Kad se Madonna na nedavnoj dodjeli nagrada Grammy pojavila u kostimu u napoleonskomatadorskom stilu, na vrtoglavo visokim petama, u mrežastim čarapama i grudima na ogled svima, mnogi su podigli obrve, ali na takvo Madonnino izdanje naviknuli smo se još prije 30 godina. A onda je podigla ionako minimalnu suknjicu i fotografima pokazala što je ispod nje – stražnjica pridržana s nekoliko vrpci. Salva koja je uslijedila ne bi bila glasnija i jača ni da se pop-zvijezda pojavila na crvenom tepihu Grammyja gola: “jadno”, “tužno”, “prestani već jednom”, “ocvala babuskara” samo su neki od “komplimenata” kojima je Madonna počašćena.
Na drugu stranu vage istodobno je stavljena Annie Lennox, koja je iste večeri nastupila odjevena od glave do pete u crno. Usporedbe su s lakoćom pretegle na Annienu stranu, koja je naširoko hvaljena zbog fenomenalnog glazbenog nastupa, ali i zbog elegantne i decentne odjevne kombinacije. Pritom se posve zaboravilo da Madonna (56) i Annie (60), praktički vršnjakinje i po godinama i po vijeku karijere, nikad nisu ni igrale na istu kartu: prva ne zna pjevati i nema glas, ali je daleko pomaknula granice percepcije pop-zvijezda te poticala i promovirala važne socijalne promjene, druga se, iako jednako društveno osviještena, oslanjala na glas i kvalitetu glazbe koja bi, kako se kaže, i anđele rasplakala. Zašto se onda na Madonnu sad diže kuka i motika i u kojem je to trenutku njezinoj provokativnosti istekao rok trajanja? Helen Mirren imala je 63 godine kad je na plaži uslikana u dvodijelnom kostimu – svi su uzdisali oduševljeno kako “kraljica” i dalje izgleda kao seks-bomba. Doduše, to je bilo na plaži, gdje je valjda “dopušteno” pokazati kožu, iako se nitko ne buni ni kad Mirren na crvenom tepihu odjene nešto odvažno dubokog dekoltea ili prozirno da se dobro vide još sjajno oblikovane noge. Gdje je onda granica koju vučemo kad kažemo da je nešto u skladu s godinama kad je riječ o odjeći, frizuri, šminki, knjigama koje čitamo, glazbi koju slušamo, načinu na koji se ponašamo? Želimo li biti iskreni, “u skladu s godinama” u velikoj se većini slučajeva odnosi na vanjski izgled. Sve sredovječne mame koje su poludjele prije nekoliko godina za “Sumrakom”, ponajprije namijenjenim kasnijoj tinejdžerskoj dobi, doživjele su blagu dozu podsmijeha, ali ih nitko nije blatio u onoj mjeri u kojoj pogrdne komentare dožive zvijezde koje se nakon 50. drznu eksperimentirati svojim izgledom.
Iako, ne može se reći da se stvari ne pomiču i da se još uvijek očekuje da svaka žena – muškarce ne spominjemo iz jednostavnog razloga što njihova dob i izgled ne podliježu istom kritičarskom oku – koja prijeđe 50. počne odijevati kao miss Marple. Manekenska legenda Carmen Dell’Orefice u 83. godini krasi naslovnicu magazina New You, Mirren je novo lice L’Oréalove kampanje, 68-godišnja Charlotte Rampling snimila je reklame za Nars. Percepcija se mijenja i u glumačkom svijetu: Meryl Streep je u godini u kojoj je napunila 40. triput zaredom dobila ponudu da igra vješticu. Odbila je sve tri, a to je bilo prije 25 godina: u zadnjih je četvrt stoljeća predvodila struju koja je dokazala kako žene srednjih godina mogu biti više od majki ili zlica s bradavicama na nosu. Stav su potvrdile i Judi Dench, Mirren, Julianne Moore, pa je svijet sad spremniji prihvatiti, barem na filmu, punokrvne žene koje su prošle tzv. najbolje godine. Svaka bi žena vjerojatno dušu prodala vragu da može s pola stoljeća iza sebe izgledati kao Monica Bellucci. Kad netko tako dobro u pedesetoj izgleda, i još je slavan, uvijek se najprije počne spekulirati o tome gdje je i koliko estetskih zahvata napravljeno. No, kao što smo se previše puta uvjerili gledajući fotografije nakaradnih bića po crvenim tepisima, plastična kirurgija nije svemoćna i pitanje je trenutka kad će otići u pogrešnom smjeru, bilo zbog ruke koja drži skalpel ili zbog inzistiranja pacijentice.
