Njezin je izričaj poput onog visoke mode, možda bi Matija da je u Parizu, radila upravo to. No, kako haute couture ne postoji izvan francuske prijestolnice, govorimo o tome da Matija u radu koristi te tehnike – dekonstrukciju tekstila i kreiranje vlastitog, rukama, na lutki, njezin je način rada.
– Trenutno radim na svim već dogovorenim projektima, a to su za mene vjenčanja. To su veliki projekti koji uključuju mladenku, mamu, sestru... Osim toga, osmišljavam nove kolekcije vjenčanica i večernjih haljina kojih barem dio mora biti spreman u siječnju, svile sam nabavila i čekam da stignu, a stiže i ostalo. I onda kad mi stignu materijali, zatvaram se i puštam da me intuicija vodi – opisuje mi Matija proces dok sjedimo na balkonu njezina golemog ateljea na Trgu.
– Na početku nešto nacrtam, što bi mi trebala biti ideja vodilja. A onda ta ideja dobije neku svoju trasu kod otprilike petog modela i onda to krene svojim putem. Na kraju sve se to razvije, pa prvi modeli katkad i ne dođu u obzir. To je taj prvi korak koji me negdje odvede, a najviše me inspiriraju materijali, boje koje donesem, struktura tkanine, to mi je najvažnije. To su uvijek samo svile i čipke. E sad, kakve su to čipke, to je već druga priča – tumači. Naglašava kako se unutar divnog svijeta čipke svako malo javljaju mikro trendovi koje ona prati.
– Kroz trendove mijenja se sam dizajn čipke. Jer vjenčanica i večernje haljine nešto su što je brend već zacrtao, a unutar te scene mijenjaju se nijanse dizajna – kaže i objašnjava da velike kompanije imaju vlastite čipke, tekstil rade po mjeri, od nule. – No, mi nemamo te mogućnosti, ali možemo dekonstruirati te njihove čipke i pretvoriti ih u vlastiti dizajn. Tako radim i ja, i u tom slučaju, to je samo moja čipka. Haljine po mjeri radi mjesecima, to su razne kreativne priče, baš kao i sama kolekcija.
– To je veliki proces, izrada kolekcije traje 3 do 4 mjeseca. Princip je da nije uvijek neka haljina gotova pa krećem na sljedeću, već kako kada. Kad su čipke u pitanju, onda radim više haljina istovremeno, zato što je meni samoj potreban odmak od toga što sam napravila. Dakle vrlo često se desi da cijeli dan slažem to nešto što mislim da mi se sviđa, u međuvremenu često izlazim na balkon pa se vraćam baciti pogled je li to to, dira li me u srce. Radim sve rukama, na lutkama. I ako mi se ipak ne svidi, sljedeći dan sve raskopam. Ali ako me ujutro kada dođem, onako malo pukne adrenalin, onda je to to, priču nastavljam – tumači autorica.
Vodi se osjećajem i intuicijom, pa zato na kraju i odskače od skice. Osim kad je korzet u pitanju, on ima svoja pravila, kod njega se zna što gdje ide.
– S njima sam počela još davnih 80-ih kupujući na Hreliću dostupne stare korzete na kojima sam vježbala kako se rade. I sama sam ih obožavala nositi, danas su dio gotovo svake moje kolekcije i trenutno apsolutan hit komad. Svila je osjetljiva, s njom također treba jako paziti i mnogi je zato izbjegavaju. Meni je, međutim, najdraži materijal jer se drapiranjem i plisiranjem mogu dobiti nevjerojatni motivi. Tekstile nabavlja na putovanjima, mora ih opipati, isprobati, taktilni je tip. Vjenčanice su njezino modno igralište, veli da se tu radi uglavnom o tri varijante.
– Vjenčanica je ili sasvim čipkasta ili je kombinacija čipke i svile, što je najčešće u mom slučaju, ili čipke i nekog trećeg materijala – objašnjava Matija. Tvrdi da je najviše vjenčanica čipkasto, iako katkada trendovi naglašavaju super čist dizajn. Tek tu i tamo pojave se neke vrlo jednostavne kreacije, no u njezinu ateljeu čipkasti elementi imaju vodeću riječ. – Vjenčanica je i ujedno dio ukusa, mladenke dolaze s nekom idejom, a mi ćemo to usuglasiti s našim načinom rada. Ili mi dolaze s našim slikama, haljinama koje smo napravili za neku drugu mladu – tumači Matija.
Ističe da se haljine za veliki dan rade mnogo ranije, sada su puni do kraja godine te je pravo vrijeme za naručivanje haljine za proljeće.
