Moja ljubav s Turskom traje od početka 2006. godine i mogu reći da je to bila ljubav na prvi pogled! Tada smo suprug i ja još bili cura i dečko, on je igrao za Galatasaray. To su bili posebni dani! Turci su fanatici po pitanju nogometa, a ako ste igrač ili trener u jednom od tri najveća kluba (Galatasaray, Fenerbahce i Besiktas), onda ste u Turskoj uistinu zvijezda.
Takav status vam nosi niz pogodnosti i povlastica u kojima se itekako da uživati. Moj suprug je igrao i u Galatasarayu i Fenerbahceu, a trebao je igrati i za Besiktas, ali je otišao u Rusiju pa se kasnije vratio u Gaziantep. Gaziantep je najveći grad na istoku Turske uz granicu sa Sirijom. Jako je poznat po baklavama koje su izvorno i nastale tamo, najveći je proizvođač pistacija. Ta je regija poznata po mesnim specijalitetima. Njihova je popularnost toliko velika da neki Turci, primjerice, sjednu u avion u Istanbulu i odu u Gaziantep samo na jedan dan u njihove restorane na mesne specijalitete i vrate se natrag.
Put od Istanbula do Gaziantepa traje sat i pol, skoro kao put od Zagreba do Istanbula. Onda znate koliko su čuveni. Godinu dana živjeli smo u Gaziantepu. Bilo nam je jako lijepo, živjeli smo u rezidencijanom dijelu hotela Divan i stvarno pamtim samo lijepe trenutke. Nakon Gaziantepa je uslijedio Sivas, to je manji grad u centralnoj Turskoj. Karakteriziraju ga jako hladne, oštre zime, pa sam ja sa djecom ostala u Istanbulu, a suprug je putovao u Sivas. Živjeli smo i u Istanbulu, ali kako su u to doba bilo puno bombaških napada i nereda, vratili smo se u Zagreb. Osim toga, bili smo i u Elazigu. Zadnje četiri godine smo na relaciji Turska - Hrvatska. Sad živimo u jednom od najpopularnijih turističkih mjesta i zasigurno najljepšem djelu Turske, a to su Cesme Alacati u regiji Izmir.
Prednost je i što je grčki otok Chios, peti po veličini, udaljen samo sedam kilometara od nas i treba nam 15 minuta da brodom dođemo do Grčke. Često se uputimo u Grčku na ručak, šetnju ili piće. Fascinatno je koliko su Cesme i Chios blizu, a koliko su kulturološki, zemljopisno, gastronomski, pa i u svakom drugom slučaju, različiti. Svaki put se iznova divim toj činjenici! Chios je jedan lijepi miks Italije i Istre, zaista imate dojam da se nalazite negdje u Istri!
Po pitanju mentaliteta, velike su razlike između Turske i Hrvatske, ali ja na to gledam samo s pozitivne strane. Na taj se način obogaćujemo, upoznajemo novu kulturu, ljude i običaje. Moj je suprug je rođen u Bosni i njemu ovo nije bio velik kulturološki šok jer dosta riječi i običaja koristilo kod njega u Bugojnu, ali meni kao Dalmatinki je bio šok kad sam u Istanbulu prvi put čula hodžu kako moli ranu u zoru, a sa džamije se to pušta sa zvučnika. Ali to je dio vjerskih običaja i ja to poštujem.
Naš način života je nomadsko-nogometni, svake godine novi klub, novi grad, novi ljudi, neka nova prijateljstva, novi vrtić i tako redom sve novo... Iskreno, meni to jako odgovara, mislim da je to veliko životno iskustvo i bogatstvo. Dok su djeca mala, možemo se seliti. Svi naši planovi su kratkoročni - godinu za godinu i tako redom.
Turskim se jezikom služim dobro u svakodnevnom životu, prvo me učila me moja dobra prijateljica Mine Tuta, inače supruga posljednjeg veleposlanika Turske u Hrvatskoj. Ona mi je nabavila odlične knjige za učenje turskog, a kasnije sam nastavila s učenjem jezika privatno i u školi za strane jezike. Inače, hrvatski i turski jezik dijele čak 2000 riječi!
Što se tiče kvalitete života, mogu reći da je iz moje perspektive on jako lijep. Svejedno, moj je dojam da ovdje svi rade, imaju posao i nitko se ne žali da nema novaca, za razliku od Hrvatske, u kojoj svi kukaju, nemaju posao, nemaju ovo, nemaju ono... Ako ste financijski osigurani, život u Turskoj vam je jako lijep, imate veliku mogućnost izbora u svemu, od škola i vrtića za djecu, društveni život je jako zanimljiv i sadržajan, ovdje su lanci najboljih svjetskih restorana, događanja, koncerti... Sve imate samo je pitanje vaših afiniteta i odabira. Manje lijepe strane su sto je u Istanbulu stalno prometna gužva jer je to ipak svjetska metropola sa 17 milijuna stanovnika i nekad vam treba od kuće do stadiona 2-3 sata vožnje u autu ili bilo gdje da idete.
