Ona je iz Ploča, a prije dvije godine je preselila u Švedsku radi posla. Danas na instagramu broji 50 tisuća pratitelja, a na TikToku 70 tisuća. A sve ih je zaludjela svojim biljnim receptima s obzirom da je prije nekoliko godina u potpunosti promijenila svoj način prehrane. No, nisu to bilo kakvi recepti, u njezinim videima ima i pjesme i plesa i neodoljivog južnjačkog temperamenta.
Tko je zapravo Viktoria, gdje živi i čime se bavi?
Viktoria je jedna vrlo ambiciozna i znatiželjna šjorina, jakog karaktera i ponekad zbunjenih želja. Sve bi ja, a ne znam točno što i kako. Uživam u društvu inteligentnih i mudrih ljudi te ih besramno “iskorištavam” da učim više o sebi i drugima. Iako sam super energična ispred kamere, iza iste sam staloženija i ozbiljnija čisto jer život tako zahtijeva od mene. Djevica u podznaku mi vrišti da sam perfekcionist i podosta samokritična, ali vodenjak u znaku uvijek trubi djevici da se treba malo opustiti i gledati život tu i tamo kroz dugine boje. Duolingo ekspert, vječita noćna ptica, obožavatelj domaćih pomidora i mandarina, najveći fan svoje predivne mame, ogromni empatičar (jel’ to uopće riječ), rekordni konzumerist domaćeg čaja od mente, nepoznavatelj ije i je, zaljubljenik u sunce, more, jednostavnost života i sve što hoda na 4 noge i mjauče.
A ova profesionalnija strana ilitiga CV, dobro, može i to - magistar anglistike koji ne dijeli preveliku strast prema tome. Želja da iskoristim svoj potencijal me motivirala da odem u bijeli svijet i pronađem posao u jednoj banci gdje sam radila dvije godine. Ako mene pitate, dosta dosadan i operativan posao koji mi je donio puno znanja o ljudima i korporacijskom svijetu. Izuzetno zahvalna na tom iskustvu koje je trajalo do nedavno. A od ovog kolovoza, Klaskalica postaje opet student jednog švedskog fakulteta gdje ću učiti kako postati najzabavniji fronted developer, haha. Držite mi fige na ovom vječnom putu otkrivanja svog potencijala.
Kako je krenula tvoja influence karijera?
Pa ni sama nisam sigurna jer to nije bilo nešto planirano. Eksperimentirala sam sa snimanjem raznog kontenta te editiranja videa gdje je ekipa prepoznala tu neku autentičnost i kreativnost. I iskreno im hvala na svakoj riječi podrške i mini ego boostevima, kako ja volim reći. Ja još uvijek gledam na sve to kao da je @klaskalica moj osobni profil gdje objavljujem što želim i kako želim te je to samo jedan od kanala moje kreativnosti i networkinga. Samo se sad skupilo više očiju i dobrih ljudi puni podrške. Nadam se da će kroz taj kanal zauvijek teći opuštenost i neopterećenost te da će ono skupljati inspirativnu zajednicu ljudi koji žude za istim ili sličnim ciljevima kao i ja sama.
Na mrežama te ljudi dosta prate radi tvog načina prehrane - kada si prestala jesti meso i zašto?
Pa ja moram biti iskrena i reći da ni sama ne znam kada sam točno prestala konzumirati meso. Život baziran na biljnoj prehrani apsolutno nije bio oduvijek moj izbor i desio se sasvim spontano iz znatiželje. Inspiracija mi je bila moja prijateljica i tadašnja šefica Ana s kojom sam radila 3 ljetne sezone. Ona bi uvijek jela neko jelo bez mesa pored silne mesine koja je bila servirana za večeru, što je mene zaintrigiralo. I svaki put kad bi je pitala nešto vezano za njenu prehranu, davala mi je točno onoliko informacija koliko sam tražila. Sviđalo mi se što nije nikada osuđivala moj pijat i što je čvrsto vjerovala u svoje stavove bez da mrzi i ne poštuje tuđe. Onda mi je preporučila par dokumentaraca gdje moja znatiželja nije mogla odoljeti, a moje eksperimentiranje prehrane bez mesa je počelo.
