Dan crvenih haljina zdravstveno je edukativna akcija kojom se želi osvijestiti javnost o specifičnostima moždanog udara kod žena, skrenuti pažnju na pogubne posljedice zanemarivanja simptoma, kao i na potrebu promjene načina života. Organizirani su javni nastupi stručnjaka i stručni skupovi, a 5. veljače akcija će se svečano obilježiti u Hrvatskom glazbenom zavodu, gdje će zvijezde večeri biti žene koje su preživjele moždani udar.
Kao i prijašnjih godina, održat će se revija gdje će dame nositi crvene kreacije hrvatskih dizajnera i dizajnerica Andrijane Subotić Pjajčik, Đurđice Vorkapić, Ivice Skoke, Lane Puljić, Martine Herak i Zorana Aragovića jer se cijela akcija provodi pod geslom #nosicrveno, hashtagom kojim se sve poziva da 5. veljače odjenu nešto crveno i tako pruže podršku.
Organizacijski odbor ove hvalevrijedne akcije čine vrsne stručnjakinje KBC-a Sestre milosrdnice i KBC-a Zagreb: neurologinje Arijana Lovrenčić-Huzjan, Zdravka Poljaković, Marina Roje Bedeković, Vesna Matijević i Svjetlana Šupe te logopetkinja Dinah Vodanović.
Ovim smo povodom porazgovarali s prof. dr. Zdravkom Poljaković, spec. neurolog-intenzivist koja je skrenula pozornost na važnost promjene životnih navika na bolje, osvrnula se na simptome i posljedice moždanog udara kod žena te razinu osviještenosti o njemu u Hrvatskoj.
Moždani udar sve je učestaliji kod žena, čak i u mlađoj dobi. Kakve su statistike u Hrvatskoj?
Moždani udar drugi je vodeći uzrok smrti u svijetu s oko 6,5 milijuna smrti godišnje. Na razini Europe, također je drugi uzrok smrti, iza ishemijske bolesti srca, s oko milijun smrti godišnje. Moždani udar u Europi uzrok je smrti u 13% svih umrlih žena i 9% svih umrlih muškaraca.
I u Hrvatskoj je moždani udar drugi uzrok smrtnosti s više od 6 000 umrlih svake godine. Od toga je otprilike 60% ženskih bolesnika. 15% svih umrlih žena umrlo je od moždanog udara. Procijenjeni broj svih novih slučajeva moždanog udara u Hrvatskoj (prvi put hospitaliziranih i umrlih osoba), je između 15 000 i 16 000 osoba godišnje (oko 7 000 muškaraca i oko 8 000 žena). Smrtnost od moždanog udara unutar prvih mjesec dana od dijagnoze bolesti iznosio je između 19-21%, te je nešto viši u žena nego u muškaraca, i nešto viši od postotka u razvijenim zemljama EU.
Može li se prevenirati moždani udar i koje bismo svakodnevne navike trebali prakticirati kako bismo smanjili njegovu mogućnost? Što najviše utječe na povišeni rizik od udara kod žena?
Žene imaju povećani rizik razvoja moždanog udara uslijed hormonalnog utjecaja na rizike (i u generativnoj dobi ali i u menopauzalnom razdoblju) i sklonije su nekim bolestima koje povećavaju rizik za razvoj moždanog udara (kao što su migrene, tromboza cerebralnih venskih sinusa, fibromuskularna displazija, autoimune bolesti, intrakranijske aneurizme,…)
Što se životnih navika tiče – provođenje zdravog života u svim aspektima prevenirat će i moždani udar (zdrava prehrana, prestanak pušenja, umjerena fizička aktivnost, održavanje idealne tjelesne težine…).
Vjerujem da je i stres veliki čimbenik. Imate li savjet kako se s njim boriti, kako ga umanjiti...?
Stresu dajemo ogroman značaj u razvoju svih bolesti. I vrlo je lako reći – stres je kriv za sve. No mislim da je način života ono što je najviše “krivo za sve” pa tako i za razvoj moždanog udara. Stres vrlo često ne možemo izbjeći i vrlo je teško, pogotovo u današnje vrijeme reći “treba živjeti bez stresa” s obzirom na to da na puno čimbenika koji dovode do stresa ne možemo utjecati.
