Sa samo 24 godine nalazi se u tri sasvim različite grane posla - nevladinim organizacijama, financijama i modelingu. Njezino je ime Barbara Kotarski, odrasla je u Samoboru, a trenutno živi u Zagrebu. Nedavno je diplomirala poslovnu ekonomiju u Rijeci. Nikada, kaže, nije voljela monotoniju i kolotečinu te je uvijek htjela isprobati sve što život nudi i težila novim iskustvima.
Tako je dio SonTa udruge u Tanzaniji, zatim već skoro pola godine radi online za venture capital baziran u New Yorku, gdje se uskoro planira i preseliti, dok je modeling za nju divan spoj jačanja samopouzdanja i bijega iz rutine pošto, kaže, nijedan postao nikad nije isti.
– U svakom pothvatu, bilo da je on profesionalni ili privatni, uživam maksimalno jer u svakom trenu radim ono što volim. Zato ne lovim velike ciljeve i postignuća na kojima baziram zadovoljstvo, već svaki dan pokušavam biti zahvalna na tome gdje sam i koliko sam daleko došla – govori Barbara za Divu. Njezine su aktivnosti humanitarnog karaktera pa je tako u udruzi SonTa Foundation čiji je cilj poboljšanje obrazovanja djece diljem svijeta. SonTa je započela svoj rad u Vijetnamu, organizirajući edukativne podcaste za djecu koja nisu imala pristup računalima u vrijeme kad je, zbog pandemije, nastava uživo bila onemogućena, te se proširila na druge države i kontinente.
– Tako smo prošle godine krenuli graditi školu u Tanzaniji za djecu koja si ne mogu priuštiti kvalitetno obrazovanje u uvjetima koje svako dijete zaslužuje. U Tanzaniji, neke peteročlane obitelji žive od samo 30$ (220 kn) na mjesec. S tako niskim prihodom moraju se oslanjati na javno školstvo čiji su uvjeti ruševni, a omjer učenika i učitelja je 90:1. Ovo ih dovodi do nezainteresiranosti za učenje, ranog odustajanja od obrazovanja te loše kvalitete života – pojašnjava Barbara, izrazito ponosna na nedavno otvaranje zajedničke škole koja učenicima napokon pruža kvalitetno obrazovanje, nutritivne obroke, vodu i kulturnu razmjenu s volonterima.
– Škola je opremljena svime što djeci treba za razvoj i učenje, a ako ste ekstra-radoznali, na Instagramu organizacije možete vidjeti kako to točno izgleda. Moji zadaci u organizaciji su raznoliki: komunikacija s volonterima, izrada silabusa, koordiniranje rasporeda nastave, osmišljavanje užina... U svakom od zadataka uživam u istoj mjeri jer znam da i najmanji čin hoće i može usmjeriti živote te djece u boljem smjeru. Za vrijeme školske godine također radim kao mentorica djeci na lokalnim projektima "Za budućnost mladih", financiranih sa strane UNICEF-a Hrvatska te uistinu mogu primijetiti koliko je postignuće snažnije kad se dijeli i kolika je transformativna uloga nekog pozitivnog uzora, bilo sa strane mentora ili mentorirane osobe – priča svestrana sugovornica.
U Tanzaniji je bila u par navrata te idući mjesec planira ponovno posjetiti djecu i ostale volontere, pošto je škola napokon otvorila svoja vrata. U Arushi je, kaže, što se tiče ljudi generalno uistinu imala pozitivna iskustva. Cijeli je narod, pa tako i djeca, uvijek nasmijan, pozitivan, vedar te s lakoćom sklapaju prijateljstva s bilo kime tko im uzvrati istom energijom, bez obzira na boju kože ili nacionalnost, kaže Barbara i dodaje da, koliko god možda na volonterstvo gledamo kao na prenošenje naših vještina i znanja drugima, trebamo biti sigurni da i oni nas mogu štošta naučiti.
– Moj zadatak tamo isti je kao i svakog volontera. Fokusiran je na pomoć u nastavi engleskog jezika lokalnim volonterima i na animaciju djece u pauzama, s eventualnom raspodjelom obroka i pomaganjem u izradi silabusa. Kampus je opremljen učionicama, kuhinjom, toaletima i sobama za volontere, tako da se sve događa na istom mjestu. Naša organizacija visoko drži kulturnu razmjenu pa tako uzimamo volontere sa svih krajeva svijeta (čak i nekoliko Hrvata) te ih vodimo u posjete plemenima i safarijima, kako bi istinski doživjeli srž afričke kulture. Organizacija je i dalje u potrazi za volonterima koji bi bili voljno donirati svoje vrijeme i odlaskom u Afriku uljepšati živote djece, a ako ikoga od čitatelja zanima više informacija o volontiranju i samoj školi, bila bih presretna podijeliti svoja iskustva – govori Barbara.
Na društvenim mrežama naglašava važnost borbe protiv diskriminacije, siromaštva, nasilja nad ženama. Ljudi su, kažu, osviješteni onoliko koliko žele biti:
– Svakako je ugodnije živjeti u balončiću i misliti da se teme poput siromaštva i diskriminacije nas ne tiču jer možda nismo osobno pogođeni njima u tolikim razmjerima. Međutim, kad pogledamo situaciju iz neke šire perspektive, shvatimo da je sve povezano i da bismo puno dalje bili kad bismo počeli uvažavati tuđe živote kao vlastiti. Ljudi u Hrvatskoj više se imaju naviku uspoređivati s onima koji žive na višem životnom standardu od njih samih, kritizirati ih i žaliti se kako im je loše u vlastitim životima. Misle da je drugima bolje, no rijetko tko gleda drugu stranu medalje i zapravo se fokusira na to u kojoj povlaštenoj situaciji sami žive dok imaju krov nad glavom, ljudske uvjete za život i sredstva da prehrane djecu. Nekim je ljudima i to uskraćeno, a i dalje hodaju ulicom s osmijehom na licu. Ako nam je život dao priliku i resurse da ga živimo bez brige, naša je dužnost vratiti onima koji nisu bili toliko sretni uživati u istim prilikama, bila to manjine, oboljeli, djeca ili samo ljudi pored kojih svakodnevno prolazimo, a svjesni smo da im je potrebna pomoć. Ne možemo pomoći svima, ali svatko može pomoći nekome.
Uz volontiranje i posao u financijama, Barbara je pronašla vrijeme i za modeling, u koji je ozbiljnije ušla prije tri godine. Tada, s 21 godinom, zbog modelinga je odselila u Istanbul na šest mjeseci. Kaže kako je za nju upravo taj korak bio i trenutak osamostaljenja, gdje je shvatila da postoji toliko toga za vidjeti, toliko kvalitetnih ljudi za upoznati, kao i iskustva za proživjeti.
– U tih pola godine ne mogu reći ni da sam puno zaradila, no iskustvo koje sam dobila puno mi je vrjednije. Dobila sam samopouzdanja, upoznala sam divne ljude s kojima sam i danas u kontraktu. Čak sam u jednom trenu u Antalyji s našom dizajnericom Helenom Šopar snimala reklamu za veliki lanac hotela. Te uspomene s početka modelinga, kad mi je sve još bilo novo, pamtit ću zauvijek. Trenutno imam ugovor s matičnom agencijom na Floridi, The Dragons, s kojom radim na američkoj radnoj vizi kako bih u skorijoj budućnosti imala opciju snimati kampanje i tamo. U svakom slučaju, veselim se vidjeti što budućnost nosi – kaže.
Barbara je nekoliko puta bila gošća naše modne rubrike, kad bi je Goran Čižmešija fotografirao na zagrebačkim ulicama u odličnim kombinacijama. Svaki bi put potvrdila da ima izvrstan smisao za modu, a omiljenim modnim klasicima daje vlastiti stilski potpis. Rezultat su outfiti koji u uličnoj modi ne prolaze nezamijećeno, kao i niz pozitivnih komentara koji ih prate.
– Velika sam zagovornica održivosti u svemu, pa tako i u odjeći. Svoj stil većinom baziram na neutralnim bojama i krojevima za koje znam da će biti u modi i za par godina. Rijetko kupujem trendovske komade te ću puno radije uložiti više novaca u jedan komad odjeće koji će biti nosiv u budućnosti, nego kupiti pet jeftinijih komada za istu cijenu. Ako se moram voditi nekom krilaticom, to bi svakako bila "kvaliteta iznad kvantitete", kojoj me naučila mama. One stvari koje prestanem nositi uglavnom doniram, kako bih potaknula održivost i potencijalno obradovala nekog drugog - kaže sugovornica, čije se ljetne kombinacije najčešće sastoje od prozračnih i udobnih komada, kao što su slip haljine, pamučne košulje, lanene hlače i natikače ili setovi u neutralnim bojama. U zimskim danima preferira slojevitost, što uglavnom uključuje košulje, džempere, balonere ili kapute i udobne čizme.
– Iako imam dosta jasan stilski izričaj pa mislim da ne postoji ništa što ne bih odjenula. Moda je fluidna i neke stvari koje sam prije par godina prezirala, danas mi se sviđaju tako da ne želim staviti veliki X ni na što – zaključila je Barbara.