Tvoj je profesionalni put zaista zanimljiv jer si doktorica znanosti, docentica, a sve je počelo s medicinskom školom. Studij sestrinstva, pa Diplomatska akademija sve do najvećih akademskih titula. Kako je zapravo tekao taj put školovanja?
- Moje temeljno obrazovanje je sestrinstvo, a želja da pomažem ljudima me vodila od početka moga školovanja. Poslije se kroz praksu i iskustvo rada u bolnici javila želja da se nadograđujem, kroz Magisterij sestrinstva, zatim Pedagoško-psihološku naobrazbu na Učiteljskom fakultetu, koja mi je bila potrebna za rad sa studentima na fakultetima na kojima predajem. Potom sam se obrazovala u području Menadžmenta u zdravstvu, EU Fondova. Završila sam i Diplomatsku akademiju, a vrhunac mog školovanja je doktorat na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. U akademskom napredovanju sam dostigla zvanje docenta.
Pročitala sam da si kao medicinska sestra radila na odjelu za opekline što je posebno teško te da dan danas, iako ravnateljica i suvlasnica poliklinike, znaš pacijentima izvaditi krv. Kako pacijenti reagiraju i koliko je za tvoj današnji posao važno iskustvo koje si stekla na početku karijere?
- Sestrinsku karijeru sam započela na Odjela za opekline, nastavila u Jedinici za intenzivno liječenje, a potom u Ambulanti za bol u Klinici za traumatologiju. Riječ je o višegodišnjem radu na možda najtežim radnim mjestima, vrlo stresnom poslu u fizičkom i psihološkom smislu, jer radite sa ljudima koji neizmjerno pate, mladim ljudima koji su teško ozlijeđeni ili oduzeti nakon traume, te umirućim bolesnicima. Izuzetno cijenim svoje kolege koje rade na tim odjelima. Svim mladim kolegicama i kolegama bih savjetovala da prođu najteža radilišta i “ispeku zanat”, jer iza toga nema profesionalnih granica - spremni su na sve. Tako da i danas kao ravnateljica Poliklinike Rotim, često priskočim i dam infuziju ili izvadim krv. Velika je satisfakcija pomagati ljudima. Kada navečer idete umorni s posla i znate da ste makar jednom djetetu ili čovjeku olakšali patnju, smanjili strah, učinili dobro djelo, ispunjava vas misao da niste uzalud živjeli.
U doktorskoj se disertaciji baviš celijakijom koju i sama imaš. Kako izgleda život s celijakijom?
- Moja doktorska disertacija je produžetak istraživanja mog magistarskog rada, gdje sam ponukana vlastitom kroničnom bolešću i teškoćama s kojima se susrećem u svakodnevnom životu željela produbiti saznanja i na neki način popularizirati svjesnost ljudi, pa i kolega, o celijakiji. Jako je malo istraživanja o osobama koje boluju od celijakije u Hrvatskoj, a jedina ambulanta u Hrvatskoj za celijakiju se nalazi u KBC Zagreb. Život s celijakijom zahtijeva disciplinu. Znam što smijem pojesti, a što ne smijem. Znam koje su posljedice ako konzumiram gluten. Moj svakodnevni život je podređen ovoj bolesti, kao i život moje obitelji. Sama si pripremam sve obroke, svi ukućani kupuju i pripremaju bezglutensku hranu i obroke, pazim koje restorane posjećujem i ne degustiram neprovjerenu hranu. Svi moji prijatelji također znaju sve o mogućim posljedicama nepridržavanja pravilne prehrane, tako da imam zaista potporu svoje bliže i šire okoline. Ostaje naravno pitanje deklariranja bezglutenskih proizvoda u trgovinama i restoranima. Borimo se i sa stigmom pomodarstva, gdje bezgutensku prehranu koriste i neke javne osobe a da nema medicinskog razloga za to, pa do ponekad prezirnih odgovara i komentara u restoranima u smislu “što ovi sad izmišljaju”. Međutim, sve više trgovina i restorana posvećuje posebnu pozornost ili rade bezglutenske jelovnike. Naglašavam da su komplikacije ignoriranja bezglutenske prehrane u celijakičara vrlo opasne i ugrožavaju zdravlje tih ljudi, a mogu voditi i do malignih bolesti.
Nedavno ste preselili Polikliniku Rotim u nove prostore, a na uređenju si bila posebno angažirana surađujući s arhitektom Antom Vrbanom. Koji su daljnji planovi vezani uz Polikliniku? Kako izgleda jedan tipični radni dan?
