MORE, ALI KAKVO
Životom u Bretanji, sjeverozapadnoj Francuskoj pokrajini, upravlja more. Ovaj veliki poluotok omeđen je stotinama kilometara obale, često pješčane, o koju udaraju snažni valovi oceana koji nikada nije pretopao. Prizori su fantastični, ali ta činjenica, kao i česte (ali kratke) kiše, ne dopuštaju često izležavanje na plaži.
No zato se možete igrati Robinzona na obali od ružičastog i narančastog granita, kajacima otkrivati skrivena otočja, kao mornari na jedrenjacima do njih prevoziti robu.
Zanimljivost je što do nekih otoka možete za oseke doći pješice. Primjerice, do širom svijeta poznatog Mont Saint-Michela s crkvom, opatijom i samostanom.
I ŠKOLJKE I KRVAVICE
Ocean je zaslužan i za hranu u Bretanji. Ovdje su velika uzgajališta školjaka i lovi se većina ribe kojom se opskrbljuje cijela zemlja. No uz morsku hranu, najpoznatiji specijalitet su palačinke uz koje se služi domaći cider.
Dobro je kušati i jela od svinjetine, posebno razne kobasice – krvavice se peku s kriškama jabuke, a vinoljupci mogu otputovati na jug pokrajine i posjetiti podrume s muškatnim vinima.
TAJNE UNUTRAŠNJOSTI
Odmaknete li se od obale, čekaju vas kamena srednjovjekovna sela i impozantne šume – kao da će svaki čas iskoračiti iz nje Hobiti.
Stećci iz prethistorije, kamene utvrde, mnogo crkava i opatija. Bretanja je oduvijek bila utvrda Katoličke Crkve pa i danas je najreligioznija francuska pokrajina. Veći su gradovi Nantes i Rennes s 200-tinjak tisuća stanovnika.
DRUKČIJI OD FRANCUZA
Bretonski je keltski jezik, sličan velškom i upotrebljava se većinom u zapadnom dijelu regije. Iako je praktički nestao iz svakodnevne upotrebe, još se uvijek uči u školama i njeguje ga veliki broj stanovnika kao povijesnu karakteristiku regije, a i jezik galo u procesu je oživljavanja.