Upoznajte Janu, stomatologinju koja peče najukusnije slastice, vozi kvad i brodicu, a dan u karanteni joj je - prekratak

Ona je doktorica dentalne medicine iz Zaprešića, voli putovanja pa svaki slobodni trenutak iskoristi za kratak road trip, peče najukusnije slastice, ima dozvolu za upravljanje brodicom, obožava skijanje i odlaske u prirodu... Riječ je o Jani Barić čiji nam je profil na Instagramu inače, a osobito u vrijeme karantene, jedan od dražih za pratiti. 

- Mogu reći da sam odrasla u ordinaciji uz svoju mamu i još u osnovnoj školi odlučila sam upisati studij stomatologije. Pri samom upisu, bila sam svjesna da me čeka puno odricanja tijekom studiranja, ali i kasnije, kod samog rada u ordinaciji. Nisam mogla zamisliti da radim neki drugi posao. Obožavam svoj posao jer mi omogućuje vraćanje osmijeha na lica pacijenata. Moja najveća pohvala i uspjeh je kada razbijem „strah od zubara“ kod pacijenta, koji je glavni razlog neredovitog dolaska i nastanka velikih problema unutar usne šupljine i kada ti isti pacijenti s veseljem dolaze na redovne kontrole. Radni je tjedan naporan i iziskuje dosta vremena, ali pozitivna stvar je što izlaskom iz ordinacije, posao ne nosim  doma. Uspijevam se dobro organizirati tako da privatni život ne pati, posložim si prioritete, a i uvijek se držim one stare - za ono što voliš, uvijek se nađe vremena.

Za sebe kaže da nije osoba od dugih kava, a vikende najčešće koristi za kraća putovanja.

- Ako je lijep dan i sunčano vrijeme, subote prije podne volim provesti u Samoboru, malo na njihovom placu, a kasnije obavezno na kremšnitama u Livadiću što me svaki puta iznova vrati u djetinjstvo. Nedjeljom se volim zaletiti na Hrelić koji obožavam jer nikad ne znaš na šta ćeš naići, to je kao potraga za blagom. Kroz godinu dosta putujem, najčešće sa sestrom, koja mi je najdraži travel buddy. Najzabavniji dio nam je planiranje samog putovanja i odabir mjesta koja ćemo posjetiti. Najdraži nam je Maroko kojem se uvijek rado vraćamo, priča nam Jana i dodaje da njezine aktivnosti ovise o sezoni. Ljeta obožava provoditi na moru u Barić Dragi, koju zove svojim drugim domom. Najdraži joj je osjećaj, kaže, zaroniti i staviti glavu pod more.

- Upravo mi je ta pomisao pomagala da izguram ljetne ispitne rokove tijekom studiranja. Od svoje dvanaeste godine imam dozvolu za upravljanje brodicom i to mi je zapravo najdraži dio ljeta- muzika, brodica i vožnja bez plana. Bavimo se i ribolovom tako da svaki dan imamo svježu ribu i hobotnice koje obožavam. Cilj mi je što više vremena provoditi na moru jer tamo sam najsretnija.

Osim ljeta, voli i zimu i skijanje pa svaki slobodni vikend koristi za odlazak na Kronplatz:

- Skupili smo jako zabavnu skijašku ekipu i jedva čekam novu sezonu i opening u Kronplatzu . Pronašli smo prefora skijalište Ravascletto, gdje su skijaške staze okružene farmama alpaca. Jako nas privlači i Zabardast, koji nudi totalno drugačiji vid skijanja. Ove godine je bio plan prvi maj provesti sa fendicom Ana Mariom na skijanju u Kaninu, ali to će ipak pričekati iduću godinu, jer skije su i službeno spremljene prošli tjedan.

Jedan od Janinin dražih hobija je i pečenje kolača, a ljubav prema tome naslijedila je od bake i mame. 

- U mojoj su se obitelji, otkad znam za sebe, pekli kolači i kuća je uvijek imala taj miris doma. Od malih nogu sam uz baku i mamu mijesila tijesto i tako sam naučila raditi tradicionalne domaće kolače - pitu od jabuka, štrudle, gibanice, kiflice... Za rođendane se torta nikad nije kupovala, uvijek je mama radila Schwartzwaldicu, po kojoj je poznat,a i čokoladnu tortu. Za svaki Božić, bez obzira koliko posla imale,  peku se bečka srca, vanilin kiflice, husarski poljupci, kokos salama po receptu moje prabake, londoneri, tako da na Badnjak kuća miriši po cimetu i klinčiću. Božićne kolače, uz mam,u radi i moja sestra, dok se ja bavim ukrašavanjem kuće i postavljanjem „grane“ koja je postala neizostavan dio naših Božića. Fašnik je pak nezaobilazan bez bakinih krafni koje se ne stignu ni ohladiti. Ove sam ih godine prvi puta sama radila i taj dan nazvala „Homer day“, u spomen najvećeg ljubitelja krafni. Za Uskrs se uvijek peče neizostavna bakina orehnjača i makovnjača, pinca i kuglof. Zadnjih godina Uskrs sam preuzela na sebe i ove godine napokon pronašla pravi recept za savršenu pincu.