U današnjim okolnostima, Turska ima proglašeno izvanredno stanje u državi i sama ta činjenica nije ugodna, ali u svakodnevnom životu to se uopće ne osjeti. Malo je veći rizik ako ste smješteni u Istanbulu ili Ankari i gradovima na istočnoj strani Turske, uz granicu sa Sirijom. S obzirom na stanje u Turskoj, trudim se biti stalno informirana i u svakom trenutku znati što se događa u kojem dijelu Turske.
S nostalgijom nemam nikakvih problema jer me to prošlo u prvoj godini studiranja. Obiteljsku kuću u Pakoštanima sam napustila s 18 godina, kada sam otišla na faks. Jednostavno volim ovakav način života, nove gradove, nove ljude, koji toliko obogate mentalno i u svakom drugom obliku da to nema cijenu. Ipak, žao mi je kad pogledam našu djecu, što im nisu bake i djed tu da se poigraju sa njima. Ali mi to nadoknadimo kada dođemo u Hrvatsku. Lara već priča turski i engleski. Možda će zvučati glupo, ali kad sam živjela u Gaziantepu, jako mi je nedostajao makrobiotički restoran Zrno i Kuća zelenog čaja iz Zagreba. Nisam mogla naći adekvatnu zamjenu u Gaziantepu za to dvoje. S prijateljicama sam u kontaktu preko društvenih mreža, a naravno da mi moja obitelj uvijek nedostaje.
Najljepši dio Turske za mene je Istanbul, to je definitivno Turska u malom. Grad se proteže na dva kontinenta, Vrata Istoka kako ga neki zovu, jedna je od pet najvećih metropola na svijetu. To je grad bogate prošlosti i perspektivne budućnosti, to je grad koji živi 24 sata. Turska obala je predivna, razvedena je i ima za svačiji ukus ponešto. Antalya je također prekrasna, poznata je i po dugim pjeskovitim plažama. To je top turistička destinacija za golfere, s puno luksuznih hotela i resorta, ali i onih koji nude jeftiniji smještaj. Dok Rusi nisu zahladili odnose s Turskom, bili su jedni od glavnih gostiju, uz Nijemce i Engleze. Ova destinacija se ipak na kraju profilirala za masovni turizam i draža je strancima nego Turcima. Predivan je i Bodrum, koji je po mom mišljenju, uz Alacati-Cesme, najljepša regija za turizam. Bodrum je nešto kao hrvatski Dubrovnik, a Alacati kao Hvar. Svi popularni turski magazini ljeti imaju rubriku paparazzi koja se isključivo producira iz Bodruma i Alacati Cesme.
U Bodrumu su svi poznati restorani iz Istanbula i barovi Nusret, Zuma, Angelica bar i ostali. Dosta svjetskih zvijezda posjeti ljeti Bodrum i Alacati. Ove regije su poznate i po beach clubovima koji su relativno skupi, ali nude luksuz i užitak za pamćenje. Uređeni su fenomenalno po posljednjim trendovima, a usluga im je na zavidnom nivou. Nerijetko takvi klubovi rade po 20 sati na dan jer se od dnevne varijante pretvore u noćni klub. Ulaz na plažu u ovakav klub je oko 20 eura plus piće i voće koje morate uzeti, ovisno o tome koji tip ležaljki ste uzeli. Tako da jedna četveročlana obitelj za jedno popodne potroši oko 200 eura u takvom klubu. I svi su puni! Ove se godine u Cesmama otvorila i Spiaggia Grande, koja je već puna poznatih, baš je ovih dana ovdje boravio i najpoznatiji turski nogometaš Ada Turan.
Alacati su malo mjesto, ali s puno malih obiteljskih hotela koji su izgrađeni u starom turskom tradicionalnom stilu. Prevladava kombinacija kamena i drva (hanovi) i sa bujnom vegetacijom, s puno bugovilija na svakom koraku a svi prozori i vrata su ofarbani u tirkiznoplavo. Ako pitate Turke iz Istanbula gdje ljetuju, odgovor će biti Alacati ili Bodrum, jednostavno su tu svi! Vidi se i velik utjecaj Grčke u uređenju, ali nema šanse da ti Turci priznaju! Prekrasne turističke destinacije su u Pamukkale i Cappadocia.
Kada govorimo o vrijednostima koje su im važne, Turcima je na prvom mjestu domovina i ljubav prema Turskoj i to se vidi na svakom koraku! Oni naprosto obožavaju svoju zemlju i stalno to pokazuju iz dana u dan, oni su ponosni što su Turci! Zastave vijore svugdje, od ulaza u gradove, državnih institucija, privatnih kuća, stambenih zgrada - apsolutno svugdje. Veliki su domoljubi i vole Kemala Ataturka, tvorca sekularne države. Ponekad me sram kako mi u Hrvatskoj nemamo tako izraženu ljubav prema domovini. Na drugom mjestu im je obitelj. Drže do svoje obitelji, djece, rodbine, jako se puno druže između sebe i njeguju dobre obiteljske odnose. Treća stvar im je nogomet. Apsolutni su fanatici što se tiče nogometa. Kod njih i žene idu na utakmice i to u velikom broju.