– Mi smo mala radionica pa imamo limitirane mogućnosti, zato se treba javiti na vrijeme – naglašava te dodaje da se znalo dogoditi da se vjenčanica mora brzo napraviti, no uglavnom je to višemjesečni posao. Način rada im je praktičan – za svaku mladenku naprave lutku prema njoj, pa ona ne treba dolaziti na više proba.
– Imamo samo jednu probu, iznimno drugu, ako se baš nešto na tijelu promijeni. Za svaku osobu modeliramo lutku po njezinu tijelu. Imamo jako puno lutki i uz pomoć raznih jastučića i vata modeliramo njezinu figuru. Ako je na lutki dobra, na tijelu će kreacija biti savršena – objašnjava Matija. No, treba javiti na vrijeme ako se nešto promijeni – neke vele da idu na dijetu, stoga se može izgubiti i nekoliko kilograma, što mijenja figuru i haljinu. Matija je poznata po haljinama koje prate siluetu, liniju tijela, stoga je vrlo važno da u mjerama bude precizna i doslovna. Priznaje da živi svoj san, obožava posao koji je svakodnevno uzbuđuje. Sve to djelomično je omogućila i pokojna Ana Lendvaj, legenda hrvatskog modnog novinarstva.
– Ana me uvela u te vode, karijera bi mi se dogodila, ali vjerojatno nešto kasnije. Naime, vidjela me na mojoj prvoj reviji, na našem koncertu, za dečke i Juricu sam napravila odjeću – kaže, misleći pritom na Juricu Popovića, s kojim je u vezi već desetljećima. Nadaleko je poznato da Matija osim modne ima i glazbenu karijeru.
– Dakle, počela sam s muškim, a ne sa ženskim kreacijama. Ana mi je rekla da nastavim s time, zanimalo ju je tko je napravio kostime – prisjetila se Matija. Uvijek je, ističe, imala poriv za dizajniranjem, šivala je odmalena. – Uskoro su po Zagrebu počeli projekti alternativne mode, na ulici, na trgovima, u pothodnicima... Bile su to divne 80-e. Nismo imali neke mogućnosti, a Ana je jedina sve to pratila i u meni je vidjela nešto i podržala me. Čak smo u to vrijeme obilazile ženske đačke domove, Ana i ja smo ondje držale predavanja o dizajnu i modi – prisjetila se dizajnerica početaka.
Od onda do danas moda se promijenila, scena, svijet, lifestyle imaju neki drukčiji okvir. No, ističe da je po njezinu iskustvu ipak nešto ostalo isto – žene svih generacija žele biti lijepe i posebne i tako se osjećati.
– Postoje žene koje nikad nisu obukle haljinu, no kada dođu ovdje, ipak osjete poriv da uđu u neku ekstravagantnu seksi kreaciju. To je nešto što je u nama, primijetim promjene na njima, ja u njima to otkrijem, otvorim. Katkad vele da nemaju gdje to odjenuti, a ja velim – možeš svagdje, stvori ti taj događaj – dodaje. – Mislim da sam uspjela izgraditi to povjerenje koje mi žene daju, da će izgledati predivno, najljepše moguće. U tih oko pola stoljeća, koliko se Matija bavi dizajnom, svijet je postao neko drugo mjesto, no ženstvenost je bezvremenska, žene se žele divno osjećati u odjeći koju nose. I pritom naglasiti vlastito tijelo. Važno je istaknuti ono što je najbolje i stručno prikriti eventualne nedostatke koji pojedinim ženama predstavljaju problem... a svi imamo takve probleme. Znala sam imati frendice u ateljeu samo na isprobavanju, totalno su uživale, to je kao igra, otkrivanje vlastite romantične strane – veli Matija.
Ovaj makeover mnogima bi dobro došao, lijepo je katkad naglasiti tu emotivnu mekoću i nježnost. Iako živimo u vrijeme raznih identiteta, očito je ta klasična ljepota nešto što nikad ne izlazi iz mode, krije se u nama. Za Matiju je ženstvenost u haljinama i to stvarnima, ne zanimaju je avatari i odijevanje likova na zaslonu.
– Ja sam taktilni tip, moram isprobati materijal, raditi rukama. Ipak, društvene mreže daju mi mogućnost predstavljanja i objava. Njezin je ormar također prepun divnih kreacija, uglavnom su to haljine – naravno, raskoš je njezin izričaj, ne samo poslovno već i privatno. Uvijek ćete je vidjeti sređenu, divne kose, u tip-top haljini i sa štiklama na nogama. Jer, svaki je dan nova prilika da se sredi, a to poručuje svima nama: Ako nemaš prigodu za neku lijepu odjeću, stvori je sama!
Novu Divu Style pronađite na svim kioscima za 5 eura: