U fiziku sam zaljubljena još otkad sam kao dijete ispitivala sve o crnim rupama i nastanku svemira

Moj najveći uzor je moja majka, koja je samohrana majka. Ona je kroz vlastitu žrtvu i odricanje meni pružila divan dom i odrastanje prepuno ljubavi, kaže Nataša Vučemilović Alagić, asistentica na Institutu Ruđer Bošković, polaznica Akademije UN-a i doktorandica na Friedrich-Aleaxander Sveučilištu u Njemačkoj
Vidi originalni članak

Ona je asistentica na Institutu Ruđer Bošković, u suradnji s Friedrich-Aleaxander Sveučilištem u Njemačkoj, trenutno je u završnoj fazi izrade doktorske disertacije, dio je programa "Za žene u znanosti", polaznica Akademije Ujedinjenih Naroda, velika ljubiteljica baleta i knjiga te jedna od inspirativnih žena koje predstavljamo u sklopu ovogodišnjeg projekta Diva godine

Nataša Vučemilović Alagić ima 31 godinu i dolazi iz Splita.

- Nakon završetka fakulteta, dvije sam godine radila kao nastavnica fizike u raznim školama, a trenutno sam asistentica na Institutu Ruđer Bošković. Ne volim govoriti o samoj sebi, radije to prepuštam drugima. U par riječi: predana, pozitivna, ambiciozna, Gryffindor, volim raspravljati i puna sam raznih interesa. Moj najveći uzor je moja majka, koja je samohrana majka. Ona je kroz vlastitu žrtvu i odricanje meni pružila divan dom i odrastanje prepuno ljubavi, kaže Nataša i dodaje da je trenutno u završnoj fazi izrade doktorske disertacije koju će braniti u Njemačkoj. U disertaciji se, kroz jedan interdisciplinarni pristup (fizika, kemija i matematika) bavi računalnim simulacijama, odnosno modelira različite eksperimente u računalu. 

- Prvo sam razvila ljubav prema učenju i razumijevanju stvari, koju sam poslije usmjerila na fiziku, iako se trudim, kad i koliko stignem, obrazovati se i u drugim područjima. Imala sam sjajnog nastavnika u osnovnoj školi kojem sam dosađivala s pitanjima poput crnih rupa, nastanka svemira itd. Kroz školovanje sam se zainteresirala za biofiziku, te sam se odlučila usmjeriti u tom području. Od znanstvenih imena ne bi isticala velika imena iz povijesti, već svoju mentoricu, prof. dr. sc. Anu-Sunčanu Smith, čija je izvrsnost prepoznata kroz razne projekte i nagrade, a uvijek nađe vremena za dobru diskusiju sa svojim studentima te nas sve dodatno motivira, govori nam Nataša o svojoj ljubavi prema fizici i objašnjava o čemu je točno njezina doktorska disertacija

- Moja doktorska disertacija je vezana u modeliranje ionskih tekućina, prostorno-zatočeno što znači da su ti sustavi u kontaktu s površinom (npr. elektrodom, kristalom, zrakom itd.) Ionske tekućine imaju široku primjenu, u elektrokemijskim reakcijama (baterije, senzori, solarne ćelije), kao zelena otapala u biokatalizi, u farmaciji, itd... Moj rad je najviše usmjeren prema istraživanju ionskih tekućina u katalitičkim sustavima, kako povećati efikasnost, kako uštedjeti na sirovinama uz što manju proizvodnju otpada.

Budući da disertaciju piše na relaciji Hrvatska-Njemačka, ovo su svakako izazovna vremena za završavanje doktorata. Ipak, Nataša kaže da su se znanstvenici brzo prilagodili situaciji pa se sve obveze i sastanci održavaju online. Čak je uspjela i otputovati u Njemačku tijekom rujna na 20 dana zbog pripreme jednog velikog projekta.

Nataša je jedna od najboljih domaćih znanstvenica te je dio programa "Za žene u znanosti":

- Iskreno, izvrsno je biti dio takve priče, kao i osjećaj da su se ostajanja na poslu do kasno i gomila ispijene kave isplatila, da se moj rad prepoznao, da se cijeni, i da je k tome i nagrađen! Moram reći da sam jako ponosna. 

