad sam uspješno završila i došla sam rezervirati dvoranu za obranu, a gospođa u referadi promatrala me u nevjerici i svim silama pokušavala odvratiti od ideje obrane magistarskog rada prije poroda, uz argument da će biti vremena nakon poroda. Međutim, kako sam orijentirana prema cilju, ono što odlučim, spremna sam i ostvariti. Dvoranu sam rezervirala uz opasku da se neću pojaviti jedino u slučaju ako termin obrane postane termin u rađaonici. Dan prije obrane rada bila sam na pregledu na kojem je doktorica konstatirala kako su lagani trudovi prisutni, no još uvijek me neće zadržati u bolnici. To me na tren obeshrabrilo, ali ne dovoljno da se sutradan lijepo uredim, obujem omiljene cipele na visoku petu i pojavim u dvorani. Magistrirala sam prva u svojoj generaciji, a samo dva dana kasnije dočekala sam svoju djevojčicu. Često se suprug i ja šalimo kako moram upisati doktorat ako želimo još jedno dijete.
Kada govorimo o strahu od stomatologa, on je prisutan kod čak 75% populacije. Više je razloga koji mogu dovesti do straha, a najčešće su u podlozi prijašnja negativna iskustva, strah od igle, zvuka bušilice itd. Strah se može riješiti na način da se osoba s njime suoči. Pacijenta uvijek pokušavam motivirati na prvi korak, a to je pregled koji se sastoji isključivo od razgovora. Kada osoba zna kako se na prvom terminu neće ništa raditi već ćemo samo razgovarati, lakše će se odlučiti na drugi korak. U inicijalnom razgovoru saznajem od pacijenta koje su njegove smetnje, čega se točno boji i sl. Kada raspolažem svim važnim informacijama, znam kako ću mu pristupiti. Najčešće krećemo od manjih i kratkotrajnijih zahvata kako bi se osoba oslobodila straha, zatim prelazimo na zahtjevnije zahvate. Jedan od najljepših komplimenata koji sam dobila od pacijenata je da sam ih oslobodila straha. Mislim da je tajna uspjeha u tome kako sam pomalo psiholog i pokušam razumjeti pacijenta, staviti se u njegovu kožu, također, imam nježan pristup i najavljujem svaki idući korak, jer strah je često u neizvjesnosti (koliko će dugo nešto trajati, što će mi sada raditi itd.). Zaključno, svoj posao neizmjerno volim te se kontinuirano usavršavam na raznim edukacijama i kongresima, pratim trendove i pacijentima nastojim uvijek ponuditi najbolju i najkvalitetniju uslugu.
Čula sam da si se odlučila za stomatologiju zato što si i sama provela puno vremena kao pacijent zbog aparatića. Je li teško postati stomatolog i bi li rekla da je tvoj posao težak?
– Tako je, u stomatologiju sam se zaljubila kroz vlastitu ortodontsku avanturu. Jednom mjesečno odlazila sam u Dubravu na redovne ortodontske kontrole i nerijetko sam duže vremena provodila u čekaonici, a kako tada mobiteli nisu bili “pametni” kao danas, nisam imala druge, već sam promatrala plakate na zidu koji su prikazivali osmijeh prije i poslije ortodontskih terapija koji su me oduševljavali. Činila mi se jako privlačnom ideja da sama budem zaslužna svojim znanjem i sposobnošću za tako velike promjene. Mogu reći da su mi se snovi ostvarili jer barem jednom tjedno na svom Instagram profilu objavim transformaciju osmijeha s fotografijom prije i poslije. Ono što tada nisam shvaćala je da iza same slike ili plakata stoji stvarna osoba sa svim svojim strahovima i strepnjama, nadama i očekivanjima i prekrasno je promatrati kraj procesa kada je osoba presretna i ponosna na konačni rezultat, svoj novi osmijeh. Biti zaslužan ne samo za nečiju transformaciju osmijeha već za istinsku sreću, svakako napuni dušu. Smatram da niti jedna cesta nije predugačka, niti jedan put nije predalek kada putuješ prema ostvarenju svojih snova. Studij dentalne medicine svakako nije lagan, ali mišljenja sam da je konačni cilj vrijedan tog napora. Na svom fakultetskom i kasnije profesionalnom putu ne bih ništa mijenjala. Svaka naučena lekcija me dovela do ovog mjesta gdje se danas nalazim, ponosna sam na sve što sam stvorila i jedva čekam ostvariti sve planove u budućnosti. Smatram kako je posao stomatologa izrazito težak jer sadrži fizičku i mentalnu komponentu, međutim kada volite svoj posao u koji ulažete maksimalan trud iz kojeg proizađu vidljivi rezultati, umor na kraju dana dođe kao nagrada.
Imaš obitelj, supruga i malo dijete. Kako sve usklađujete?
– Rekla bih da je svaki dan mali izazov za sebe koji nastojimo prevladati. Suprug i ja smo obje vrlo ambiciozni i ponekad, jureći svoje poslove i snove, jednostavno zaboravimo zastati i uživati s našom kćeri u onim malim, jednostavnim stvarima. Svakodnevno se podsjećamo da budemo što prisutniji roditelji, nastojimo organizirati svaki dio dana, jer vrijeme nemilosrdno prolazi i nemoguće ga je vratiti ili nadoknaditi. Nastojimo svojoj djevojčici vlastitim primjerom usaditi radnu etiku i društvene vrijednosti, u konačnici pokazati joj kako se posvećenost obitelji i uspjeh u poslu međusobno ne isključuju.
