Kostimograf Alessio Rosati ima veliko iskustvo rada u raznim francuskim i talijanskim kazalištima na sličnim projektima te ističe da je naš tim, odnosno atelje u HNK u Zagrebu odličan. Radio je ne samo u Torinu, Bologni, Modeni i Veneziji, već i Barceloni, Innsbrucku, Nancyju u Francuskoj, Lewesu u Velikoj Britaniji te nizu drugih europskih gradova. Sada potpisuje kostime opere 'Così fan tutte' Wolfganga Amadeusa Mozarta.
- Veliko mi je zadovoljstvo raditi na ovom projektu, kostime smo smjestili u vrijeme odmah nakon 2. Svjetskog rata. Dakle, tema su 40-te i 50-te, osmislili smo rekonstrukciju mode tog doba. Rad je intenzivan, jer je sve vrlo strukturirano. Primjer su divne vjenčanice od svilenog organdija, kao i niz drugih haljina, ali i brojni muški kostimi - priča nam kostimograf.
Naglašava važnost uloge kostima u oblikovanju lika na sceni. Ujedno, naglašava kostimografiju od same mode.
- Za ljude je uvijek moda bila važna jer je vezana za identitet te izraz slobode. No, kostim je više od toga, nije samo izraz identiteta, već je ujedno 'storytelling' - naglašava.
Naime, kad glumac dođe na scenu, kostim odmah mora otkriti priču o karakteru i prije nego on krene pričati.
- Tako da se u jednom odjevnom predmetu krije čitava priča koju taj kostim mora ispričati. To je na neki način 'upgrade' od same mode, više je personalni, osobni. Kazališni kostim otkriva nečije uspomene, prošlost, život, ali također i nade te razne emocije. Stoga, kostim ima u svemu veliku ulogu - pojasnio je Alessio.
A naročito u operi, jer glumci u njoj ne govore, već pjevaju.
- Stoga se kostimograf može još više izraziti pri izradi kostima, s više kreativnosti. I to je jedan od najljepših aspekata našega rada - objasnio je kreativac.
Kolorit je fenomenalan, očita je inspiracija pedesetima, proljetnim vrtom i floralnim čarolijama koje vizualno daju naglašeni dojam romantike i ženstvenosti.
Così fan tutte posljednja je opera koju je Mozart skladao u suradnji s libretistom Lorenzom da Ponteom, bilo je to 1790. godine. Vjeruje se kako je sam austrijski car Josip II. predložio Mozartu da sklada operu na temu ženske vjernosti.
Mozart i Da Ponte preuzeli su temu zaručničke zamjene iz tekstova iz 13. stoljeća, a neke od varijanti takvoga sižea nalaze se u Boccacciovim novelama Dekameron, nekim Shakespeareovim dramama itd. Radnja počinje u kavani, gdje dva oficira javno izjavljuju kako će im njihove zaručnice biti vjerne.
Don Alfonso je skeptičan i predlaže okladu kojom će im dokazati suprotno. Oficiri se pretvaraju kako idu u rat, prerušavaju se i time pokreću niz intriga kojima će se otkriti razni aspekti ljubavi, zavođenja, koketiranja s prijevarom i smiješnih situacija u kojima saznajemo koliko svako ljudsko biće ima ili nema snage othrvati se prevari.
Iako ova opera nije u prošlosti svrstavana među Mozartove vrhunce, u dvadesetom stoljeću postala je nezaobilazni dio repertoara svih velikih svjetskih opernih kuća. Opera Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu premijerno će izvesti ovo Mozartovo djelo velike glazbene ljepote pod ravnanjem maestra Valentina Egela i u režiji Alessia Pizzecha.