Prvi kolač kojeg se sjećam su bile breskvice. Mama ih je radila za jedan Božić uz mene i sestru, koje smo pomagale raditi 'loptice' tijesta. Ovaj Uskrs sam prvi puta sama napravila breskvice. Ako se pitate zašto u svadbenim kolačima jedva nađete dvije breskvice, probajte ih sami napraviti. Sam postupak je trajao cijeli dan, zaključila sam da bi lakše napravila sinus lift nego izdubila polovicu breskvice bez da mi pukne u ruci, dok nisam ulovila grif. Divim se svojoj mami koja je imala živce raditi ih uz nas dvije male kraj sebe. Na kraju su ispale kao mamine i nestale u dva dana i to mi je bila najveća pohvala.

Na jako zanimljiv način, Jana je povukla paralelu između pečenja kolača i stomatologije i našla njihove poveznice: 

- U stomatologiji  se sve sastoji od pravila i koraka koje moraš pomno pratiti jer se inače javljaju greške, koje nisu dopustive. Mi ipak radimo s ljudima. Samo slastičarstvo se bazira na točnom slijedu koraka izrade i mjera sastojaka i ne dozvoljava eksperimente. Još kao mala sam naučila da ako želiš duplu smjesu, ne smiješ duplati sastojke, bolje je napraviti dvije smjese po receptu. Tako je i kod izrade ispuna (plomba). Ako u uputama piše da se stavlja sloj od 2 mm i polimerizira lampom 20 sekundi, onda ne možeš staviti 4mm i polimerizirati 40 sekundi. Vrlo lako povlačim paralele između te dvije struke. Stomatologija mi pruža disciplinu i red u životu, koja mi fali tijekom ove karantene, tako da mi je izrada kolača bila svojevrsna zamjena.

Jana je veliki sladokusac, a najdraži deserti su joj mamin tiramisu i cheesecake sestrinog dečka koje se ni ne trudi raditi. Kaže da je kroz godine sakupila jako puno recepata, a sad ih je, uz višak slobodnog vremena, odlučila i isprobati: 

- Kolač treba biti ukusan i vizualno primamljiv te napravljen od kvalitetnih sastojaka. Jako puno namirnica kupujem sa domaćih OPG-ova, a zbog blokada rada tržnica uzrokovanih virusom, još više sam se orijentirala na domaću proizvodnju i smatram da ih trebamo što više podržavati, pogotovo jer je većina njih dostupna online. Volim Agro Nika Farm, brašno uzimam u mlinu Pukanić u Velikoj Gorici, mliječne proizvode iz mljekare Veronika, a jaja većinom dobivam domaća. Nabavila sam nešpricane limune s otoka Iža i oni su mi bili glavna inspiracija za većinu kolača. Postavila sam si izazov napraviti kompliciranije kolače koji imaju više komponenti i koji zahtijevaju veliku preciznost. Napravila sam kolač od limuna sa makom (lemon sponge with poppy seeds) koji je odmah nestao.

Na Instagramu sam naletjela na sliku mramornog kolača gdje je tamni dio biskvita bio u obliku zeca okruženog bijelim biskvitom, pa sam se odlučila poigrati i napravila sam roza biskvit u obliku cvijeta okružen biskvitom od limuna s makom. Kako su mi ostali bjelanjci od pince, a ne volim bacati hranu, odlučila sam isprobati mini Pavlove. Kako bi razbila tu slatkoću meringe, napravila sam lemon curd i dodala maline. Najviše živaca mi je oduzeo tart od limuna sa meringom, zbog svih komponenti koje, ako ne radiš sve po receptu, možeš upropastiti i baciti. Prhko tijesto zahtjeva minimalno miješanja rukama zbog maslaca koji se ne smije otopiti, a prije samog pečenja tijesto treba dobro zamrznuti kako ne bi „ispuzalo“ s rubova kalupa za pečenje, krema od limuna se ne smije prepeći u pećnici te treba ostati 'drhtava', a prva meringa je nažalost završila u smeću dok je druga srećom uspjela. Tata je na kraju uskočio sa brenerom i spalio meringu i zaključio da je on uspješno odradio kolač. Zadnje što sam napravila su bili cupcakesi i to njih 60 za tetin rođendan, pošto joj je korona oduzela slavlje. Računala sam da ću peći pet puta po dvanaest muffina nekih 25 minuta i da sam brzo gotova. Na kraju sam šest sati u komadu pekla i ukrašavala jer svaka tura muffina je bila drugačijih sastojaka. Na popisu mi je još preostala izrada macaronsa, koje uporno odgađam jer su najkompliciraniji kolač i zezam se da kad njih napravim, da sam položila slastičarstvo.

Jana se poigrala i sa zdravim receptima pa je otkrila puding od tapioka-perlica i puding od prosa koji su joj brzo postali neki od dražih slastica. 

- Igrala sam se i sa sirovim (raw) kolačima te za svoj rođendan napravila tart od šumskog voća. S avokadom imam love/hate odnos te sam ga ukomponirala u nekoliko verzija čokoladnog moussea, ali i dalje si nismo dobri. Na mom popisu zdravih kolača već dugo je i kruh od banane (banana bread), koji je trenutno najveći instagramski hit uz avokado-tost. Svatko je u karanteni barem jednom ispekao kruh od banane što je izazvalo masovno izrugivanje što je po meni apsurdno, pogotovo u današnje vrijeme kada većina mladih ne zna kuhati i nikad nije ništa skuhala. Živimo u doba dostava, kad samo u nekoliko klikova hrana dolazi na naša vrata. U Hrvatskoj je rastući broj pretilih osoba, pogotovo mladih, zbog užurbanosti života i lako dostupne brze hrane. Drago mi je da je ova karantena potaknula mnoge ljude na kuhanje i pečenje i da su shvatili da to nije bauk.

Najveća su joj inspiracija mama i baka, koje su joj usadile temelje, zatim kuharica Velika knjiga kolača, a od emisija voli gledati The Great British Baking Show. Tu je, naravno, i nezaobilazan Instagram gdje voli pratiti Brunu Vučak s profila @yumyumparadise, zatim Milu Butorca s profila @hungry_mile, Anu Topić s profila @shedonist_ana.

- Sviđa mi se što je Robert Hromalić iz Le Kolača odlučio kroz vrijeme karantene podijeliti neke od popularnih recepata na svom Instagram profilu, koji su objašnjeni do najmanjeg detalja. Tako tamo možemo naći recept za brownies, chesecake, lemon tart, pavlovu.. Od ostalih profila moram izdvojiti @be_julija, @sasaluketin, @domaćica.sanja, @bake_me_by_nina, priča nam Jana. 

Jana nam je ispričala i kako provodi vrijeme u karanteni, s obzirom na to da je zbog koronavirusa obustavljen normalan rad u ordinacijama dentalne medicine te se u dežurstvu primaju samo hitni slučajevi. Jana kaže da je slobodno vrijeme doživjela kao godišnji, a ne kao kaznu i da se strogo drži svih propisanih pravila.

- Otkazala sam proslavu svoga rođendana i zaključila da pošto mi je korona oduzela rođendan, on se ove godine ne broji i nisam godinu dana starija, haha. Trenerica Jana je prebacila sve  treninge online i dva puta tjedno nam šalje videa s vježbama, a od ovog tjedna imamo live treninge preko Zoom aplikacije. Moja draga doktorica Steffie iz Neoderma odmah je na početku epidemije mobilizirana u Pariz kako bi radila na istraživanju i borbi protiv koronavirusa. Napravila je odmah WhatsApp grupu u koju je uključila sve svoje pacijentice, kako bi brinula o našem psihofizičkom stanju i educirala nas o brojnim temama, na čemu sam joj jako zahvalna. Zahvaljujući društvenim mrežama i svim vidovima komunikacije nisam odsječena od svijeta jer sva druženja su se prebacila online i drago mi je vidjeti da svi moji prijatelji ozbiljno shvaćaju pravila karantene i nemaju socijalne kontakte.

Jana je dodala da ima sreće što živi u kući, okružena prirodom, pa većinu vremena provodi vani, radeći u vrtu i u dvorištu, a vrijeme povodi i na nasipu, gdje pokušava odraditi 10-12 km brzog hodanja ili trčanja: 

- Lijepo vrijeme mi je prilika da sam što više vani sa psom i zecom, koji uživaju u igri vani. Tata je krajem prošle godine kupio kvad, koji se pokazao kao najbolja investicija jer smo gotovo svakodnevno na njemu na Kamenim Svatima ili na Sljemenu. Čak smo se spustili jedan dan po crvenom spustu na Sljemenu po kojem još ima snijega, dok je uz nas jedan dečko bordao. Kao što sam i sama navela, većinom sam vani i puno se krećem jer sam se navikla na to i podržavam odlaske u prirodu i fizičke aktivnosti, ali ne masovna okupljanja po Sljemenu, Bundeku i Jarunu... Ima i drugih lokacija za šetnju, ne trebamo biti zatvoreni u svoja četiri zida, ali stvarno treba izbjegavati takva okupljanja jer te upute nisu bez razloga donešene.

Dodaje da je zadnjih godinu dana zapustila doktorat, a sad više nije imala izgovora ne krenuti s pisanjem pa ju je karantena potaknula da se primi posla. 

- Zbog korone su otkazani brojni stomatološki kongresi pa su se, kao alternativa našli webinari, gdje doslovno u pidžami u toplini svoga doma možeš slušati predavanja vrhunskih stručnjaka. Moram izdvojiti predavanje doc. Joška Viskića i dr. Jerka Rebića koji su na zabavni način prikazali brojne aspekte estetske stomatologije. Još mi je cilj odraditi webinar mog dragog kolege Davida Geštakovskog, čiju tehniku sam taman trebala isprobati tjedan nakon početka karantene, ali wax up će pričekati neke sigurnije dane.

Dan u karanteni i dalje joj je prekratak, a prostora za dosadu jednostavno nema.

- Najmanje vremana sam provela gledajući serije, pogledala sam jedino nove sezone La Casa del Papel i Ozark, ostale sam ostavila za neke druge dane. Žao mi je što društvene mreže postavljaju neke nerealne standarde što sve trebamo odraditi dok smo u karanteni, kako sve trebamo dovesti do savršenstva. Upravo to kod ljudi pobuđuje anksioznost i baca ih u depresiju, što stvarno treba izbjeći. Priznajem, ja sam malo hiperaktivna, i nikad mi nije dosadno. To sam ja, ali ako se nekom spava, spavaj, ako želiš biti cijeli dan u pidžami pred TV-om, super. Radi ono što te veseli, a ne ono što drugi rade. Svi smo mi individualne jedinke sa svojim potrebama i trebamo se posvetiti sebi. Zato mi je jako drago kada Vesna Blašković svako malo postavi najjednostavnije pitanje - "Kako si?", a koje svima puno znači, jer mogu anonimno izreći ono što ih muči, pogotovo nakon potresa kada je vladao opći strah. To su te male stvari koje vesele ljude. Marija Nikšić sa profila @ormarija svaki dan izbacuje hrpetinu informacija gdje pogledati kakav dobar film ili predstavu online, koju knjigu pročitati, link za Diorovu virtualnu izložbu i brojne druge informacije. Osobno nisam pročitala niti jednu knjigu, osim nekih stručnih i kuharica koje ne računam jer mi se stvarno nije dalo. Nisam pogledala niti jednu predstavu, jer sam smanjila vrijeme pred TV-om zamijenila onim vani. Nisam završila niti jedan online tečaj stranog jezika. Nisam isklesala tijelo i postigla summer body, jer za to trebaju godine rada i odricanja, a ne karantena od četrdesetak dana, ali nisam se ni udebljala haha. Nisam napravila neki spektakl od čišćenja i pospremanja, čak sam to stavila na zadnje mjesto. I dalje imam zimsku odjeću u ormarima, skijaška odijela su mi po svuda, moram ih pospremiti, sve to ostavljam za neki kišni dan. Na kraju krajeva, nisam ni šiške odrezala, na Teutinu sreću. Jednostavno, radila sam što mi se radilo, dan sam slagala u hodu, bez ikakvih pritisaka. Jedini koji je nastradao u karanteni je moja pudlica Medeni, za kojeg smo naručili mašinicu za šišanje i sami ga ošišali te je na prvu izgledao kao vilenjak Doby iz Harry Pottera. Brzo smo to ispravili, sad nam je opet lijepi i prelijepi.

U karanteni joj jedino nedostaje sestra, koja je cijelo vrijeme u Rijeci pa se najviše veseli vidjeti upravo nju.

- Sve ovo će brzo proći, naši životi će se polako vraćati u normalu. Nikad neće biti isti, biti će bolji, jer sve ovo nas je naučilo uživati u malim stvarima i malo usporiti, jer život je prolazio kraj nas.U buci života nismo čuli sami sebe, zaključila je Jana.