Ideja je bila da prvi vikend u svibnju bude rezerviran za jedan od najposebnijih dana, njihovo vjenčanje, no koronavirus se “upetljao“ i odgodio planove Barbare Rašin i Tihomira Vukoje iz Pakoštana koji su se odlučili vjenčati nakon 13 godina veze.
- Tiho me zaprosio u ožujku prošle godine, a za ovoliki staž najbitnije je, prije svega, drugoj osobi biti podrška i prijatelj. Mladi smo krenuli u vezu, utjecali smo jedno na drugo, zajedno odrastali, završili školu fakultet i podržavali se u poslovnom planiranju. Želja nam je bila situirati se i zatim napraviti korak više. Nakon nekog vremena, Tiho je odlučio kleknuti i pitati sudobnosno pitanje na koje sam, bez imalo dvojbe, rekla DA, priča nam Barbara i dodaje da su se planirali vjenčati 2. svibnja. Produženi vikend u kojem bi okupili velike obitelji, kao i proljeće na čije su dobro vrijeme računali činili su se idealnima, ali koronavirus poremetio je sve planove.
- Cijelo smo vrijeme imali podršku obitelji i prijatelja, shvatiš da je do njih, da nisi sam u svemu tome i veseliš se novom datumu, kad ćeš ih ugostiti upravo onako kako zaslužuju! Vjenčanje je trebalo biti u blizini slapova Krke s mnoštvo uzvanika, što iz Slavonije, što iz Dalmacije, harmonika, bend... Ma, sve kao i inače na tradicionalnim dalmatinskim vjenčanjima, kaže Barbara i iskazuje zahvalu svima koji su dio organizacije zbog fleksibilnosti i susretljivosti u promjenu datuma na listopad.
- Dopisivali smo se tijekom planiranja i shvatili da imamo slične interese u aktivnostima u prirodi te je pao plan da idemo zajedno na planinarenje na Tulove grede. Koji tjedan prije planinarenja, Andrea i Mario odlučili su nam pokloniti besplatno fotografiranje na Velebitu, kako bi bili sigurni da naš optimizam ne bi nestao. Ideja je bila primamljiva pa smo riskirali našu sramežljivost i odvažili se na ovaj potez. Planirajući fotografiranje i što sve ponijeti na planinu te smišljajući odjevnu kombinaciju, ponovno je prste uplela Andrea koja je kontaktirala nekoliko modnih studija u Hrvatskoj te je na to pristala Ivana Čizmadija iz Gray Bridal dizajnersko-krojačkog studija u Osijeku, priča nam Barbara koja kaže da su joj se, kad je to doznala, oči napunile suzama radosnicama jer joj je mama iz osijeka, a Gray Bridal vjenčanicu planirala je nositi na vjenčanju. Problem je bila daljina, no vjenčanica je ipak došla. U zadnji tren, ali taman pred polazak.
- Došao je i taj dan. Dok smo se spremali, razmišljali smo kako će tek biti an dan pravog vjenčanja. Paket s haljinom i veom stigao je u zadnji čas, frizuru sam namejstila, buket pokupila i krenula na šminkanje za koje je bila zadužena prijateljica Antonija Maksan, inače naša jako dobra prijateljica. Nesebična i uvijek spremna svima pomoći, inače je položila jtečaj za vizažisticu tik prije nego je korona počela pa se nije stigla "praksati". Bila sam joj prva klijentica! Tiho je spremio i zadnju stvar, gojzerice ubacio u automobil, zna da niasm u štikli, a one su bile s nama na dosta putovanja, od Bjelolasice, Platka, Jahorine, Maribora, Italije..., priča nam Barbara, a društvo im je pravio i pas Ares, devetogodišnji američki staford terijer koji je spremno čekao novu avanturu jer, kako kaže Barbara, bez njegove njuške nije toliko veselo.
- Na Velebitu je bio predivan sunčan dan, s nama naš ljubimac Ares, a s fotografima smo “kliknuli” kao da se odavno znamo. Popeli smo se na vrh, presvukli u svečaniju odjeću, ispričali i ismijali, a škljocanje fotoaparata čulo se sa svih strana, priča Barbara i dodaje da je planinarenje predvodio Ares, a svi su ga pratili u stopu.
- Zahvalni smo jer imamo uspomenu na “naš svibanj“, svibanj u doba korone. I inače smo veliki optimisti, ali ovo čovjeka osnaži pa optimizam još više raste, zaključila je Barbara.
- Bit će veselo, veselo zbog svih koji su vjerovali u nas i bodrili nas u koroni, zbog svih koji ponekad padnu u negativno raspoloženje jer ih želimo vidjeti nasmijane. Bit će veselo jer smo i mi takvi!, zaključila je Barbara.
Ostatak fotografija s prekrasnog velebitskog vjenčanja pogledajte u galeriji: