Trenutno sam i sama korisnik bijednog godišnjeg. Kad dolazim umorna s posla rugaju mi se klinci iz ulice dok bezbrižno igraju „školice“. Zapravo bezbrižno drndaju po pametnim telefonima, ali „školica“ zvuči bolje. U svakom slučaju, tko mi je kriv kad se ne znam izboriti za sebe poput njih. Dok oni uživaju u zasluženom odmoru, ja masiram bolna ramena i sljepoočnice prizivajući plažu. Ove godine smo se i dragi i ja satrali, jer zajedno radimo 4 posla (slovima: četiri). Nakon što se vratimo sa svojih dnevnih poslova gdje čitav dan sjedimo pred kompjuterom, dolazimo doma i oblačimo svoje kostime super heroja te pod okriljem noći ponovno sjedimo pred kompjuterom. Toliki rad ima razne nuspojave, a najviše djeluje na povećanje dioptrije, tjelesne mase i povišenih tonova. Oboje smo svjesni kako ovaj tempo nije zdrav i normalan te odlučujemo ovaj godišnji odmor provesti bez gadgeta na osamljenom otoku. Ovaj odmor provest ćemo isključivo u spavanju, meditaciji te bračnim aktivnostima. Nakon posljednjeg tjedna na poslu sjedamo u auto puna srca, jer naš godišnji odmor upravo počinje!
Dan 1
Stižemo na osamljeni otok božanstvena mirisa koji nam ispunjava nosnice te miluje napaćena zagrebačka pluća. More je kristalno čisto i odlučujem provesti odmor plivajući kako bih ublažila bolove u leđima. Nakon što smo se smjestili odlazimo popiti kavu s pogledom na more. Uzimam šećer koji si inače uskraćujem i sipam sadržaj u šalicu. Ipak sam na godišnjem i trebam uživati bez odricanja. Odmah naručujem i sladoled. Kasnije nailazimo na šarmantni dućančić koji je potpuna suprotnost trgovačkom lancu kraj kojeg živimo. Za blagajnom radi simpatična starija gospođa, a dućan sadrži samo najosnovnije namirnice poput brašna, kruha i mlijeka, a ima i svježe voće i povrće. Ništa više čovjeku nije ni potrebno!
Dan 2
Budimo se ujutro i doručkujemo. Željni još malo sna, vraćamo se u krevet. Budimo se idućeg jutra.
Dan 3
Danas ćemo napokon otići na plažu! Dok jedem sladoled skidam se u novi kupaći, a koža mi bliješti na suncu. Kažem dečku da sjajim kao ukazanje. On kaže kao avet. Ostatak dana provodimo u tišini.
Dan 4
Odlučujem se na akciju plivanja do bove. U jednom smjeru ponosno plivam kraul, u povratku do obale iscrpljeno plutam. Za utjehu jedem sladoled.
Dan 5
Danas se sunčam, jer se ne želim i ove godine vratiti doma bez boje. Ne smijem se više dovoditi u situacije da na glupa pitanja poput „Na godišnjem si bila u podrumu?“ odgovaram još gluplje sa „Da, i tamo sam srela tvoju debelu mamu.“, jer nije ugodno kad te pozovu na razgovor u ured direktora. Zato ću se ovo ljeto baš dobro osunčati i spriječiti neugodne situacije. Umjesto da s dragim odem u istraživanje otoka, zadovoljno se spuštam na ležaljku i zatvaram oči. Dva sata kasnije dečko me budi, naglo se trzam, jer me njegov dodir boli. Ljubavi, zaspala si na suncu, kaže. Ne razumijem što govori, jer mi uši gore. Trepćem i pokušavam doći sebi, ali se bojim da mi kapci ne otpadnu od bola. U bunilu shvaćam da ljudi ne mogu živjeti bez kapaka, jer bez kapaka ne možemo spavati. Panika.
Dan 6
Soba smrdi po ribljoj masti i kajanju. U obzir dolazi samo noćno kupanje. Za utjehu me dragi navečer vodi u ljetno kino koje na programu ima čak tri filma! Kino je predivno i sušta suprotnost ogromnim hladnim multipleksima na koje smo navikli. Odabiremo glupu komediju i smijemo se, a malo i plačem, jer me lice peče.
Dan 7
I dalje sam osuđena na mrak. Hvala Bogu da je godišnji pa si barem mogu ugađati hranom. Jedem sladoled za doručak, ručak i večeru. Šećer je predivna stvar, zašto si ga doma uskraćujem? Zašto se mrzim?
Dan 8
I dalje sam u sobi. Dečko mi donosi hranu. Zaželjela sam se i nekih drugih sladoleda, ali ih nema u ponudi jedinog dućana na otoku. Navečer odlazimo u kino. Na programu je akcijski spektakl prepun nasilja i eksplozija. Ne mogu pratiti film, jer previše suosjećam sa žrtvama eksplozija. Mora da ih je jako peklo.
Dan 9
Škiljeći poput pustinjaka napokon izlazim na svjetlost dana. Zadovoljno primjećujem kako su mi plikovi zacijelili te se brzinski bacam u more. Dok se brčkam primjećujem meduze. Obuzima me panika koju jedino nadmašuje panika kada primijetim da to nisu meduze nego moja oguljena koža.
Dan 10
Oblačim kupaći koji me malo steže oko bokova. Pitam dečka kako je to moguće, a on kaže da nije ni čudo s obzirom koliko šećera unosim u organizam. Uvrijeđena, demonstrativno odlazim u dućan po kekse i čokoladu. Pokazat ću ja njemu što je pretjeran unos šećera. Kad ono, dućan nema ni kekse, ni čokoladu. Kakvo grozno mjesto! Do večere se mirimo i odlazimo u kino na treći film. Noć je vrela i komarci nas neumorno napadaju, sa sjetom mislim na svoj hladni multipleks.
Dan 11
Dok dragi spava odlazim u dućan po doručak. Tražim sladoled koji ću mrknuti putem i primjećujem kako više nema nijednog u frižideru. Pitam simpatičnu gospođu na blagajni kada će doći, a ona kaže tek za 5 dana. Bojažljivo pitam može li ga ikako naručiti ranije. Odgovor je „ne“. Vještica stara. Navečer želimo otići u kino, ali odgledali smo sva tri filma iz programa. Kakvo je to kino sa samo tri filma?! Hvala Bogu da uskoro odlazimo s ovog glupog otoka.
Dan 12
Dan provodim u šećernoj krizi. Utjehu nalazim u konzumaciji pastila protiv grlobolje. Ovo je dno. Vrijeme je za bijeg iz ovog pakla.
Dan 13
Veselo se pakiram, jer danas ću biti u udobnosti vlastita doma. Dok se vozimo doma veselo pričam kako jedva čekam jesti sladolede koje mi srce poželi i birati između hrpe filmova u dobrom starom multipleksu. Pred Zagrebom nas dočekuje kiša i nevrijeme. Užasno je hladno i mračno. Kakvo je ovo vrijeme?! Pa u srcu smo ljeta! Ajme, da se barem mogu vratiti na svoj sretni otok…