Uvriježeno je mišljenje da je potreba za vodom znatno manja tijekom hladnih mjeseci. Ljeti su žeđ i znojenje stalni podsjetnici, no zimi tijelo šalje suptilnije i često varljive signale. Istina je da tijelo gubi tekućinu neprestano, bez obzira na vanjsku temperaturu. Znoj u suhom zimskom zraku isparava gotovo trenutačno, zbog čega nismo ni svjesni da ga gubimo. Povrh svega, znanstveno je dokazano da se naš osjećaj za žeđ u hladnim uvjetima smanjuje i do 40 posto. To stvara opasnu iluziju da nam nije potrebna tekućina, dok u pozadini dehidracija potiho narušava funkcije organizma i otvara vrata brojnim zdravstvenim problemima.
Jedan od najvećih krivaca za zimsku dehidraciju skriva se unutar naša četiri zida. Centralno grijanje, iako pruža prijeko potrebnu toplinu, izvlači vlagu iz zraka, stvarajući izrazito suho okruženje. Boravak u takvim prostorijama dovodi do pojačanog gubitka tekućine samim disanjem, isušuje kožu te, što je posebno opasno, isušuje sluznice nosa i grla. Time se narušava prva linija obrane našeg imunosnog sustava, čineći nas podložnijima respiratornim infekcijama, prehladama i drugim sezonskim bolestima. Voda je ključna za održavanje vlažnosti zaštitnih barijera, a njezin nedostatak izravno ugrožava našu otpornost.
Naše tijelo nas zimi dodatno obmanjuje složenim fiziološkim mehanizmima. Pri niskim temperaturama, krvne žile u ekstremitetima se sužavaju kako bi se krv preusmjerila prema vitalnim organima u središtu tijela i tako sačuvala toplina. Ovaj proces, poznat kao vazokonstrikcija, dovodi do povećane koncentracije krvi u jezgri tijela, što mozak pogrešno tumači kao znak dovoljne hidriranosti. Kao rezultat, potiskuje se osjećaj žeđi. Istovremeno, u hladnim uvjetima bubrezi izlučuju više urina, što dodatno ubrzava gubitak tekućine i povećava rizik od dehidracije, a da toga nismo ni svjesni.
Posljedice nedovoljnog unosa vode zimi daleko su ozbiljnije od osjećaja suhih usta. Čak i blaga dehidracija, na razini od samo 1-2 posto gubitka tjelesne tekućine, može uzrokovati umor, glavobolje, razdražljivost, loše raspoloženje te značajno smanjiti sposobnost koncentracije i pamćenja. Kronični nedostatak vode povećava rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i urinarnih infekcija. Posebno su ugroženi zglobovi i kralježnica; dehidracija smanjuje količinu sinovijalne tekućine koja podmazuje zglobove, što dovodi do ukočenosti, bolova i veće sklonosti ozljedama. Također, isušuju se intervertebralni diskovi koji služe kao amortizeri kralježnice. Istraživanja koja prenosi American Heart Association pokazala su da dehidracija oštećuje funkciju krvnih žila gotovo jednako kao pušenje cigarete te se povezuje s upalnim procesima, ukočenošću arterija i povišenim rizikom od srčanog i moždanog udara.
Budući da je žeđ nepouzdan pokazatelj, najlakši način za provjeru stanja hidriranosti jest praćenje boje urina. On bi trebao biti svijetložute, gotovo prozirne boje. Tamnožuta ili narančasta boja jasan je znak da je tijelu hitno potrebna tekućina. Drugi simptomi uključuju suha usta, ispucale usne, vrtoglavicu, osjećaj slabosti i ubrzan rad srca. Prema preporukama Instituta za medicinu, odraslim muškarcima potrebno je oko 3,7 litara, a ženama 2,7 litara ukupne tekućine dnevno. Važno je napomenuti da oko 20 posto te tekućine dobivamo iz hrane, no ostatak moramo unijeti pićem. Ove potrebe rastu s povećanom tjelesnom aktivnošću, a posebno su ugrožene starije osobe kod kojih je mehanizam žeđi dodatno oslabljen.
Kako biste izbjegli zamke zimske dehidracije, ključno je stvoriti rutinu. Neka vam boca s vodom uvijek bude pri ruci, bilo na radnom stolu ili dok ste u pokretu, te pijuckajte tijekom cijelog dana umjesto da odjednom popijete veliku količinu. Ako vam ne prija hladna voda, odlična alternativa su topli napitci poput biljnih čajeva bez šećera, tople vode s limunom ili bistrih juha i temeljaca koji istovremeno griju i hidriraju. Ne zaboravite "jesti vodu" – povećajte unos namirnica bogatih vodom kao što su juhe, variva te voće i povrće poput citrusa, krastavaca i rajčica. Kofein i alkohol djeluju kao diuretici, što znači da potiču izbacivanje tekućine iz tijela, stoga njihov unos treba ograničiti i nadoknaditi dodatnom čašom vode. Uspostavljanje navike da dan započnete čašom vode može značajno doprinijeti održavanju zdravlja i vitalnosti tijekom cijele zime.