Robna kuća Nama jedan je od onih zagrebačkih interijera u koji, kad zakoračite, imate osjećaj da ste zakoračili u mali vremeplov. Namu na samom početku Ilice, točnije na adresi Ilica 6, nerijetko uspoređuju i s pariškom galerijom Lafayette, no ona sama ima prilično zanimljivu povijest.
Iz Name nam pričaju kako je sve započelo još sedamdesetih godina 19. stoljeća kad su Zagreb posjetili bečki trgovci, Carl Kastner i Herman Öhler koji su željeli svoje poslovanje iz Beča preseliti i u Zagreb. Tad su odsjeli u hotelu "K' caru austrijanskom", koji se nalazio na početku Ilice, a prvu su trgovinu otvorili krajem sedamdesetih. Nalazila se u Ilici, na kućnom broju 50 i nosila ime po njihovim prezimenima, Kastner i Öhler.
Godinu dana kasnije Zagreb je pogodio snažan potres, a tvrtka je pomagala stradalima. Ipak, potres ih nije zaustavio u otvaranju novih poslovnica pa su nastavili s radom, a konačni cilj bila je adresa - Ilica 4 na koju su došli nakon Mesničke 1 i Ilice 16. U početku je trgovina bila samo u unajmljenom prostoru u prizemlju, a 1889. godine postali su vlasnici zgrade na početku Ilice. Kad su doselili na željenu adresu, kažu nam iz Name, od gradskog su poglavarstva zatražili dopuštenje za uređenje izloga, kako bi mogli izložiti robu koju prodaju, a izlog je postavljen iste godine. 1907. godine Zagreb je dobio električnu rasvjetu pa je izlog i osvijetljen, a dolazilo je sve više kupaca. Budući da je ponuda bila šarolika i raznovrsna, i kupci su bili različitih ukusa, ali i različitih uzrasta. Svatko je mogao pronaći nešto za sebe, a tako je i danas jer često možemo čuti kako se u Nami može naći - gotovo sve.
- U godinama poslije Prvog svjetskog rata, Kastner i Öhler svoju klasičnu trgovačku ponudu šire i na nakladničke usluge. Osim što su nudili bogat izbor robe po povoljnim cijenama, vodili su se načelom "posjet bez obveze kupnje". Svaki je artikl imao vidljivo istaknutu cijenu, a prodavači su imali naputak da kupca ne ometaju u razgledavanju i izboru te da ponude pomoć u pravi trenutak. Time je Kastner i Öhler prvi na ovim prostorima predstavio načelo samoizbora i samoposluživanja, što je u kasnijim godinama osvojilo svjetsku trgovinu. Također, zanimljivo je što su već tada stvarali ekskluzivnu ponudu, naručujući izravno od proizvođača robu koja se po posebnim kreacijama proizvodima samo za njih i koja se mogla prodavati samo u toj trgovini - ispričali su nam iz Name.
Iz Name su nam ustupili i uvid u Kućni red iz 1934. godine u kojem, između ostalog, piše sljedeće:
Dobar red i jasne upute neka i ovim manje iskusnim namještenicima omogućuju razviti svoje sposobnosti, da mogu sudjelovati u općem, harmoničnom radu. I iskusniji suradnik naići će na štošta korisno čitajući ovaj kućni red.
U dijelu u susretljivosti piše kako svaki kupac mora naići na susretljivost i na potporu prodavača:
Mušterija se ne želi mučiti propitkujući gdje se koja roba dobije - nju valja pozdraviti i prijaznom učtivošću uputiti u odio gdje želi kupovati.
Kućni red nalaže i da se kupci prema svakom kupcu trebaju jednako odnositi, bez obzira na to kupuje li sitnicu ili nešto veliko:
Mušterija, kojoj treba kakva malenkost, ne smije se omalovažiti, pa joj zato posvetiti manje pažnje. Danas joj naime treba kakva malenkost, ali već sutra može trebati više. (...) Neka vlada načelo: da svakoga valja susresti s jednakom pažnjom, ne valjda se dakle obazirati na to koliko tko kupuje.
Krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća, trgovci su dobili i građevinsku dozvolu za nadogradnju robne kuće pa je proširena trećim i četvrtim katom, a dolazi i do promjene na pročelju zgrade. Nama je taj izgled zadržala do 1937. godine, kad se preselila na adresu na kojoj se nalazi i danas, u Ilicu 6. Tad su trgovci kupili susjedni Grand hotel i adaptirali izlog na pročelju koje "gleda" na Ilicu, a danas je jedan od poznatijih zagrebačkih prizora.
Drugi svjetski rat sa sobom donosi i velike posljedice - prvo je smanjena ponuda robe u trgovini, a zatim je došlo i do vlasničkih promjena.
- Nova vlast NDH razvlastila je Franju Öhlera i zabranila otuđenje imovine. U vrtlogu stvaranja narodnog vlasništva, nakon Drugog svjetskog rata, bez trgovine su ostali i Kastner i Grgić, Öhlerov nasljednik, a to je označilo stvaranje robne kuće koju znamo pod današnjim imenom - Nama, odnosno Narodni magazin. Riječ je bila o trgovinskoj radnoj organizaciji koja je osnovana odmah nakon rata, a robna je kuća otvorena 6. prosinca 1945. godine, govore iz Name i dodaju da je te godina Narodni magazin imao čak 17 podružnica u četiri grada - u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Karlovcu. U idućih 25 godina otvoreno je još devet robnih kuća, među kojima je i ona na Remizi. Sedamdesetih i početkom osamdesetih izgrađene su još četiri robne kuće, a Nama postaje vodeći trgovački lanac na ovim prostorima.
Zanimljivo je promatrati život u ovog ogromnoj, dvokatnoj trgovačkoj kući. U odjelu tekstila vlada najveća buka. Stotine ljudi nasrću bez prekida na tridesetak namještenika, koji se znoje u nesnosnoj sparini ljetne žege, nastojeći da udovolje nestrpljivim prohtjevima kupaca.
- Ah, da nam je već jednom odahnuti, tuži se jedan plavokosi omladinac, razmatajući spretno balu tkanine, pred dvije seljačke žene-
- Samo strpljivo, druškane!, tješi ga njegov stariji drug. - Uskoro ćemo čekati na kupce... Pa ovo više nije ništa prema onome zimus... Glavno je da možemo ljude obući... Lako za odmor!
O važnosti poštivanja kućnog reda i odnosa prema kupcima, govori i članak iz siječnja 1948. godine, pod naslovom "Za bolju i kulturniju trgovinu: Izvolite, unutra je bolji izbor!", gdje piše da su se Narodnom magazinu zaposlenici trudili povećati promet:
To zalaganje se sada pojačalo. Namještenici ne samo da ljubazno i brzo poslužuju mušterije, već im tumače kvalitetu robe i upoznaju ih sa svim artiklima. Tako su boljim načinom usluživanja prodavaoci kolonijalne robe premašili plan prodaje za 5%. Mnoga prodajna mjesta se takmiče između sebe, koje će više premašiti normu.
Zagrebački memento kaže kako se 27. listopada 1970. godine "prava mala senzacija događala na Kvaternikovom trgu", gdje je bila jedna od poslovnica, a postoji i danas. Naime, u izlogu Name, manekenka u kadi reklamirala je proizvode tvornice Labud, a to razdoblje opisuju kao zlatno doba zagrebačke Name.
O zlatnom razdoblju najbolje svjedoči i činjenica o kojoj također govori Zagrebački memento - otvorena je i samoposluga te pokrenuta prva kataloška prodaja pa je Zagrepčanima, četiri puta godišnje, na kućnu adresu dolazio katalog ponuđene robe.
Četrdesetak godina poslije, u Zagrebu se nalaze dvije Namine poslovnice, ona u Ilici i robna kuća na Kvaternikovom trgu.
- Posjetite li danas Namine robne kuće, osjetit ćete tradiciju koju baštinimo još od starih bečkih trgovaca - zaključili su iz Name.
Zavirili smo u Namu koja blista u božićnom ruhu, a fotografije možete pogledati u galeriji: