Samo je nekolicina modnih urednica postalo velikim zvijezdama- i to su većinom Britanke. Anna Wintour, rođena Londončanka, je naravno najpoznatnija među njima, međutim, po faktoru prepoznavanja slijede je sigurno vatrenokosa Grace Coddington, te Hilary Alexander, žena nevjerojatne energije kraj koje sam imala priliku gledati jednu modnu reviju prošlog tjedna. Zanimljivo je da je Alexander rođena na Novom Zelandu, za koji će mi kad sjedimo jedna do druge u prvom redu u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu reći da je čarobno, ali i izolirano mjesto. “Morala sam puno maštati. Moji su prvi modni snovi bili vezani uz novozelandske domoroce, njihov izgled, njihove nošnje. U vrijeme kad sam se ja rodila, mašta je bila jedino mjesto inspiracije, no sigurna sam da sam, proučavajući običaje starih plemena, posadila korijen zanimanja za
sva svoja putovanja kasnije- proputovala sam pola svijeta i uvijek u mjestima koja su me privlačila i vukla k sebi pronalazila nešto teatarsko u sebi. Tako je i s modom. Gledajte, ja kao modni novinar izuzetno poštujem minimalizam, ali je moj karakter- kazališni, teatarski, scenski.” Pitam je je li djetinjstvo na izoliranom kutku Zemlje presudilo želji da putuje, ili je to pak bio posao. “Bila je to kombinacija. Znate, ako ste novinar, i živite na Novom Zelandu, naravno da se želite približiti centru zbivanja, Europi. Kad sam došla u London, 1982, shvatila sam da je to grad za mene. 1985. Pridružila sam se Daily Telegraphu kao modni novinar.” I ostalo
je povijest, dakako. Hilary Alexander brzo je postala jedna od najpoznatijih modnih novinara i kritičara, iako mi se, uz šampanjac doduše, kune da “mrzi pisati loše kritike”. “Ukoliko nemam što lijepo za reći, šutim, ili preskočim reviju. Doslovno je ne spomenem u članku. A ako moram... onda odaberem nešto što je utjecalo na mene, kao što je glazba, ili scenografija. Govoriti lijepo o drugima, pronaći im vrline, za mene je jednako pitanje stila kao i dobra odjevna kombinacija.”
“Što London čini toliko suštinski bitnim za modu?” – pitam je dok krajičkom oka gledam njezinu elaboriranu ogrlicu, koja doista podsjeća na etno uzorak. “Velika Britanija je ipak otok. Znam da to zvuči smiješno, jer je od ostatka Europe dijeli samo jedan kanal koji se može i preplivati, ali taj otočki mentalitet, ta posebnost, drčnost, prisutna je i dan danas u svemu, a da ne spominjemo prošlost. A kad smo kod prošlosti... Velika Britanija fantastična je zemlja toliko impresivne povijesti da čovjek mora ostati fasciniran tim naslijeđem. Ali i ono je posebno. Vidite, katoličke zemlje- primjerice, Italija, ili, vaša Hrvatska, one su u svojoj suštini puno konzervativnije, zatvorenije prema eksperimentima, i to se vidi i u modnom izričaju, što dizajnera, što ulice. Ali Engleska! Zemlja čiji se kralj radi voljene žene odrekao Vatikana i Pape i raskolio Crkvu! A zatim ubio tu ženu, da bi njihova kći, zatočenica, na kraju postala najveća ikona monarhije... Gledajte, svi ti događaji Britancima su slali ovu poruku: Sve je moguće! Revolucija je moguća! To je jednostavno utkano u nama, i kad
živimo, i kad se odijevamo...”
“Kažete u nama? Znači li to da se smatrate Londončankom?” “Apsolutno! Prošlo je više od trideset godina od kad sam se doselila u London, i od prvog trenutka taj grad je bio moj i ja njegova.” I doista, Velika Britanija ponosi se Hilary Alexander. Odlikovana je od strane kraljice, čast za koju kaže da joj mnogo znači i da jedino za čim žali je što njezin otac to nije doživio. “Ja sam veliki rojalist. Obožavam englesku monarhiju i njihovu
povijest. Uživam u svim tim pričama o kraljicama i kraljevima i u njihovom naslijeđu... Prvo što sam vidjela kad sam došla u Zagreb danas bio je kip kralja Tomislava, odmah sam googlala da vidim o kome je riječ.” “Onda moram iskoristiti priliku i pitati kako biste ocijenili stil Kate Middleton”. Hilary se nasmije. Iako me već upozorila da nikada ne govori ništa ružno, živo me zanima kako će ova prekaljena modna urednica i novinarka,
a trenutno i sutkinja u gledanom britanskom reality showu Next Top Model, zaobići činjenicu da, dok javnost obožava vojvotkinju Kate, vjerojatnubuduću kraljicu Engleske, modni znalci njezin stil smatraju dosadnim i bapskim. “Mislim da Kate zna koju ulogu igra i da se u njoj fantastično snalazi. Istovremeno, koristi kultne britanske dizajnere, dosta high street mode (brandovi poput Topshopa, koji su dostupni svima, op.a.), te mog osobnog favorita- Sarah Burton za Alexandar McQueen.” Iako je Hilary Alexander prvi put u Zagrebu, i ravno iz Esplanade došla je na reviju, tvrdi da joj se Zagreb svidio i da ljudi na cesti “imaju stila”. “Vaš stil je elegantan, seksi, više talijanski. U Londonu, ljudi su jednostavno hrabri. Ja to obožavam kod tog grada. Ukoliko neko dijete ili student koji je tek upisao dizajn ima potrebu reći kako se osjeća odjevnim predmetom,
on će to učiniti, i, vjerujte mi, neće biti čudan, neće mu biti neugodno, naprotiv- bit će oslobođen. Zato je ulični stil Londona toliko drugačiji od bilo kojeg grada na svijetu, i zato mi toliko utječemo i na visoku modu.”
Ali ZAŠTO je moda tako bitna, pitam je za kraj, dok se gase svjetla, organizatori nas upozoravaju da je vrijeme da se pripremimo za reviju. Za Hilary to znači da će njezin frizer, koji sjedi meni s druge strane, zalakirati
još jednom njezinu savršenu Kleopatra frizuru, da će se upaliti kamere modnog realityja koji snimaju, i da će njezino toplo, gotovo majčinsko, ali istovremeno pronicljivo oko koje je, kao mlada hipika
koja je putovala Peruom i Bolivijom, ali i kao pripadnica modne elite danas, vidjela sve što estetika pruža, naučeno prepoznati talent (“Talent uvijek iskoči, ne može se sakriti, vjerujte mi!”). No okrene se prema meni odgovori: “Pa moda je teatar, zapravo. Ukoliko nema priče u njoj, mrtva je i artificijelna. I najbolja moda uvijek mora prenijeti poruku, oslikati karakter ili ispričati neki zaplet. Sve ostalo je struktura, tehnikalija, to je nezanimljivo. A teatar, znate i sami- to je život sam. Zato je moda magična i seduktivna. I zato je trend isprazan i zamjenjiv. A prava moda- vječna, kao i Shakespeare, ili britanska povijest...” Gase se svjetla. Producentica showa daje znak Hilary da snimanje počinje. Modeli izlaze na scenu, odjevene u najbolje hrvatske dizajnere. Hilary ulazi u ulogu sutkinje. Na trenutak je prvi red u Umjetničkom paviljonu prvi red bilo gdje u svijetu, pozornica.