Jako su dobri domaćini i kad vas ugoste, nekad vam je neugodno kako se potrude da dočaraju tursku kulturu kroz gastronomiju. Ako vam dolaze u goste obasut će vas poklonima i cvijećem! Vole godišnji odmor provoditi u Turskoj, ali zato za kraća putovanja biraju europske metropole, posebno su im dragi Milano i Pariz, ali dosta njih je rodbinski vezano uz Njemačku.
Po mom mišljenju, žene su ravnopravne s muškarcima, imaju sva prava kao i u bilo kojoj drugoj demokratskoj zemlji. Mogu se educirati, školovati, raditi, glasati na izborima, nitko im ne brani da prakticiraju svoju vjeru. Međutim, moram napomenuti da ja ne znam kako živi jedna obitelj u centralnoj Turskoj ili na Istoku Turske u nekom ruralnom dijelu. U odnosima sa strancima su puni poštovanja, nema nikakvih neugodnosti, ovo je turistička zemlja i ljudi su krajnje uljudni i jako uslužni i gostoljubivi. Vole provoditi vrijeme sa svojom obitelji, ali i družiti se s prijateljima. Vole skupa doručkovati jer je kod njih doručak u tradiciji jako bitan. Ako se želite s nekim podružiti, pozovete ga na doručak! U početku mi je to bilo jako čudno jer ja ne doručkujem, ali sam se brzo prilagodila. Vole sva društvena događanja, od izložbi, koncerata raznih humanitarnih druženja i slično.
Kada govorimo o malim ženskim radostima, poput frizera, kozmetičara i slično, moram reći da nigdje nema tako dobre depilacije i čupanja obrva koncem kao u Turskoj jer nitko to ne radi tako dobro kao oni. Malo je drukčija stvar s frizerima, pogotovo ako imate plavu kosu. Po mom mišljenju, prvi je problem je što su u Turskoj većinom muški frizeri i najmanje vas dvoje, a nekad i četvero feniraju u isti čas. Neka se nitko ne uvrijedi, ali dečki jednostavno nemaju osjećaj za kosu kao žene. Drugi problem je što žene u Turskoj imaju debelu vlas kose i crnu boju i za njihovo farbanje treba puno vise blajha i hidrogena nego za svijetliju kosu žena sa zapada. Ali kada dođete u frizerski salon, oni se razlete oko vas! Takvu uslugu rijetko možete dobiti u Zagrebu.
Vrlo je popularan i spa, tj. turski hamam, koji je podijeljen na muški i ženski, posebni je doživljaj i mora se probati. To je poseban ritual, stari turski običaj, kako su Turci uživali kroz povijest. Ritual se odvija u posebnim mramornim prostorijama, gdje ležite ili sjedite na toplom, ponekad i vrućem mramoru, ovisno o tome što vam trenutno rade. Započinje se stavljanjem pjene od sapuna po tijelu na stari na- čin, nakon toga vas peru posebnim krpicama, pa ide piling tijela, ispiranje, masaža glave, pranje kose i završe s masažom, a vi ste zamotani u drevnu tursku tkaninu. Na kraju vas ponude turskim čajem i lokumom u posebno ugodno uređenim sobama gdje možete fino meditirati i uživati.
Turkinje se inače jako vole uređivati i prate modu i trendove u punom smislu riječi. Gospođe koje su imućnije prate doslovno trendove iz sezone u sezonu, bitno im je da imaju najnovije dizajnerske trendi komade. Nisu im strane estetske operacije, prvenstveno na licu i ne srame se pričati o tome. Da bi se vidjeli kako žive, kako se oblače i kako izgledaju žene koje su zapadnjacki orijentirane, dovoljno je doći u Istanbul na tri dana i posjetiti “in” mjesta gdje se okupljaju. I sama često izlazim na ta mjesta, a to je za dnevni život Rafles hotel u Zorlu centru, Nisantasi kvart i Istynie shopping centar te Four Seasons Hotel i Ciragan Kempinski (koji ima fenomenalan hamam). Navečer ako želite vidjeti kako izgleda prava dama bez obzira na godine, a da drži do svog izgleda, treba otići na večeru u Papermoon ili Sunset. To su restorani, koji već 15 godina ne izlaze iz mode. U njih zalazi pravi turski jet set, sva svita turskog showbusinessa, glumci, pjevači, voditelji, poslovni ljudi, uspješni i poznati sportaši.
Da se zaključiti da dame vole crnu boju navečer, ako i skupe satove i nakit i naravno, vrhunske torbice! I preferiraju plavu boju kose. Nisam imala puno kontakta s tradicionalnim muslimankama, ali supruga predsjednika jednog kluba, koja potječe iz poznate turske tradicionalne obitelji, ostavila je odličan dojam na mene. Jako je kozmopolitski orjentirana i djeca im idu u američku skolu. Svejedno, ima burku i prakticira svoju vjeru, a ja to poštujem.