Lutke su, baš kao i manekenke, bitan dio modne scene te element koji, poput trendova, prolazi kroz stalnu evoluciju. Odjeća koju nosimo predstavlja nas, dok moda kojoj težimo utjelovljuje naše ideale. To nisu samo politički ili filozofski ideali, poput odbacivanja brze mode ili prihvaćanja minimalizma, već i fizički: odjeća je sredstvo izražavanja, a tijelo je platno. Ono što vidimo na modnim pistama tek je konačni produkt svih društveno-političkih događaja koji su mu prethodili. Na primjer, nakon Drugog svjetskog rata, trgovine su počele koristiti tanje lutke zbog krize, a visina im je smanjena za dva centimetra. U osamdesetima su lutke dobile trbušne mišiće.
Suočena s globalnim nesigurnostima uzrokovanim ratovima i kasnim stadijem kapitalizma, danas moda reagira pružajući lažan osjećaj sigurnosti kroz jednostavne estetike koje igraju na kartu nostalgije - "cottagecore" je idealan primjer. Svi ti sitni trendovi koji nas vuku u prirodu i nude nam "simple life", dio su te priče. Pa su i lutke postale žrtve tog pojednostavljivanja – s usponom trenda tihog luksuza i kolekcijama pretrpanima dodacima, i one postaju sve sličnije drugima, a ponekad čak i nestaju iz izloga, zamijenjene minimalističkim vješalicama ili umjetničkim instalacijama.
Greta Tafel, bivša dizajnerica za vizualni merchandising u Gucciju, sjeća se vremena maksimalizma pod vodstvom Alessandra Michelea, kreativnog direktora od 2015. do 2022. godine. Prisjeća se neobičnih izloga poput onog gdje su morali rekonstruirati bazen, kao i slučajeva kada su odijevali "vanzemaljce". Danas je to sve modna prošlost - u modi, ali i svijetu lutaka.
Nakon 2020., kada je moda počela konkretno eksperimentirati s trendom raznolikosti, nastupila je promjena. Iako su brendovi poput Nikea lansirali prve plus-size i para-atletske lutke, proces "resizinga" zaustavljen je te zamijenjen nekom vrstom "izravnavanja". Tafel objašnjava kako se sada više teži minimalizmu, a držanje i poze lutki postaju sve ujednačeniji. Lutke danas više služe kao neutralno ogledalo – abstraktna, profinjena verzija tijela koja omogućuje da nas ne ometaju fizički detalji poput pogleda ili frizure.
Uklanjanjem kulturnih referenci, dizajneri i luksuzne modne kuće uspjeli su izbjeći zamke "cancel culture", koja je dominirala erom inkluzivne mode. Tafel se prisjeća kako su jednom morali lutkama maknuti perike iz 80-ih jer su ih kolege iz SAD-a upozoravale da sve skupa previše podsjeća na afro frizuru te da je takva referenca nepoželjna. Naime, lutka bi trebala biti - za sve, stoga su "izbrisani" elementi izgleda kako bi brend imao političku i komercijalnu neutralnost.
Pogledajte street-style galeriju listopad:
Zanimljivo je da teorija o "političkoj neutralnosti" tankih manekena ima i znanstvenu osnovu. Istraživanje sa Sveučilišta u Južnoj Karolini pokazalo je da su potrošači skloniji kupovati u okruženju sa polu-realističnim lutkama zbog nedostatka detalja koji bi mogli unijeti pristranost. Iako primjeri poput Guccija pokazuju kako kulturne reference u izlozima mogu dovesti do rizika kulturne aproprijacije, neke su marke hrabro eksperimentirale. Brend American Apparel je 2015. godine u njujorški izlog stavio lutke s gustom stidnom dlakom, što je izazvalo burne reakcije, ali i privuklo nove obožavatelje.
Unatoč trenutačnom trendu političke neutralnosti tankih lutaka, vrijeme će doći kada će brendovi morati riskirati i ponovno se upustiti u inovacije. Greta Tafel vjeruje da, iako lutke postaju sve tanje, oni neće nestati.
- Možda ćemo u budućnosti vidjeti LED zaslone s hologramima umjesto lutaka, no one će uvijek imati svoju ulogu - kaže Tafel. Trgovci već sada eksperimentiraju s virtualnim garderobama, kao što je to učinio Zalando, omogućujući kupcima da vide odjeću na manekenu s točnim mjerama svog tijela.
Prve lutke datiraju iz 15. stoljeća, no bile su manjih dimenzija, baš kao i odjeća na njima. Naime, trgovci su se dosjetili raditi male replike odjeće koju bi stavili na lutku, kako bi vjerno demonstrirali kupcima svoje krojeve. Tek se sredinom 18. stoljeća pojavljuju lutke u prirodnoj veličini, izrađene od pruća, koje su bile namijenjene prezentaciji odjeće. To je bio značajan korak naprijed u razvoju vizualnog predstavljanja mode. Oko 1835. godine u Parizu počinje proizvodnja metalnih lutki, što je dodatno unaprijedilo njihovu izdržljivost i preciznost.
Jedan od ključnih trenutaka u povijesti korištenja lutki za modu dogodio se u 1840-im godinama, kada je poznati dizajner Charles Worth, otac haute couturea, stvorio prve zabilježene lutke za izlog. Worthova genijalna vizija bila je da oblik lutki vjerno oponaša stvarne oblike njegovih klijentica, omogućujući im da sagledaju odjeću iz vanjske perspektive, što je uvelike poboljšalo njihovo iskustvo kupovine. Ovaj pionirski pristup postavio je temelje za modenu upotrebu lutki u buticima i dućanima, kakve poznajemo danas.
Naravno, s dolaskom digitalnog svijeta, i lutke postaju virtualne te se zapravo s njima dešava isto što i sa stvarnima. One prate trendove, bez obzira kojeg u kojem mediju egzistiraju.