Površni promatrač možda bi rekao da se baviš modom, no ti si zapravo odvjetnica. Možeš li nam reći nešto svom poslu, koja ti je specijalnost?
– Da, odvjetnica sam. To je ono što me definira. Moda je samo nešto što pokazuje moju kreativnost na van. Odvjetništvo je jako zanimljiv i dinamičan posao, usudila bih se reći jako kreativan, a to savršeno odgovara mom karakteru. Jako volim svoj posao. Ovaj posao zahtijeva snalažljivost i brzinu u donošenju odluka, mogućnost predviđanja protivnikovih poteza te pravovremeno reagiranje, a posebno u onom dijelu prava kojim se bavim. Naime, suprug Saša Pavličić i ja radimo zajedno u našem odvjetničkom uredu te se savršeno nadopunjujemo na poslovnom i privatnom planu. Najviše se bavimo naknadama štete, sportskim pravom, obiteljskim i radnim pravom.
Česta si gošća našeg street stylea, definitivno si jedna od najbolje i najzanimljivije odjevenih žena u Zagrebu. Koliko ti moda znači, kako bi opisala svoj stil?
– Hvala na komplimentu. Moda je oduvijek bila dio mog života i odrastanja. To nije nešto što sam otkrila u 20-ima. Kako sam odrasla uz kreativne roditelje, bilo je logično da se dio te skupne kreativnosti prenese i na mene. Najdraži dio odrastanja bio mi je dok sam gledala mamu kako u svom krojačkom salonu stvara prekrasnu odjeću svojim mušterijama. Vidjeti taj sjaj i oduševljenje u njihovim očima dok su isprobavali odjeću i gledali kako im dobro pristaje je bio najuzbudljiviji dio stvaralačkog procesa i upravo tu iskru sam htjela i ja osjetiti. Tako je započela moja ljubav prema modi. Moje prve “slikovnice” bile su časopis Burda. Mislim da su moje lutkice u jednom trenutku imale i više garderobe od mene. Mama je uspješno ispunjavala sve moje kreativne zamisli. Moj stil oduvijek je bio kombinacija elegancije i eklektike. I moje srednjoškolske fotografije govore o tome. Moglo bi se reći da je moje prvo “zanimanje” još u vrtićkoj dobi bilo modni dizajner.
Koliko se tvoj stil kroz godine mijenjao? Kako danas gledaš na stylinge iz, primjerice, studentskih dana? Znam da si nekada bila brineta, pa si radikalno promijenila boju kose...
– Moj stil se i nije puno mijenjao, više se nadograđivao. Mislim da sam više mijenjala boju kose nego stil (ha-ha). Prirodno sam svjetlija brineta, no očito je i kod mene primjenjiva ona “što starija, to plavija”.
Kao što sam navela, moj stil je eklektičan, volim tu kombinaciju naizgled nespojivih elemenata, koji na kraju tvore prekrasan sklad. Danas je ovaj stil sve vise prisutan u modnoj industriji i sve više je naglasak na pravilo da nema pravila, a što je glavno pravilo eklektike.
Majka si dviju odraslih kćeri. Jesu li ti slične po stilu, vole li zaviriti u tvoj ormar?
– Da, ponosna sam mama dviju odraslih kćeri, Patricije, studentice prava, i Pije, maturantice koja će također na pravo. Mislim da mi nisu slične po stilu odijevanja, ali da vole zaviriti u moj ormar, to svakako. Patricia detaljno poznaje moj ormar, nekad i bolje od mene. Potajno zna prebaciti neke sebi zanimljive komade odjeće u svoj ormar, tako da se znalo događati da sam bezuspješno tražila neku majicu u svom ormaru misleći da sam je možda negdje zametnula. Danas više nije tako, ako nešto ne mogu pronaći, prvo pogledam u Patricijinoj sobi.
Koliko ti karijera u odvjetništvu određuje dress code? Imaš li jedan stil za posao, drugi za slobodno vrijeme ili ne?
– Moj poslovni stil pomalo se razlikuje od mog stila koji imam u slobodno vrijeme. Poslovno se puno umjerenije odijevam. Uglavnom su to haljine i odijela. Kad kažem umjerenije, mislim na umjerenost u stilu, ali ne i u boji. Ako odjenem odijelo, onda je ono uvijek veselih i jakih boja. Dan mi je odmah puno vedriji i ljepši.
Što radiš u slobodno vrijeme, kako ga najradije provodiš? Kako se opuštaš? Imaš li hobije?
– Slobodno vrijeme najviše volim provoditi u našoj maloj obitelji. Uglavnom je to vrijeme nakon posla, kad smo svi na okupu i tada počinje razgovor. Suprug i ja ne nosimo posao doma, baš kako bismo to vrijeme mogli provesti s curama. One obožavaju slušati sve što se taj dan dogodilo na poslu pa im obavezno prepričavamo što je bilo na raspravi i koji zanimljiv predmet je bio u uredu. Najslađi detalj dok su cure još bile male bio je kada smo na putu do vrtića suprug i ja razgovarali o jednom predmetu, nakon čega je sa stražnjeg sjedala uslijedilo pitanje 5-godišnje klinke: “A tko onda snosi troškove postupka.” Na to smo se suprug i ja pogledali jer nismo mogli vjerovati da dijete koristi pravnu terminologiju.
