U posljednje se vrijeme na domaćoj sceni dogodio pravi procvat ženskih DJ-ica! Baš poput najljepšeg proljetnog cvijeća, napokon je stiglo vrijeme u kojem su pripadnice nježnijeg spola polako, ali sigurno preuzele vodstvo u do sada muškoj industriji DJ-iranja. Izuzetno talentirane, moderne i ambiciozne, ove su se djevojke itekako morale namučiti da dođu pod svjetlo reflektora. A ono što ih svakako povezuje definitivno je to da se ove dame ne boje životnog remiksa, pa upoznajte i najbolje hrvatske Dj-ice - Reu, Klaru i Moniku!
Rea Hadžiosmanović rođena je prije 37 godina u Sarajevu iz kojeg je zbog rata 1992. godine izbjegla u Split. U hrvatsku metropolu došla je upisati Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu gdje je i diplomirala na odsjecima za francuski jezik i književnost i komparativnu književnost. U glazbeni je svijet uplovila 2004. godine otkako je započela njezina DJ karijera tijekom koje je, u posljednjih 15 godina, imala više od 1500 nastupa diljem čitave regije. Nastupala je u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Austriji, Portugalu, Norveškoj i Slovačkoj te na najvažnijim glazbenim festivalima u našim krajevima. Ono malo vremena kada ne nastupa, Rea čita knjige, skuplja gramofonske ploče, putuje, ide na koncerte i gleda serije.
– Mnogi ljudi s kojima jako često surađujem, moji kolege Dj-evi, ujedno su i jedni od mojih najbližih prijatelja s kojima se jako često družim – ističe Rea koja je u ovaj svijet zakoračila jer je, kako i sama kaže, bila onaj najgori i najnaporniji lik koji stalno “žica” DJ-a da mu pušta glazbene želje pa je shvatila da je bolje da to sama krene raditi i pusti ljude na miru.
Na pitanje što razlikuje ženske DJ-ice od muških, Rea ima spreman odgovor kao as u rukavu:
– Najveća prednost je što imaš više prilika neprestano se trackati šljokicama za nastupe. Drago mi je i čuti kad dobijem komplimente ženskog dijela publike koji mi je nerijetko znao reći da imam bolji senzibilitet za žene i žensku energiju na plesnom podiju (što je, zapravo, poprilično logično) pa im možda nekad više odgovaram. No inače, sve ostalo je isto, dijelimo se ravnopravno po terminima, spajamo skupa kablove, ne želim biti ni na koji način u prednosti; osim što mi moji dragi kolege nekad pomognu nositi opremu do kluba i na tome im od srca hvala – kaže Rea.
O prednostima ovog posla, ova simpatična Sarajka mogla bi unedogled – no za početak izdvaja dvije stvari. Prva je zadovoljstvo da usrećuješ stotine ljudi glazbom koja tebi istovremeno pruža zadovoljstvo. Svi imamo onaj osjećaj kad nam je nešto tako super da bismo htjeli vikati na megafon: “E, ljudi, poslušajte ovo!”, a za što imam povlasticu za DJ pultom. Zna mi se nekad dogoditi i da mi se baš ne da raditi tu večer, ali kad počnem osjećati taj neposredni feedback i kad se krene razvijati neka priča onog jedinstvenog “ovdje i sada”, ne bih to mijenjala ni za što. Osim toga, druga je prednost da imaš priliku uroniti u tuđe svjetove, kontekste i priče, biti dijelom nekih genijalnih projekata, događanja, susresti ljude iz sasvim drugih branši i čuti zanimljive priče koje možda ne bi imao drugdje priliku čuti.
Ono po čemu bi voljela da je pamte je jedinstven i prepoznatljiv stil puštanja koji će ljudima proširiti perspektive i motivirati ih da izađu iz svoje zone komfora i otvore se nečemu novome. Kamo sreće da nečiji najljepši životni trenuci budu popraćeni njezinom glazbenom kulisom.
Za svoje mlađe kolegice uvijek ima hvalevrijedan savjet, a on glasi:
– Slušajte što više različite glazbe i nemojte ulaziti u ovaj posao radi novca. Krenite prije svega zbog strasti i ljubavi, a sve ostalo će možda doći ili neće. Nikad ne znate! – zaključuje Rea.
Monika Smiljanić, umjetničkog imena MON SAI, na svijet je došla sredinom 1997. godine kada je plesna glazba bila na vrhuncu! Možda se baš zato i zaljubila u DJ-ing! Ova zaljubljenica u adrenalin preko dana studira poslovnu ekonomiju, a čim padne mrak, navlači svoju plesnu odoru i stavlja omiljene glazbene slušalice. Svoje znanje usavršila je prošle godine na DJ Akademiji, nakon čega joj se pružila prilika da odradi i ljetnu turneju po brojnim jadranskim klubovima. Ono što ju je definitivno obilježilo nastup je na jednom od najvećih glazbenih festivala ovih prostora, novosadskom EXITU, gdje je Mon Sai dobila priliku zabavljati rasplesanu ekipu do jutra. O razlici između ženskih i muških kolega u svijetu DJ-iranja Monika ima jasan stav.
– Mislim da se DJ-ice više susreću s “uletima” jer muškarci često ljubaznost povezuju s flertanjem. Ima tu i dosta pozitivnih stvari jer s obzirom na to da je svakako više muških DJ-eva nego DJ-ica, ljudima bude drago kada vide da se i žene bave ovim poslom te da znaju napraviti dobru atmosferu i jednako rasplesati publiku – kaže.
Vrlo jasan stav Mon Sai ima i kada su predrasude u pitanju.
– Na svu sreću, nisam se još susrela ni s kakvim predrasudama, ali čula sam jedan komentar o tome da bi se DJ-ice “trebale” oblačiti izazovno i seksi! To me prilično razljutilo jer mislim da upravo taj komentar pokazuje kako još uvijek postoje određeni stereotipi i stavovi o tome kako DJ-ice ne mogu svirati isto ili čak bolje od muškaraca, nego da je naša jedina svrha da “budemo lijepe”. To uglavnom dolazi od pojedinaca koji se osjećaju nesigurno i ugroženo pored jakih, samostalnih i pametnih žena – zaključuje Monika.
Dvadesetšestogodišnja Miss Kali, pravim imenom Klara Barbarić, iako je studentica pete godine ekonomije, točnije međunarodne trgovine te je zaposlena u firmi koja se bavi kamenom – svaki vikend provodi DJ-irajući! I to ponekad u pratnji svog dečka s kojim svakog mjeseca organizira poseban glazbeni program. Tako izgleda njezin život posljednje četiri godine otkako je zakoračila u DJ svijet, no svjesna je Kali da je bit ovog posla iskustvo – stoga nagoviješta da će se uskoro i njezina karijera uspoređivati s vinom, odnosno “što starija, to bolja”. Nastupala je i pred 50, ali i pred 500 ljudi – a svakom zadatku pristupa jednako! Ono što je čini drukčijom od muških kolega – vjerojatno je što po prirodi pokazuje više emocija, pa tako i kroz pokrete, ples i glazbu! Zbog svog atraktivnog izgleda, često se susretala s predrasudama!
– “Volim” predrasude jer baš one su me pozitivno zainatile, kako u životu tako i u ovom poslu. Naime, predrasude bi se svodile na to da ako “dobro” izgledam, nije moguće da imam i ukusa za glazbu ili ako već imam ukusa za glazbu, da nije moguće da ću to dobro iznijeti. Neki su išli toliko daleko gledajući me samo kroz prizmu izgleda da su mislili kako sam obična marioneta za pultom – zaključuje ova svestrana Zagrepčanka koja u slobodno vrijeme “trenira” jedenje krafni pod dekom, a ono po čemu želi da je pamtimo itekako ima smisla.
– Po istrošenim cipelicama i upaljenim nožnim mišićima nakon plesnog podija – dodaje Miss Kali!