Na Pariškom tjednu visoke mode, Jonathan Anderson predstavio je svoju prvu haute couture kolekciju za kuću Dior – snažan, duboko osoban hommage koji istodobno obuhvaća nasljeđe Christiana Diora, kreativni utjecaj Johna Galliana i vječnu inspiraciju prirodom. Kolekcija za proljeće/ljeto 2026. razvila se kao pažljivo osmišljeni botanički narativ, u kojem cvijeće nije dekor, već konceptualna osovina čitavog dizajnerskog jezika.
Revija se odvijala pod simboličnim nebom od mahovine i ciklama, cvijeta koji se provlačio kroz cijelu kolekciju – od pozivnica za reviju do večernjih haljina i nakita. Ciklame su nosile osobnu dimenziju: upravo je mali buket ružičastih ciklama, koji je John Galliano darovao Andersonu uoči njegova debija u kući Dior, postao početna točka ove couture priče. Skroman, ali emocionalno snažan gest prerastao je u vizualni i konceptualni temelj kolekcije.
Galliano, kreativni direktor Diora od 1997. do 2011., sjedio je u prvom redu – prvi put nakon više od desetljeća – čime je trenutak dobio dodatnu simboličku težinu. Anderson je inzistirao da Galliano prije revije vidi svaki pojedini look, želeći čuti mišljenje dizajnera čiji je rad za njega još od studija na London College of Fashion predstavljao referentnu točku. Predstavljanje prve couture kolekcije pred takvom figurom djelovalo je poput svojevrsnog ispita – privatnog, ali presudnog.
Silhuete su bile prozračne i arhitektonske, s naglašenim strukom i voluminoznim formama koje su prizivale latice cvijeća, podsjećajući na Andersonove ranije radove za Loewe. Cvijeće je, međutim, bilo istinski protagonist revije. Orhideje su se spuštale niz ramena u kaskadama od ušne resice do prsa, dok je drapiranje evociralo povijesnu Diorovu izduženu dijagonalnu siluetu. Haljine su poprimale oblike kale, dalije i božura, balansirajući između strukture i mekoće.
Uz suptilne reference na Galliana, osobito u svilenim krojenim odijelima, kolekcija je bila duboko ukorijenjena u kodovima kuće Dior. Predimenzionirane naušnice u obliku ciklama, mašne ušivene u porube haljina te precizno konstruirane forme prizivale su Diorovu opsesiju prirodom i ženstvenom arhitekturom tijela.
Pojedini komadi, mekši i zaobljeniji, skupljali su se oko gležnjeva, referirajući se na siluete koje je Yves Saint Laurent oblikovao za kuću tijekom šezdesetih godina.
Pogledajte galeriju divnih mirisnih svijeća
Za razliku od Gallianove nekadašnje teatralne interpretacije prirode, često prožete egzotičnim referencama, Anderson bira suzdržanost i jasnoću.
Nakon ratnica Marije Grazie Chiuri, njegova vizija Diora usmjerena je prema sublimnoj, nenametljivoj eleganciji. Dodaci su dodatno učvrstili taj dojam: torbice nalik jastucima, modeli prekriveni dugim snopovima trave, remeni oblikovani poput pčela i bubamara te nakit inspiriran keramikom kenijske umjetnice Magdalene Odundo.
Za ovu couture kolekciju Jonathan Anderson svjesno se okrenuo svojim herojima. Christian Dior, John Galliano i priroda isprepliću se u krhkom, ali iznimno preciznom vizualnom svijetu. Kako je navedeno u bilješkama uz reviju, cilj kolekcije jest transformacija kroz očuvanje – ideja da nasljeđe ne treba zamrzavati, već mu omogućiti da ponovno procvjeta.