Preko tjedna imam jako malo vremena za opuštanje. Vikend je obično vrijeme za opuštanje s prijateljima uz odlazak na sportska događanja. Kako smo svi zaljubljenici u sport, često sa suprugom i kćerkama odlazimo na utakmice Cibone i Dinama. Nekad mi se čini da su gostovanja Dinama i reprezentacije najčešći razlog za putovanja koja obožavamo. Kad suprug ili Pia predlože neko putovanje, prvo što pitam je: “Tko igra (haha).”
U preostalo slobodno vrijeme volim pogledati film, seriju i pročitati dobru knjigu, a i stalno proučavam sudsku praksu.
Najdraži hobi uz modu i dizajn mi je i kuhanje. Obožavam kuhati i peći kolače. Kako volim estetiku u odijevanju, tako pazim i na estetiku tanjura. Uvijek pazim da jelo, osim da je ukusno, dobro izgleda na tanjuru. Moj dan započinje u 7 ujutro i završava oko ponoći i čini mi se da nikad nemam dovoljno vremena za sve planove.
Koja su tvoja zlatna pravila šopinga? I kako zapravo najviše voliš kupovati (online, offline...)?
– Moje zlatno pravilo šopinga je da je bolje investirati u klasičan komad odjeće koji nije uvijek dizajnerski prepoznatljiv i koji mogu kombinirati u svakoj prilici, i to godinama, nego da kupim neku skupu trendovsku odjeću koji ću nositi nekoliko puta. Kako živimo u vremenu brze mode, zna se dogoditi da neki prepoznatljivi dizajnerski komadi odjeće za nekoliko mjeseci “izađu iz mode” ili su nakon “tri nošenja” toliko viđeni da više nisu zanimljivi. Upravo zato sam skužila da je kupovanje takvih odjevnih komada neisplativo. S vremenom sam razvila teoriju: ako kupujem bilo kakav komad odjeće, onda je uvijek potrebno prvo razmisliti koliko puta ću tu odjeću nositi. Uzmem u obzir cijenu i podijelim s brojem nošenja i tako dobijem jedinični iznos po svakom nošenju. Ako je taj iznos po jednom nošenju prihvatljiv, onda je i kupnja tog odjevnog komada prihvatljiva. Ta moja teorija pokazala se točnom i kod mojih frendica koje su se ispočetka tome smijale, a pitajte ih sad! Inače nisam ljubiteljica online kupnje.
Što kažeš o gomilanju odjeće, je li došlo vrijeme da se svi oslobodimo te navike?
– Ne mogu reći da i ja nisam jedna od onih koja, kad otvori ormar, zastane i kaže: “Nemam što obući”, ali srećom, taj moj trenutak bunila brzo prođe. Već za par minuta u mojoj glavi se iskristalizira nova kombinacija. Naravno da bi bilo poželjno da se oslobodimo te loše navike gomilanja odjeće, jer je upravo modna industrija drugi najveći zagađivač okoliša na svijetu. Bez obzira na to što modna industrija prolazi kroz revoluciju glede ekološki prihvatljivih materijala te sustava proizvodnje, mi smo ti koji svojim ponašanjem (npr. ako izbjegavamo gomilati odjeću) također možemo utjecati na sprečavanje zagađivanja okoliša. Oduvijek pokušavam odjeću koji više ne nosim prekrojiti u neku drugu kombinaciju tako da nekad od jedne haljine dugih rukava nastane košulja, suknja ili top. Nedavno je u New Yorku predložen zakon o modi, i to je prvi put da neka država donosi takvu vrstu zakona koji treba utjecati na smanjenje emisije stakleničkih plinova i kršenja ljudskih prava u modnoj industriji.
Imaš li u glavi uvijek unaprijed složenu kombinaciju za neku priliku ili to ostavljaš za zadnji čas? Imaš li favorite u ormaru koji uvijek spašavaju situaciju?
– Ne smišljam unaprijed, obično mi se ideja nameće sama po sebi kad otvorim ormar. Samo u posebnim prigodama smislim što ću odjenuti. Imam uvijek nekoliko kombinacija koje spašavaju stvar. Mislim da je to nešto što svatko od nas ima. Jedino je problem ako je ta kombinacija na kemijskom čišćenju (ha-ha) pa zato moramo imati više aduta. Uglavnom to budu neke moje kreacije. Mislim da je haljina uvijek dobra opcija. Netko će reći mala crna haljina, ali najviše volim midi haljine u bilo kojoj živoj boji.
Što ti je najvažnije kod odijevanja – funkcionalnost, estetika, dress code...? Imaš li neke omiljene brendove, koje?
– Kod odijevanja mi je najvažnija udobnost pa onda estetika. Kad me pitate za omiljene brendove, mogu reći da sam se zadnjih godina pronašla u skandinavskim brendovima. Upravo je kod njih najviše zastupljen stil koji volim, a i sve pršti bojama. Volim i svjetski poznate brendove, ali sam odustala od skupljih komada odjeće, baš zbog gore spomenutog izračuna koji nije u skladu sa zadanim ciljevima. Volim pratiti rad i nekih širokoj publici manje poznatih imena visoke mode, kao recimo libanonske dizajnere : Georges Chakra i Zuhair Murad. Visoku modu doživljavam kao prava umjetnička djela kojima se zaista divim.