Nicole Kidman zamalo si je upropastila karijeru jer nekolikogodina nije mogla micati lice. Bellucci nema taj problem i zato ćemo je krajem godine gledati kao najstariju Bondovu curu u novom filmu o špijunu 007. Isto je i s nešto mlađom Cate Blanchett: njoj je 45 i po fotografijama je jasno da, ako tu i ima plastične kirurgije, ona je minimalna. Jasno je također da bi, kad Cate ne bi bila vrlo izbirljiva kad su posrijedi projekti na koje se obvezuje i kad ne bi bila toliko posvećena vlastitoj obitelji, mogla dobiti svaku ulogu koja nastane u glavama hollywoodskih scenarista. Maločas spomenuta fraza “najbolje godine” ionako zapravo više ništa ne znači: ljudski se vijek produljio do gotovo punog stoljeća, odavno se čuje kako su četrdesete nove tridesete, žene rađaju mnogo kasnije nego je to bio slučaj prije 50 godina. Unatoč svemu tome, grčevito se držimo devize “u skladu s godinama”. Britanski stručnjak za kožu dr. Paul Matts smatra da je u pitanju evolucijski atavizam. Kako bi preživjela, i naša se vrsta kao i svaka druga oslanjala i svoje nade polagala u izdanke koji su izgledali najizdržljivije, najjače, najspremnije. Staračke pjege i bore automatski se diskvalificiraju u ovoj hijerarhiji jer je takvima teško povjeriti nastavak vrste i obranu od napada. Čini se da se ovog atavizma još nismo spremni riješiti. Ili barem, kad je moda posrijedi, dopustiti da je “u skladu s godinama” stvar osobnog izbora i stava, kao što je to slučaj kod žena mlađih godina. Nitko se ne osvrće na činjenicu da Taylor Swift povremeno nosi haljine koje bi se, sa svojim cvjetnim uzorkom i “razumnom” duljinom oko koljena, prije pripisale njezinoj baki.
Međutim, uzrujavanju na seksi editorijal Cher nema kraja: pjevačica pak odbija popustiti starenju, a svoje je redovito podvrgavanje estetskim operacijama objasnila time da u glazbenoj industriji “starenje automatski znači nestajanje”. Barem za žene, jer nitko nema primjedbi na poteze koje vuku Mick Jagger ili Bruce Springsteen. Coco Chanel je rekla: “Nekad su žene u četrdesetima svoju mladost mijenjale za eleganciju, smirenost i misterioznu privlačnost. Ta ih evolucija nije ni na koji način oštetila. Sad se uspoređuju s vrlo mladim ženama oružjem koje se može nazvati samo smiješnim.” Coco, s druge strane, nikad nije računala na provokativnost u svom pristupu modi, njezina ideja dobro odjevene žene nije dopuštala ono što je ona smatrala nepotrebnim razotkrivanjem kože. U njezinim se riječima, međutim, krije jedna iznimno vrijedna mudrost. Nije stvar u tome da 65-godišnjakinja ne može nositi minicu. Pitanje je zna li je ona nositi tako da ne izgleda smiješno i nakaradno jer sebe i sve oko sebe pokušava uvjeriti da joj nije 65, već barem 30 godina manje. Tu se vraćamo Madonni: netko tko toliko ulaže u svoje tijelo, a pop-zvijezdi iznimno je važno da se održi u vrhunskoj formi, ima potpuno pravo ako to želi i istaknuti rezultate svojih napora. Vrijedi pokazati da i u 56. ruke, noge, pa i stražnjica s “potporom” mogu izgledati itekako dobro. Je li to kome seksi, pitanje je za neku posve drugu raspravu, ali se damo kladiti da nije bio mali broj onih koji su čeznutljivo uzdahnuli na Madonninu figuru, bilo iz zavisti, bilo iz požude. Madonna, kao i svaka žena koja iza sebe ostavlja srednje godine, može, ako joj se tako prohtije, izgledati kako god hoće. Samo da pritom ne pokušava parirati Miley Cyrus.