Naša je sugovornica ujedno i jedna od polaznica ovogodišnje Akademije Ujedinjenih Naroda. Zbog situacije s pandemijom koronavirusa, Akademija se ove godine neće održati, već će se s programom nastaviti kad situacija to dopusti i kad će se predavanja moći održati neometano. Jedna od Akademijinih tema je i ona održivog razvoja, a on je povezan s Natašinim područjem djelovanja na Institutu. Objasnila nam je kako:

- Ionske tekuće se smatraju zelenim otapalima s minimalnim štetnim djelovanjem na okoliš. Također, kroz naša istraživanja pokazali smo da se u njima s velikom efikasnošću odvija reakcija pretvorbe vodene pare u vodik, a vodik je vodeća alternativa fosilnim gorivima. To je usko povezano s materijalima budućnosti, i održivim razvojem, većim investicijama u zelenu energiju i brigom za okoliš. Temom održivog razvoja, dakle razvoja po mjeri čovjeka, bih se voljela u budućnosti još više baviti.

Izvan posla, Natašu zanima - baš sve!

- Moja mama radi u splitskom HNK kao krojačica pa mi je svijet kazališta i umjetnosti oduvijek bio jako blizak. Četiri godine u osnovnoj školi plesala sam balet, ali sam ga u ranom pubertetu zanemarila. U Zagrebu sam otkrila rekreativni balet na kojem sam dobila dosta pohvala, nadam se istinitih! Drago mi je da imam balet u životu. Osim toga, volim se nakon posla družiti s prijateljima, a u kasne sate postajem knjiški moljac. Čitam sve, od poezije do filozofije, a ponekad čak nešto i napišem, govori nam. 

Za kraj, nismo mogli preskočiti pitanje o trenutačnoj situaciji. Nataša je zbog pandemije propustila dvije međunarodne znanstvene konferencije na kojima je trebala predstavljati svoj dosadašnji rad. Ima hrpu planova i ideja za budućnost, no, kako sama kaže, pomalo, jer će sve doći na svoje.

- Nalazimo se u trenutku koji će zasigurno ući u udžbenike iz povijesti. Sama pandemija ostavlja i ostavit će traga na svima nama. Osobno smatram da se treba osvijestiti pojam aktivne odgovornosti i empatije svakog od nas u našim mogućnostima. Poplava instant vijesti i komentara je svakodnevica, toliko je svega da ponekad od šume informacija ljudi ne mogu razabrati stablo (pravu relevantnu vijest), i ljudi se osjećaju nesigurno. Osobno smatram da dobro obrazovanje drži tri stupa kuće uređenog društva te da ga uvijek treba dodatno osnaživati. Kao i zdravu, transparentu komunikaciju, treba tražiti i od pojedinca i od kolektiva da aktivno sudjeluju u društvu koje ga okružuje. Onda vjera u znanost i znanstvenike dolazi sama od sebe, zaključila je Nataša.

Ostale priče iz projekta Diva godine pročitajte u nastavku:

Diva godine 2020.: Upoznajte Josipu Koletić, najmlađu hrvatsku pobjednicu u preponskom jahanju
Profesorica mi je rekla da amputacija noge nije dovoljno dobar razlog za izostanak s faksa...
Bila sam napušteno dijete, a moja je misija pomoći zlostavljanim ženama i poručiti im da mogu sve
Interventna policajka Antonija Radeljić (23): Ovaj je posao je nepredvidiv i stalno traži pomicanje vlastitih granica
Vanja je pravi borac: Dok primam kemoterapije, stalno razmišljam kako ću sutra na trening, to me drži
Njemački se smatra jako teškim, zato se trudim da djeca zavole taj jezik i riješe se straha

 

Pogledajte na Diva.hr
Vezani članci
diva.vecernji.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice diva.vecernji.hr slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice diva.vecernji.hr kliknite na "Slažem se".