Što radiš u slobodno vrijeme, kako ga najradije provodiš? Kako se opuštaš? Imaš li hobije?
– Svaki slobodni trenutak nastojim provesti sa svojom malom obitelji, često odlazimo na izlete, družimo se s mojom obitelji i suprugovim roditeljima i braćom. Kako suprug dolazi iz mnogobrojne obitelji, naša djevojčica ima čak devetero malih bratića i sestrični podjednake dobi njezinoj. Kada se svi skupimo, ta druženja nalikuju proslavama rođendana u dječjim igraonicama, prostorija se ispuni vriskom, smijehom i veseljem. U posljednje dvije godine, koliko je trajao projekt preseljenja ordinacije i izgradnje novog poslovno-stambenog objekta koji je vodio moj suprug, nisam imala puno vremena za hobije. Nadam se da će se to u budućnosti promijeniti jer obožavam sport u svim oblicima i nikada u životu nisam bila manje aktivna nego sada. Veseli me skijanje zimi, rolanje, bicikliranje i tenis u proljeće, plivanje i šetnje ljeti te odlazak u teretanu kroz cijelu godinu. Najradije se opuštam u toploj kupki i odlaskom na masažu koju si priuštim jednom mjesečno kako bih održavala leđa u dobroj funkciji zbog prirode mog posla.
Koji stil njeguješ? Kako najčešće kupuješ odjeću i obuću (online, offline...)?
– Moj stil se tijekom godina mijenjao i sazrijevao zajedno sa mnom, iako ga ne mogu točno definirati, rekla bih da je kombinacija elegantnog i sportskog stila. Odjeću biram prema raspoloženju i prigodi. Najčešće se radi o jednobojnim komadima u klasičnim bojama koje upotpunjujem detaljima. Moja djevojčica je moj najveći kritičar i osoba koja će iste sekudne primijetiti moj novi odjevni komad ili nakit, također motivira me na nošenje haljina i svakog dana dokazuje da sportski karakter nije definiram stilom jer ona nosi isključivo haljine i nema tog gimnastičkog elementa koji ne može izvesti u haljini. Što se tiče kupovine, izrazito sam “staromodna” i ne usudim se naručivati preko interneta, osim ako istu stvar u istoj veličini prije nisam probala u dućanu pa sam slučajno naišla na popust na web-shopu. Međutim, baš sam neki dan razgovarala s prijateljicom i konstatirale smo da niti ne stignemo gledati na web-stranicama čak i omiljenih brendova je li nešto novo i zanimljivo stiglo, jednostavno je previše obaveza u danu i radije ću navečer pogledati dobar film nego surfati po internetskim trgovinama. Također, što sam starija, sve manje hodam po šoping-centrima, nego u kupnju idem ciljano s jasnim planom što mi treba, najčešće u susjednu Italiju. Sve sam sklonija kupovati bezvremenske komade koji će mi se sviđati i za desetak godina, nego podlijegati prolaznim trendovima.
Što kažeš o gomilanju odjeće, je li došlo vrijeme da se svi oslobodimo te navike?
– Nedavno sam pročitala jednu jako zanimljivu rečenicu koja glasi ovako: “Moramo se osloboditi konzumerističkog načina razmišljanja koji zagovara misao više stvari = sreća” i potpuno se slažem s time. Svakako je došlo vrijeme da se oslobodimo navike gomilanja odjeće. Ne samo da je to štetno za naš planet, štetno je i za naše mentalno zdravlje te naše financije. Moramo moći uspostaviti zdravu granicu sami sa sobom i izliječiti se pošasti besciljnog konzumerizma, kupovanja bez jasne vizije. Trendovi su prolaznog karaktera i puno je isplativije uložiti u nekoliko bezvremenskih komada koji će se uvijek činiti kao dobra opcija za kombiniranje nego imati prepun ormar stvari, a zapravo ne imati ništa konkretno. Sve sam sklonija tzv. evergreen komadima, a važnost kod odabire odjeće uvijek imaju kvaliteta i sastav materijala. U cilju mi je imati garderobni ormar uredan i organiziran te da mi je odjeća koju poželim nositi taj dan uvijek na dohvat ruke. Jedna svjetski poznata tvrtka koja se bavi proizvodnjom luksuznih automobila poznata je po tome da nema skladište rezervnih djelova, nego svaki komad opreme kojim raspolaže koristi za trenutačnu proizvodnju pa na taj način efikasno koriste svoje resurse. Isti se model može primjeniti i na garderobni ormar kao i na druge sfere svakodnevnice.
Što ti je najvažnije kod odijevanja, funkcionalnost, estetika, dress code...? Imaš li neke omiljene brendove, koje?
– Kod svakodnevnog odijevanja važna mi je funkcionalnost, estetika i dress code, no nerijetko je teško pomiriti sve te paramatre. Baš kao u poslu, ni u odijevanju nisam sklona pristati na kompromis i pomno biram svaki komad koji kupujem. U posebnim prilikama naglasak ću staviti na estetiku, a funkcionalnost odgurnuti u drugi plan. Ono čemu nikako ne uspijevam odoljeti je divan par štikli gdje funkcionalnost uopće ne razmatram, već sam isključivo zaslijepljena estetikom. Generalno volim ženstvene krojeve koji ističu siluetu, lijepo padaju i laskaju figuri. Omiljeni brendovi su mi: Elisabetta Franchi, Patrizia Pepe, Flavio Castellani, Casadei, a tu lista definitivno ne staje.