Mlada si žena puna energije, radiš u velikoj kompaniji, živiš život punim plućima. Kako sve stižeš?
– Ponekad se i sama zapitam kako sve stižem. Znala sam biti od jutra do mraka u pogonu, a navečer bih se samo srušila u krevet i tako mjesecima. Rano ustajem, oko 6 sati, obavezno meditiram, ujutro odem u teretanu pa nakon toga na posao i predvečer (nakon posla) nađem se sa svojom ekipom na piću. Imam i periode kada nakon posla odem doma i nikamo ne idem. Nakon završetka MBA na ZŠEM-u zaposlila sam se u velikoj telekom korporaciji. Korporacija donosi puno izazova na koje često nismo spremni, ali gradi nas da budemo bolji i da svakim danom dajemo više od sebe. Zaposlena sam u odjelu korporativne prodaje kao menadžerica za korporativne korisnike. Posao je pun izazova, radite s ljudima iz raznih uprava, direktorima IT-ja i uvijek se trudite staviti korisnika na prvo mjesto. Uz to, morate biti i u toku što se događa na tržištu s poslovnim rješenjima (IT i telekom usluge), jer ljudi često imaju percepciju da mi „samo prodajemo telefone“. Međutim, priča je puno složenija i isto tako zahtjevna. IT industrija svakodnevno se mijenja i razvija te se trebate kontinuirano usavršavati i učiti kako biste bili ukorak s njom.
Klijentima nastojim ponuditi individualna rješenja koja će na najefikasniji način pridonijeti njihovu poslovanju. Nekako sam se pronašla u ovom poslu koji radim jer zahtijeva puno znanja iz različitih područja, svakodnevnu komunikaciju s ljudima, a to je ono u čemu iskreno uživam. Mislim da ljubav prema poslu proizlazi i iz moje okoline. Imam zaista prekrasne šefove i kolege i zahvalna sam im na svemu.
Ove godine proglašena sam i jednim od najboljih menadžera u sektoru. Jako sam ponosna na to postignuće. Svaka nagrada, pohvala korisnika ili mojih nadređenih potiče me da još više radim i budem još bolja, jer prostora za nadogradnju znanja uvijek ima.
Otvorena si kad je riječ o privatnom životu, za tebe nema tabu teme. Iza tebe je desetogodišnja veza sa Zlatkom Matešom, s kojim si se razišla prijateljski i civilizirano. Kako danas gledaš na tu vezu i je li ti bilo naporno odgovarati na pitanja (što izgovorena, što prešućena) o razlici u godinama?
– O našem odnosu mogu govoriti isključivo u pozitivnom tonu. Zlatko je osoba koja je uvelike utjecala na izgradnju mog karaktera jer smo, ipak, zajedno proveli jedno desetljeće.
U ljudskoj je prirodi komentirati, a ono što ti je nepoznato predstavlja plodno tlo za različite priče i pričice. Ne mogu reći da do mene te priče nisu dolazile, jesu, ali nikad ih nisam previše uzimala k srcu. Imam krug bliskih osoba koje su uz mene od početka i, na kraju, jedino je njihovo mišljenje ono do kojeg mi je istinski stalo.
Bivša si sportašica, danas rekreativka, koliko ti je sport pomogao da se formiraš u osobu kakva si danas i misliš li da bi se djeca što više trebala baviti sportom? Što posebno pamtiš iz vremena aktivnog bavljenja sportom?
– Igrala sam odbojku za prvu ligu, kasnije sam se nastavila rekreativno baviti sportom tijekom studiranja. Sport je imao veliki utjecaj na moje odrastanje. Dok su svi izlazili, ja sam imala dva puta dnevno treninge, ali nije mi žao jer sport te nauči organizaciji, timskom radu i međusobnoj podršci. Bilo bi dobro da se djeca u školi obavezno bave sportom (ne samo u sklopu tjelesnog odgoja), jer će ih to naučiti kako raditi u timu, ali i da imaju bolju koordinaciju u prostoru. Svi sportovi izgrađuju te kao osobu, daju neku novu dimenziju i u sportu naučiš što je poraz, a što uspjeh. Mene je otac vodio na puno sportova, a ja sam najviše zavoljela odbojku, živjela sam za taj sport. Sport me naučio puno toga i na tome ću mu uvijek biti zahvalna.