Htjela bih naglasiti da taj prelazak na prehranu bez mesa nije bio preko noći i da je trajao dosta dugo. Nisam znala pola namirnica, što kuhati i gdje pronaći mjesta gdje možeš pojesti nešto bez mesa. Moje navike su bile totalno drugačije i trebalo ih je iz temelja promijeniti. Znalo bi se desiti da ne jedem meso 3 mjeseca i onda navečer nakon izlaska slasno smažem kebab jer mi je to bila navika. To smo mi, ljudi, nesavršeni i kompleksni. Imala sam predivnu potporu koja mi je uvijek vraćala fokus na one dane kad sam uspjela napraviti jelo bez mesa. Slavila sam te male pobjede kao što su upoznavanje neke nove biljne namirnice ili kuhanje jela bez mesa za obitelj, radije nego taj jedan kiks. Na takve scenarije gdje bih pojela meso gledala bih kao da se trebalo dogoditi. Tijelo mi je tražio možda tada meso jer se naviklo i to je sasvim okej. Prijeći na biljnu prehranu nije lako pogotovo na našim područjima gdje je meso veliki dio tradicije i kulture. Kad sam prestala studirati i počela kuhati sama sebi onda je sve išlo lakše.
Koje ti je najdraže jelo i zašto?
Joj, imam ih više, ali rekla bih da jako volim sataraš i manistru na pome. Zimi uvijek posežem za neke čorbe pa mi je tako sučivica najdraža. To me jelo jako podsjeća i na pokojnu baku jer mi je ona uvijek pravila sučivicu.
Nedavno si objavila kako ljeta provodiš čisteći apartmane s mamom?
Da, pomažem mami iako ne toliko često koliko bih voljela da joj pomažem oko čišćenja. Voljela bih da ne mora to raditi jer vidim na njoj da godine uzimaju svoje i da joj sve teže i teže pada fizički rad. Mislim da je svakome najteže gledati osobu koju najviše voliš kako naporno radi i preživljava. Pogotovo što smo miljama odvojene, a imamo samo jedna drugu. Stoga se nadam da ću jednog dana osigurati financijsku neovisnost kako sebi tako i njoj. Ali dok je zdravlja, mi smo obje najsretnije.
Kako si iz Neretve završila u 'hladnoj' Švedskoj? Koliko si se puta selila i što ti je najdraže tamo?
Znatiželja, ali i trbuhom za kruhom. Znala sam da nakon faksa želim probati raditi vani i vidjeti kako to u svijetu funkcionira. Isto tako htjela sam raditi izvan struke jer sam tako mogla iskoristiti svoj potencijal više. To se i desilo. Dobila sam čak dvije poslovne ponude (jedna za start up u Amsterdamu, a druga u Stockholmu) te je odluka pala na Švedsku.
Selila sam se previše. Otkad sam počela studirati, imam osjećaj da mi se dom sveo na kufer na kotačiće. Zna mi to biti dosta naporno, ali opet sama sam birala takav život. Gledam na sve to kao da je dio ovog perioda mladosti - da putuješ, seliš se, vidiš i istražuješ. Jer sada i imam energije za toga. A onda kasnije, vjerujem da će doći vrijeme za mirnu luku. Ako mogu citirati našu divu Jasnu Zlokić: “jer ja sam skitnica, daljine me vuku, vise volim vjetar nego mirnu luku.” Apsolutno te razumijem, Jasna.
Koliko ti treba vremena da napraviš jedan video? Osmišljavaš li sadržaj unaprijed?
Mislim da je ovo najčešće postavljeno pitanje na koje nažalost ne mogu dati konkretan odgovor jer svaki video ovisi o tome što kuham. Nikad ne osmišljavam i ne planiram sadržaj unaprijed. Samo odlučim što ću kuhati, a već prethodno imam spremljene pjesme koje mi se sviđaju. Prije početka kuhanja, pustim si te pjesme i doslovno zamišljam kakav vibe mi daje jelo i pjesma, haha. Malo zaplešem, malo pjevušim i proces može početi. Možda smiješno zvuči, ali stvarno je tako. Kad krenem kuhati scene same nastaju. Uz moju malu pomoć, haha. I uvijek mi je fokus da cijeli taj proces bude zabavan i što kraći. Ako mi je nešto naporno i ako se silim da nešto radim onda to nije to.
Dvije godine si radila u banci - kako si se snašla u tom korporativnom svijetu?
Tako je. To je švedska banka, ali ne ona šalter-plavo-ozbiljno-konvencionalna kao kod nas što me je i privuklo da se prijavim za njihov oglas. Super sam se snašla i jako sam sretna što sam imala priliku tu raditi jer sam masu toga naučila kako o sebi tako i o ljudskim odnosima. U početku sam bila dosta zbunjena, ali ekstremno uzbuđena. Imala sam sjajne kolege s kojima sam i dan danas dobra. Cijela radna atmosfera je bila pravo osvježenje. Posao kao posao je bio dosta operativan i nakon što sam ga brzo savladala, manje izazovan. Međutim, shvatila sam da nisam toliki zaljubljenik u korporativni svijet koliko sam mislila da jesam i koliko mi je važan kvalitetan balans privatnog života i poslovnog.
Gdje se vidiš u budućnosti? Što je uopće Front end developer?
Front-end development odnosi se na praksu izrade dijelova web stranice ili web aplikacije s kojima korisnici izravno stupaju u interakciju. To uključuje dizajn i implementaciju korisničkog sučelja (UI), koje obuhvaća sve vizualne elemente, izgled, stilove i interaktivnost stranice. Bez lažnog pametovanja, ovo mi je rekao Chat GPT.
Uvijek mi je teško odgovoriti na ovo pitanje jer mi je u životu sve tako nepredvidljivo. Mogu ja planirati sto stvari, ali sutra se može desiti nešto što mi sve te planove može izbrisati. Stoga nastojim ne planirati puno već dati maksimum sebe svakim danom, puno učiti o sebi i drugima te uvijek ostaviti sve prozore i vrata otvorena. Recimo, pogledamo li 6 mjeseci unazad, nisam mogla ni zamisliti da ću prestati raditi, početi studirati i stvoriti toliku zajednicu na društvenim mrežama. Mislim da najveći blagoslov kojeg čovjek može sebi pokloniti je fokus na sebe, trud da budeš bolja verzija i konstantan tok primanja znanja. Znam, zvuči tako klišejski i kao da čitaš izlizanu self-help knjigu, ali to je stvarno tako.
Želiš li se okušati u još nečemu? Tipa moda, pjevanje?
Veliko da! Ja bih se u svemu najrađe okušala, naravno ako je to “svemu” u skladu s mojim moralnim, etičkim i životnim vrijednostima. Doduše, za pjevanje mogu odmah reći da sam anti talent, haha. Možda neki reality show, ili vođenje istog. Imam veliki strah od javnog govora i životna želja mi je da razbijem taj strah. Tako da, možda nešto što je izvan moje comfort zone.
Uspijevaš na kul način predstaviti Ploče - kako bi pozvala nekoga da posjeti tvoj rodni kraj?
Ploče su super za jedan getaway weekend trip i ja uvijek kažem da je najbolje vrijeme za posjetiti moj mali grad druga subota kolovoza. Jako specifično, ali tada vam je najveća fešta u gradu i šire, a to je maraton lađa - fešta koju ja jako volim. Pored tog događaja, svratiš jedan dan do predivnog Ušća rijeke Neretve, drugi dan do Baćinskih jezera, a ako ti ostane vremena zaletiš se malo sjevernije do bilo koje plaže na Makarskoj rivijeri koja je vrlo male udaljenosti od Ploča ili pak do Stonskih zidina. Svašta nešto ima u toj okolici zlatne doline i ja sam jako ponosna na sve njene neotkrivene blagodati.