No, ono na što možemo (a što je i najteže, i gdje najčešće idemo linijom manjeg otpora) je promjena životnih navika. Svi bismo vrlo rado dobili “tabletu” za mršavljenje (i jeli što i koliko želimo), “tabletu” za vježbanje (pa ne trebamo provoditi vrlo često dosadne i naporne ciljane vježbe), ne bismo redovito kontrolirali tlak, šećer… A to je sve ono što možemo i što nam dokazano utječe na razvoj bolesti. Ali zato ćemo vrlo lako stres proglasiti odgovornim za bolest jer tu ne postoji vlastita krivnja u zanemarivanju svog zdravlja.
Dakle poruka bi trebala biti – djelujmo na one čimbenike na koje možemo, a barem djelić životnog zadovoljstva (koje sigurno potom izravno i umanjuje stres koji nam je na žalost ponekad neizbježan) proizlazit će od zadovoljstva rezultatima svoje brige za zdravlje.
Koji su simptomi najčešći, na što trebamo posebno pripaziti? Zašto je rizik kod žena veći?
Za veće rizike kod žena već smo rekli da su odgovorne bolesti (ranije nabrojene) koje su inače češće kod žena, ali i dodatno dokazana duljina trajanja života (žene žive dulje), kao i način života (žene češće žive same i podložnije su depresiji).
Najčešći simptomi su otkazivanje pojedinih funkcija mozga kao što je govor, motorika (dakle razvoj slabosti jedne polovice tijela ili lica), NAGLO nastala nespretnost ili nemogućnost koordinacije pokreta.
Kakva je uspješnost liječenja i s čim se povezuje? Kako pomoći osobama koje se oporavljaju od moždanog?
Uspješnost liječenja je izravno povezana s brzinom dolaska oboljele osobe u bolnicu. Što osoba prije dođe u zdravstvenu ustanovu (idealno unutar prvih sat vremena od nastanka simptoma), vjerojatnost uspješnog liječenja (pa i oporavka bez posljedica) je veća.
Što se oporavka tiče, ako zaostanu neurološki simptomi, jedina prava terapija je uporna i trajna (pri tome mislim DUGOGODIŠNJA) fizikalna rehabilitacija. I naravno prevencija novog moždanog udara.
Zašto su u početku istraživanja obuhvaćala uglavnom mušku populaciju? U kojim godinama kod žena je opasnost od moždanog udara najveća?
Muškarci češće obolijevaju od moždanog udara ako gledamo dobne skupine koje su najčešće uključivane u ispitivanja. Kod žena učestalost značajno raste u starijim dobnim skupinama, koje su vrlo često bile isključene iz kliničkih studija.
Jedna od posljedica udara i depresija te da se žene lošije oporavljaju od muškaraca. Kako to promijeniti?
Depresija je svakako posljedica moždanog udara (što je, mislim, potpuno razumljivo). Puno je intrigantnije da je depresija i jedan od čimbenika rizika za moždani udar. Također, žene imaju lošiji ishod liječenja jer češće same zanemaruju svoje simptome (ne dolaze u bolnicu na vrijeme), i jer su češće zanemarene od strane svoje obitelji od muškaraca. Tu leži i odgovor na vaše pitanje – kako to promijeniti? Podizanjem svjesnosti o značaju moždanog udara u samoj ženskoj populaciji, ali i u društvu općenito. I to je glavna poruka i cilj naše akcije “Dan crvenih haljina”.
Kolika je u Hrvatskoj osviještenost o moždanom udaru općenito, ali i kod žena? Projektom Dan crvenih haljina zasigurno se doprinosi tome, mijenja li se situacija iz godine u godinu?
Mi se doista nadamo da podižemo svjesnost od moždanog udara u žena, a i u našoj populaciji općenito. Mislimo da je osviještenost o simptomima moždanog udara još uvijek prilično loša i da imamo još puno za učiniti. No za ilustraciju, broj osoba koje na vrijeme dođu u bolnicu, te im se suvremenim metodama liječenja može pomoći danas je na razini cijele Hrvatske barem 15%. Možda će se to učiniti malom brojkom, ali ako taj postotak usporedimo s postotkom od prije pet godina, onda je to tri puta više. Znači, puno se učinilo, ali još je više posla pred nama.