Što radiš u slobodno vrijeme, kako ga najradije provodiš? Kako se opuštaš? Imaš li hobije?
– Slobodno vrijeme provodim s obitelji kada dođe u Zagreb ili s prijateljima. Volim otići u kino ili na kazališne predstave. Ako je lijepo vrijeme, često znam otići na jednodnevne izlete izvan Zagreba i tu, u pravilu, nema iznimke. Uz odličnu ekipu i trenera odlazak na vježbanje predstavlja mi istinsko zadovoljstvo. Najbolje se opuštam svako jutro dok meditiram. To mi je postao ritual unazad godinu dana. Ne mogu zamisliti da mi dan počne, a da ne meditiram. Istinski uživam i u putovanjima. Prije pandemije koronavirusa često sam putovala, a sad sam, kao uostalom i većina, u tome dosta ograničena. Nadam se da će se to vrlo brzo promijeniti (vječna sam optimistica).
Koja su tvoja zlatna pravila za šoping? I kako zapravo najviše voliš kupovati (online, offline...)?
– Moje zlatno pravilo je da je, ako vidim nešto što mi se zaista sviđa, najbolje da to odmah kupim jer bolje neću naći. Volim kupovati online. Primjerice – cipele i torbe kupujem online, a odjeću kupujem u fizičkim dućanima. Imam određene brendove koji su moji favoriti za torbe i cipele pa već znam brojeve, a odjeću moram probati jer često mi se zna dogoditi da mi je nešto kratko ili malo, s obzirom na to da sam visoka. Nerijetko mi se znalo dogoditi da mi neka stvar izgleda odlično na internetu, a kad sam je vidjela uživo, ostala sam razočarana.
Što kažeš o gomilanju odjeće, je li došlo vrijeme da se svi oslobodimo te navike?
– Osobno ne gomilam, imam neku naviku da, kada kupim jedan komad, drugi koji ne nosim dulje vrijeme poklonim. No jako puno mojih prijateljica gomila odjeću i obuću. Uvijek misle da će to opet odjenuti ili obuti, iako to nisu nosile nekoliko godina. Teško se osloboditi te navike jer uvijek mislimo da će nam to opet biti potrebno. Trebalo bi sve što ne nosimo dvije godine ili pokloniti ili prodati i onda si kupiti novo. Tako kola neka nova energija, a ovako se samo nepotrebno zatrpavaju ormari.
Imaš li u glavi uvijek unaprijed složenu kombinaciju za neku priliku ili to ostavljaš za zadnji čas? Imaš li favorite u ormaru koji uvijek spašavaju situaciju?
– Ne volim ništa ostavljati za zadnji trenutak. Više volim imati neku unaprijed složenu kombinaciju. Ako nemam, tu je uvijek neka crna haljina ili hlače, sako, majica i obavezno štikle. Iako sam visoka, volim ih nositi, osjećam se odlično u njima.
Mislim da s tim kombinacijama ne možeš pogriješiti.
Što ti je najvažnije u odijevanju – funkcionalnost, estetika, dress code...? Imaš li neke omiljene brendove, koje?
– Sve ovisi o „tajmingu“ i prigodi. Veliki sam estet jer sam tipična Vaga, volim lijepe stvari pa mi je bitan svaki detalj. Nisam ljubiteljica dress coda jer me to ograničava u odijevanju, ali da mi odjeća mora biti funkcionalna, to svakako. Sjećam se da sam na jednom svečanom događaju nosila preusku haljinu u kojoj sam jedva sjedila. Baš sam se loše osjećala u njoj, nisam mogla sjediti normalno i to se vidjelo na meni. Cijelu sam se večer vrpoljila. Odjeća vas ne smije sputavati, cipele vas ne smiju žuljati, morate se osjećati ugodno u njoj jer vi nosite odjeću, a ne ona vas.
Od brendova preferiram haljine Aadnevik, Celine, Isabel Marant, Toma Forda. Međutim, apsolutni sam zaljubljenik u cipele Gianvito, Jimmy Choo i Aquazzura.
Cipele i torba baš mi uvijek moraju biti kvalitetni i za njih ću izdvojiti više novca, a ostatak outfita može biti iz bilo kojeg high street dućana.