- Poliklinika Rotim započela je s radom prije četiri godine, kao ideja nekolicine prijatelja i entuzijasta, vrlo skromno ali pokretana dobrom energijom i optimizmom. Naš rad je nakon nekoliko godina i međunarodno prepoznat te je u vlasničku strukturu Poliklinike prije dvije godine ušao i jedan veliki međunarodni investicijski fond. To nam je dalo snagu da uredimo novu lokaciju- zbog potrebe za većim prostorom, ali i smještajem najmodernijeg MR uređaja s umjetnom inteligencijom. Riječ je o magnetu najnovije generacije s nizom prednosti i inovacija poput: najšireg promjera otvora uređaja što je posebno važno pacijentima koji boluju od klaustrofobije, riječ o prvom MR uređaju koji bez zračenja slika pluća, aparatu koji pomoću pametne tehnologije omogućuje izvrsne snimke u pacijenta s ugrađenim stranim tijelima npr. umjetnim kukovima, šarafima, pločicama i sl. Pregled izuzetno ugodan, bez buke i vrlo brz. Bilo je vrlo izazovno urediti prostor onako kako smo zamislili i pritom ispoštovati sve medicinske tehničke uvjete. U tome nam je izuzetno pomogao arhitekt svjetskog glasa Ante Vrban, koji je, usudim se izraziti umjetnički - kroz igru svjetla i sjene dizajnirao vrlo ugodan prostor, kako za zaposlenike tako i za pacijente. Što je bitno - uspio je kroz dizajn pokazati i tko smo i što smo mi i reprezentirati naše ideje i stavove. Težimo najboljem, vrhunskim tehnološkim rješenjima, izvrsnosti u struci, ne zaboravljajući pritom ono najvažnije, topao i ljudski odnos prema klijentima. Mislim da su naši pacijenti to prepoznali, kolege nas hvale, a Poliklinika Rotim i Ante Vrban su dobitnici i nekolicine prestižnih međunarodnih nagrada za dizajn i arhitekturu. Moj vam je posao na dnevnoj razini vrlo šarolik i izazovan te zahtijeva da vodim i po nekoliko projekata u isto vrijeme, organiziram svakodnevni rad u Poliklinici, komuniciram s pacijentima, rješavamo zajednički njihove tegobe. Trenutno planiramo otvaranje još nekoliko Poliklinika u RH i inozemstvu. Pratim svjetske medicinske trendove, domaće tržište i potrebe koje imaju pacijenti te kako ih implementirati u poslovanje Poliklinike i još jako puno toga. Iako imam isplanirane i dogovorene neke obveze (poput sastanaka), zapravo nikada ne znam kako će moj radni dan izgledati i kada će završiti.
Imaš veliku obitelj, puno privatnih i profesionalnih obaveza za uskladiti. Smatraš li da je danas ženama lakše ili teže nego primjerice generaciji naših majki i baka? Koja je tvoja formula za uspješan obiteljski i profesionalni život?
- Sretna sam što imam veliku obitelj, a njihova podrška i naš sklad uvelike pozitivno utječu na moje zdravlje i funkcioniranje cijele obitelji. Imamo veliko razumijevanje jedni za druge, pogotovo jer smo većinom zdravstvene strike. Od mene moj suprug nikada nije doživio pitanja o tome gdje je trenutno ili kada će se vratiti kući. Mi znamo da se posao obavlja do kada se treba obaviti i da su operacije i pacijenti prioritet. Smatram da je zbog tehnologije nama ženama puno lakše nego generaciji naših majki i baka. Ne gubimo vrijeme više na stvari koje možemo obaviti online, a možemo gotovo sve za uspješno vođenje kućanstva i poslovanja. Moderne tehnologije nama ženama omogućuju da budemo i domaćice, majke ali i poslovne žene u svoj punini. Formula za uspješan obiteljski je povjerenje, razumijevanje i puno ljubavi. To nije fraza. Uspjeh jednog od nas je uspjeh svih nas. Kao i u tradicionalnim obiteljima iz kojih potječemo, mi jedni druge vučemo, guramo, potičemo. Zajedno plačemo i pjevamo.
Što radiš u slobodno vrijeme, kako ga najradije provodiš? Kako se opuštaš? Imaš li hobije?
- Kada odvojim vrijeme za sebe, onda mi je cilj maksimalno se opustiti, odnosno isključiti od obveza i razmišljanja o poslu. Zato um najradije pročišćavam šetnjom po šumi ili se zaokupim nekom dobrom knjigom. Moja funkcija zahtjeva visoku odgovornost, moja struka zahtjeva brigu o najmanjim detaljima i maksimalnu usredotočenost, tako da mi je s vremena na vrijeme potrebno ustati prije svih ukućana i ranom zorom prošetati sama, ili otići na kratki bijeg u Šibenik ili Ilok.
Koji stil njeguješ? Kako najčešće kupuješ odjeću i obuću (online, offline...)?
- Ne volim gubiti vrijeme na kupovinu, stoga najčešće naručujem odjeću i obuću online. Modne trendove pratim u smislu otkrivanja novih lijepih komada odjeće, ali nikad neću otići kupiti nešto što ima velika većina jer je to moderno. Promišljam o svakoj kupovini, kupujem bezvremenske komade koje ću kombinirati s nečim što već posjedujem.
Što ti je najvažnije kod odijevanja, funkcionalnost, estetika, dress code...? Imaš li neke omiljene brendove, koje?
- Volim elegantne, profinjene i dobro krojene komade odjeće (da prate liniju tijela) koji odgovaraju svakoj prilici. Zato preferiram neutralne nijanse i tradicionalne boje (bijelu, crnu, tamnoplavu, bež). Imam jako puno klasičnih malih crnih haljinica u svim verzijama. Nosim decentne i suptilne modne dodatke, odnosno njegujem stil neprolazne elegancije. Zato volim klasične brendove, ideal mi je klasična, elegantna, poslovna ženska odjeća koja slavi žensku figuru. Kako je rekla Coco Chanel: “Jednostavnost je ključ istinske elegancije”.
U videu pogledajte razgovor s Cecilijom Rotim za digitalno izdanje Dive: