Ovoga tjedna u prolazu sam zaista ponovno skrenula u prolaz i to onaj Dežmanov gdje su se smjestila mnoga mjesta koja oni s osjećajem za lijepo, ukusno i odmjereno rado posjećuju. Jedno od njih zasigurno je i cvjećarnica, ali i izložbeni prostor Saše Šekoranje kojeg široj javnosti zaista nije potrebno posebno predstavljati. U prilog tome koliko je obožavan od svojih klijenata, ali i građana ide i činjenica da su dvije gopođe u najboljim godinama (preko 70), dok smo se Saša i ja uz fantastičnu kavu i miris svježeg cvijeća družili u zagrebačko kišno jutro, svratile samo kako bi mu kazale kako bi se Dežmanov prolaz zapravo trabao zvati Prolaz Saše Šekoranje te da mu zahvale što njihov grad svojim radom čini još ljepšim.
Iako radi brojne projekte poput uređenja hotela Adriatic u Rovinju ili Kompas u Dubrovniku, Sašu ipak nekako vežemo u cvijeće i to ne bilo kakvo. Posebni su to buketi, čarobni i nepretenciozni koji uvjek djeluju kao da bi ih bilo tko mogao u tren oka složiti, a to je zapravo gotovo nemoguće. Nešto poput Rothkovih slika koje se čine tako jednostavne, a napraviti jednu takvu nemojte niti pokušavati.
Njegov prostor u Dežmanovom prolazu funkcionira kao cvjećarnica, ali i kao galerija, izložbeni prostor u kojemu Saša svakoga tjedna iznova svojim instalacijama i sasvim posebnim postavima svoje sugrađane jednostavno ostavi bez daha. Zato ne zaboravite skrenuti u prolazu u prolaz, kako su gospođe kazale, Prolaz Saše Šekoranje.