U modnom svijetu, u kojem se kreativni direktori posljednjih godina izmjenjuju gotovo jednakom brzinom kojom se smjenjuju trendovi, deset godina na čelu velike modne kuće postalo je rijetkost. Anthony Vaccarello upravo je toliko dugo oblikovao estetiku Saint Laurenta, stvarajući kontinuitet u razdoblju velikih promjena luksuzne industrije. Njegov odlazak, koji je Kering službeno potvrdio 9. listopada, označava kraj jednog od najvažnijih kreativnih poglavlja brenda u novijoj povijesti. Novo kreativno vodstvo tek treba biti objavljeno.
Kada je u travnju 2016. imenovan kreativnim direktorom, Vaccarello je preuzeo kuću čiji je identitet nekoliko godina ranije iz temelja preoblikovao Hedi Slimane. Slimane je Saint Laurentu dao izrazito rockerski karakter, naglašenu mladenačku energiju i estetiku koja je uspješno povezala glazbu, modu i kulturu slavnih. Njegov odlazak ostavio je velik prostor za nasljednika, ali i nezahvalan zadatak: kako nastaviti razvijati brend bez pukog ponavljanja prethodnikova uspjeha i bez gubitka veze s nasljeđem njegova osnivača.
Vaccarello nije bio očit izbor u smislu globalne prepoznatljivosti, ali je imao ono što je Saint Laurentu bilo potrebno – izrazit osjećaj za kroj, tijelo i odjeću koja istodobno može biti stroga i provokativna. Belgijski dizajner već je imao vlastiti brend, osnovan 2009., a prethodno je radio za Fendi i vodio kreativni smjer linije Versus Versace. Diplomirao je na briselskoj umjetničkoj školi La Cambre, a njegov rad već je tada privlačio pažnju preciznim konstrukcijama, asimetrijom i odvažnim pristupom ženstvenosti. Kada je stigao poziv iz Saint Laurenta, zatvorio je vlastiti brend kako bi se u potpunosti posvetio novoj ulozi.
U početku njegova vizija nije odmah djelovala kao zaokružena cjelina. Vaccarello je u Saint Laurent donio elemente vlastite estetike – kratke siluete, duboke proreze, asimetrične haljine i naglašenu seksualnost – uz izravnije reference na rad Yvesa Saint Laurenta. No trebalo mu je vremena da pronađe vlastiti odnos prema nasljeđu kuće i oblikuje ženu koja će postati središte njegova modnog svijeta.
Prekretnica je stigla oko 2020. godine, kada se njegov pristup počeo razvijati u znatno jasniji i dosljedniji smjer. Žena Saint Laurent više nije bila samo mlada, zavodljiva figura spremna za noćni izlazak. Postala je samouvjerena, pomalo nedodirljiva i svjesna vlastite moći. Njezina senzualnost nije bila suprotstavljena autoritetu, nego je postala njegov sastavni dio. Upravo je taj spoj klasične elegancije, kontrolirane provokacije i snažnih silueta postao jedan od najprepoznatljivijih potpisa modne kuće.
U Vaccarellovu svijetu odjeća rijetko djeluje slučajno. Široka ramena, precizno krojeni sakoi, iznimno kratke suknje, prozirne bluze, haljine nalik donjem rublju, visoki prorezi i vrtoglavo visoke potpetice stvaraju garderobu koja istodobno podsjeća na arhivsku fotografiju iz osamdesetih, filmski kadar i suvremenu modnu kampanju. Njegova žena može nositi strogo muško odijelo, a da pritom ne izgubi ženstvenost, ili jednostavnu haljinu koja otkriva tek dio tijela, ali djeluje snažnije od mnogo razrađenijih kreacija.
Upravo je u tome jedna od najvećih vrijednosti njegova rada: Vaccarello nije pokušavao svake sezone izmisliti potpuno novi Saint Laurent. Umjesto toga, odabrao je nekoliko ključnih ideja i razvijao ih kroz različite materijale, proporcije i načine stiliziranja. Ta dosljednost omogućila je publici da prepozna njegov rukopis, a kući dala vizualni identitet koji je funkcionirao i na pisti i izvan nje.
Njegove revije s vremenom su postale događaji koji se pamte i po odjeći i po scenografiji. Posebno se ističu spektakularne piste postavljene ispred Eiffelova tornja, čija se osvijetljena silueta pretvarala u gotovo filmsku pozadinu kolekcija. Vaccarello je razumio da suvremena modna kuća ne komunicira samo kroz odjeću, nego i kroz slike koje stvaraju želju, ostaju u kolektivnom sjećanju i nastavljaju živjeti na društvenim mrežama dugo nakon završetka revije.
Njegov utjecaj nije ostao ograničen na žensku garderobu. Tijekom njegova mandata promijenio se i način na koji Saint Laurent pristupa muškoj modi. Klasični komadi muškog odijevanja dobili su mekše, senzualnije proporcije, dok su prozirne košulje, fluidne hlače, odijela nošena uz kožu i izražena ramena pomicali granice tradicionalne muške siluete. Vaccarello je tako nastavio jednu od važnih ideja nasljeđa Yvesa Saint Laurenta – da odjeća ne mora slijediti stroge rodne kodove kako bi zadržala eleganciju i autoritet.
Od modne piste do filmske produkcije
Jedan od zanimljivijih projekata njegova mandata bio je ulazak Saint Laurenta u svijet filma. Godine 2023. pokrenuta je Saint Laurent Productions, produkcijska kuća koja je surađivala s redateljima poput Pedra Almodóvara. Među njezinim projektima našao se i film Emilia Pérez Jacquesa Audiarda, koji je osvojio brojne nagrade i dodatno povezao modnu kuću s međunarodnom filmskom scenom.
Taj je iskorak imao smisla za dizajnera čije kolekcije često izgledaju kao da pripadaju nekom filmu koji tek treba biti snimljen. Vaccarello je oduvijek pokazivao zanimanje za filmske slike, atmosferu i karaktere, a Saint Laurent Productions omogućio mu je da taj senzibilitet proširi izvan modne piste. Brend se tako počeo predstavljati ne samo kroz odjeću i modne dodatke, nego i kroz širi kulturni kontekst – film, umjetnost, glazbu i vizualnu kulturu.
Iza kreativnog uspjeha stajali su i impresivni poslovni rezultati. Prihodi Saint Laurenta porasli su s približno 1,2 milijarde eura 2016. na oko 3,3 milijarde eura 2022. godine, čime je kuća postala jedan od ključnih stupova Keringova portfelja. Prema Reutersu, godišnji prihodi premašili su tri milijarde eura i 2023., no kasnije su se pojavili znakovi usporavanja: prihod je pao 9 posto u 2024. i dodatnih 6 posto u 2025., prije stabilizacije tijekom 2026. godine.
Te brojke pokazuju i širi kontekst u kojem Vaccarello odlazi. Luksuzna industrija posljednjih se godina suočava s promjenama potrošačkih navika, slabijom potražnjom na pojedinim tržištima i pritiskom na rast. Kering pritom prolazi kroz širu stratešku reorganizaciju, a promjene kreativnog vodstva već su zahvatile nekoliko njegovih modnih kuća. Ipak, službena objava o Vaccarellovu odlasku ne predstavlja detaljno obrazloženje razloga njegova odlaska, pa ga nije opravdano svesti samo na poslovne rezultate.
Što ostaje nakon Vaccarella?
Možda je najveći uspjeh njegova desetljeća u Saint Laurentu činjenica da je uspio pronaći ravnotežu između povijesti i suvremenosti. Yves Saint Laurent bio je dizajner koji je ženama ponudio komade preuzete iz muške garderobe, poput kultnog ženskog smokinga, i pretvorio ih u simbole slobode i samopouzdanja. Vaccarello je tu ideju preveo u vlastiti jezik: njegova žena ne mora birati između moći i senzualnosti, između strogog kroja i otkrivene kože, između klasične elegancije i provokacije.
Njegov Saint Laurent nije bio pokušaj rekonstrukcije prošlosti, nego selektivno korištenje arhiva. Iz njega je uzimao ono što je smatrao relevantnim za suvremenu ženu, a zatim to pojednostavljivao, zaoštravao ili pretvarao u gotovo filmsku sliku. Upravo zato njegov se rukopis nije oslanjao na stalno izmjenjivanje trendova, nego na prepoznatljivu siluetu i atmosferu.
Sada se otvara pitanje može li sljedeći kreativni direktor nastaviti tu priču ili će Saint Laurent krenuti u potpuno novom smjeru. U trenutku pisanja nasljednik još nije službeno potvrđen, pa će se o imenima i mogućim promjenama zasad moći samo nagađati. Ono što je sigurno jest da novi kreativni direktor neće preuzeti prazno platno, nego kuću s vrlo jasnim vizualnim identitetom, snažnim komercijalnim potencijalom i publikom koja je tijekom posljednjeg desetljeća naučila prepoznavati Vaccarellov rukopis.
Odlazak Anthonyja Vaccarella zato nije samo još jedna promjena na vrhu modne kuće. On označava završetak desetljeća u kojem je Saint Laurent učvrstio svoju poziciju jednog od najutjecajnijih imena suvremene luksuzne mode, a senzualnost, precizno krojenje i filmska dramatika postali su nerazdvojni dio njegova identiteta.
Hoće li njegov nasljednik zadržati tu estetiku ili će je odlučiti potpuno preoblikovati, tek ćemo vidjeti. No Vaccarellovo desetljeće već je ostavilo jasan trag: pokazalo je da se nasljeđe velike modne kuće ne mora čuvati ponavljanjem njezine prošlosti. Ponekad je dovoljno razumjeti što ju je učinilo važnom – i pronaći način da ta ideja ponovno izgleda neodoljivo suvremeno.