Prije točno godinu dana Matthieu Blazy imao je zadatak koji bi mnogim dizajnerima bio gotovo nemoguć. Nakon godina u kojima je Chanel sve više djelovao zarobljeno vlastitim kodovima, novom kreativnom direktoru trebalo je vrlo malo vremena da pokaže kako se i jedna od najprepoznatljivijih modnih kuća na svijetu može ponovno učiniti relevantnom, svježom i uzbudljivom.
Njegov prvi Chanel bio je pažljiv. Blazy je znao da ne može jednostavno okrenuti leđa svemu što je kuću činilo Chanelom, ali jednako tako nije želio postati još jedan dizajner koji će samo reciklirati poznate simbole. Godinu dana kasnije ta je opreznost gotovo nestala. U kolekciji za proljeće/ljeto 2027. Blazy djeluje kao dizajner koji je napokon potpuno slobodan igrati se arhivom, mijenjati njegove proporcije, materijale i značenja te od poznatih kodova stvarati nešto što pripada sadašnjosti. A upravo je sloboda bila glavna riječ večeri.
U pariškom Grand Palaisu iznad gostiju lebdjelo je čak 95 osvijetljenih ptica, inspiriranih migratornim pticama koje Blazy promatra u Kalabriji. Impresivna scenografija prostor je pretvorila u gotovo nestvaran svijet, ali ptice nisu bile samo dekorativni element. Simbolizirale su put Gabrielle Chanel prema slobodi, ali i jednu od ključnih ideja nove kolekcije – ženu koju nije moguće svesti na jednu estetiku, jednu siluetu ili jedan način odijevanja.
Blazy je ponovno krenuo od same Gabrielle Chanel. Inspiraciju je pronašao u fotografijama njezinih ranih edvardijanskih izdanja, muškim odijelima njezinih ljubavnika, ali i tvidu koji će desetljećima kasnije postati jedan od najprepoznatljivijih kodova kuće. No umjesto da arhiv tretira kao nešto što se mora doslovno reproducirati, dizajner ga je koristio kao polazište za potpuno novu priču.
To je bilo jasno već na prvom izlasku. Umjesto očekivane male crne haljine, pistom je prošla prozračna bijela haljina nalik negližeu, uz arhivsku torbu 2.55 koja je pripadala samoj Gabrielle Chanel. Bio je to gotovo savršen simbol Blazyjeva pristupa – spojiti početke osnivačice kuće, koja je karijeru započela radeći u ateljeu donjeg rublja, s Chanelom kakav on danas želi graditi.
Ista se torba pojavila i na samom kraju revije, zatvarajući krug i vraćajući priču na početak. Između ta dva izlaska stala je kolekcija od čak 83 looka, ali ono što je posebno zanimljivo jest da nisu djelovali kao varijacije iste uniforme. Upravo suprotno. Uz Blazyjeve već prepoznatljive široke i skraćene jakne pojavile su se pripijene poluprozirne pletenine, korzeti ukrašeni biserima, spušteni strukovi, mini suknje, patchwork jakne, stroga odijela, balerinske siluete od tila i haljine inspirirane nebom. Kolekcija se kretala između različitih desetljeća, raspoloženja i stilova, a ipak je sve vrijeme ostajala prepoznatljivo Chanel.
Posebno je zanimljiv bio novi pogled na Chanelovo kultno odijelo. Blazy je razvio rastezljivu tkaninu koja vizualno podsjeća na klasični tvid, ali ima lakoću i fleksibilnost sportske odjeće. Time je jedan od najvažnijih kodova kuće dobio potpuno novu funkciju. Više nije riječ o strogoj uniformi, već o odjeći koja se može kretati zajedno sa ženom koja je nosi. I upravo je u tome možda najveća razlika između Blazyjeva prvog i ovog Chanela.
Prošle godine fasciniralo je koliko je pažljivo uspio pomiriti vlastiti rukopis s jednom od najstrože kodiranih modnih kuća na svijetu. Ove godine djelovao je puno opuštenije. Gabrielle Chanel više nije samo povijesna figura čije nasljeđe treba reinterpretirati, nego polazište za puno širu ideju – da odjeća može istodobno pripadati različitim desetljećima, različitim karakterima i različitim ženama.
Spušteni struk iz prošlosti tako je završio uz top namijenjen večernjem izlasku, stari tvid dobio je mekšu konstrukciju, a sako se nosio na golo tijelo. Arhivski elementi nisu nestali, ali su izgubili onu težinu koju često imaju kada ih velika modna kuća pokušava održavati gotovo nepromijenjenima. Kako je Blazy objasnio, stari Chanel i danas može izgledati novo – sve ovisi o tome što s njim napravite.
Upravo je zato ova kolekcija zanimljiva i izvan konteksta same modne kuće. Ona pokazuje da poštovanje prema nasljeđu ne mora značiti doslovno ponavljanje prošlosti. Ponekad je upravo suprotno – najbolji način da se određeni kodovi očuvaju jest da ih prestanemo tretirati kao nedodirljive.
Blazy je Chanelu tako dopustio da bude pomalo neuredan, zavodljiv, sportski, romantičan, mladenački, elegantan i pomalo čudan. Nije pokušao definirati jednu idealnu Chanel ženu, nego je pokazao koliko ih različitih može postojati. A onda je završnica revije cijeloj priči dodala još jednu, neočekivano razigranu dimenziju.
Nicole Kidman, koja je sjedila u prvom redu, na soundtracku je čitala ulomke Virginije Woolf, dok su se pistom izmjenjivali lookovi inspirirani promjenama neba – od zore pa sve do zvjezdanog noćnog prizora koji je nosila Anok Yai. A kada je kolekcija došla do samog kraja, Grand Palaisom je odjeknuo hit Britney Spears „Gimme More“.
Kontrast je bio gotovo savršen. Poezija Virginije Woolf, Chanelovi arhivski kodovi, migratorne ptice, couture tehnike i Britney Spears u jednoj su se večeri spojili u nešto što je teško opisati jednom riječju. Ali možda upravo u tome i jest poanta.
Blazy je govoreći o kolekciji spomenuo potrebu za poezijom, ljepotom i veseljem u mračnim vremenima. I možda je upravo to najbolji opis Chanela koji danas gradi. Jer godinu dana nakon velikog reseta nova era više nije obećanje. Blazy više ne mora dokazivati da može voditi Chanel. Sada mu preostaje puno zanimljiviji zadatak – pokazati koliko daleko može otići kada zna da mu kuća vjeruje. A prema onome što smo vidjeli u Grand Palaisu, granice će biti prilično široke. Chanel je ponovno poletio. I čini se da mu je upravo to trebalo.
U galeriji pogledajte sve lookove nove Chanel kolekcije: