Ali pravo nasilje i uvrede su krenule kad sam krenula pisati kolumnu, priznaje Andrea.
U sklopu našeg projekta "Takva sam, kakva sam" kojim želimo zaustaviti cyberbullying porazgovarali smo s Andreom o tome kakvo je njeno iskustvo s ovom vrlo čestom pojavom.
- Moj mehanizam obrane se gradio godinama. Na početku sam sve shvaćala jako osobno, trudila se ispraviti greške i korigirati samu sebe kako bih bila prihvatljivija onima koji me vrijeđaju. Onda sam shvatila da me vrijeđaju i nakon korekcija, pa sam se opet trudila - objasnila nam je, pa dodaje kako je problem bio u tome što u toj fazi još niti jedanput nije bila sasvim zadovoljna vlastitom kolumnom i bila je tek na početku pa se slagala s nekim kritičarima, a baš sve kritike shvaćala - preozbiljno.
- Onda sam napisala jednu koja mi je bila baš onako po guštu, točno kako sam htjela. Točno ono što želim reći, dobro sročeo - bila sam zadovoljna jer sam mislila da ću napokon ušutkati kritičare. Ali i dalje su bili tu, i dalje nije bilo dobro. Tad sam shvatila da je sasvim dovoljno da kažem "ali MENI je dobro" - i jesam. I odjednom sam stvarno počela više vjerovati u sebe. Tad sam počela i puno bolje pisati, jer sam se prestala opterećivati komentarima. To je jedan mehanizam obrane, onaj pametniji. Drugi mehanizam obrane je agresija na agresiju. Nije pohvalno i pokušavam to svesti na minimum, ali kad netko iznova i iznova traži i provocira, ja ću mu vratit. Ja sam tip osobe koji jako brani svoje prijatelje, a tu i tamo se potrudim i za samu sebe. Tu i tamo trebaš vratiti bully-u istom mjerom jer je to njegova slaba točka - rijetko koji bully očekuje takvu reakciju i rijeko se koji zna snać kad se dinamika interakcije preokrene.
Andrea nam je priznala kako ju je apsolutno i iskreno strah za nove generacije koje ne znaju odvojiti digitalno od stvarnog, što zapravo znači da za njih cyberbulling ima nevjerojatnu težinu.
- Ja sam imala problema s bullyingom u školi - krivi zubi, čudno prezime, čudna frizura - ali sam imala luksuz da sam, kad bi zvonio zadnji sat ili kad bi krenuo vikend, ipak mogla pobjeći od toga. Današnji klilnci ne mogu pobjeći od bullyinga jer ga nose sa sobom u džepu i svaka notifikacija je nova prilika da im netko sruši samopouzdanje - priča.
- Rekla bih da bi roditelji trebali odgajati svoju djecu, neki bi čak mogli i ne imati djecu ako se ne žele tom istom djecom baviti, ali nažalost, nije to uvijek isključivo stvar roditelja -kaže Andrea.
Najbolje dijete na svijetu se može pridružiti razrednom bullyu i postati nečija noćna mora, iako doma uvijek piše zadaću i svira violinu, dodala je poznata blogerica.
- Tu su i profesori koji ponekad zatvaraju oči pred bullyingom, a nažalost, i oni sami su često žrtve. klinci nađu profil profesorice i maltretiraju ju preko vikenda. Mislim da je ključno da se bullye prepozna, izolira i liječi. Jer to su bolesni ljudi. Ljudi koji žive za to da nekoga povrijede i hrane se tuđom patnjom su bolesnici, bili oni klinci ili odrasli ljudi. I znam, ružno je reći za djecu da su bolesnici - nisu, ta djeca su samo izgubljena, neprilagođena i često zanemarena i neodgojena, ali su bolesnici u nastajanju.
Pitali smo Andreu kakav bi savjet dala onima koji se upravo sada nose sa zlostavljanjem.
- Mladim ljudima - proći će. Ljudi koji vas maltretiraju u školi jednom više neće biti u vašim životima, a ako hoće, život će se pobrinuti da ste im baš vi šef. A onima s druge strane - žao mi je što nemate ljubavi u životu pa se ispunjavate bullyingom. Jer to je zapravo početak svakog bullyinga - netko nema dovoljno ljubavi u vlastitom životu, pa se okomi na drugog da bi na trenutak zaboravio koliko malo voli samog sebe - objasnila je.
Zanimalo nas je misli li Andrea da baš to zato što je žena i to još i uspješna, na sebi ima veliku metu.
- Već vidim ljude koji su okrenuli očima na ovo "uspješna", a to je i jedan od glavnih problema. Nekima idem na živce jer sam im antipatična, ali oni će rijetko krenuti s ružnim komentarima. Takvima je dovoljno da sam im antipatična, oni će me tračati u društvu i reći da im idem na živce, što je sasvim ok i svi to radimo - svi imamo nekog takvog u životu. Puno glasniji su oni koji misle da, citiram: "Hrvatska propada zato što su ovakve glupače kao ti jave osobe." E sad, možda bi bilo logično da se naljutim na takav komentar, ali osoba koja misli da hrvatska propada jer je netko tko se bavi PISANJEM postao javna osoba upravo zbog svog pisanja nije osoba na koju se mogu ljutit. Kao što se ne možeš ljutit na dijete kad kaže nešto glupo jer je to u kategoriji "slatko".
A što misli o onoj "žena je ženi - vuk"?
- Ne bih nužno to odvajala prema spolu - žene koje su zločeste prema ženama su samo ljudi koji su zločesti prema ljudima. A ljudi koji su zločesti prema ljudima su na kraju dana najzločestiji prema samima sebi. Takve ljude ne treba shvaćati ozbiljno. Kad voliš sebe, dobar si prema drugima - kad ne voliš sebe, nisi. To je početak i kraj svake zlobe i svakog bullyinga, bilo da je riječ o cyber ili stvarnom svijetu - zaključuje.
U sklopu projekta s Mateom Frajsberger i Ivanom Čuljak snimili smo i video, pogledajte što su nam djevojke rekle: