Tomislav Salopek 36-godišnji je Zagrepčanin, po zanimanju frizer stilist i edukator, čime se bavi cijeli život, uz jedan prekid od 5-6 godina. Naime, prije 13 godina doživio je automobilsku nesreću, nakon koje je ostao tetraplegičar, što, kako nam je sam objasnio, onemogućava rad ruku i nogu.
- Nisam se odmah mogao pronaći u frizerstvu pa je jedno vrijeme trajalo obrazovanje, zatim neka ekonomska sfera i marketing, ali sam zaključio da nisam ni bio svjestan koliko mi je posao u frizerstvu bio i hobi i ljubav i najveća zanimacija. Poslije jednog perioda rada na sebi i na svojem fizičkom stanju, odlučio sam još jednom pokušati i počeo sam usmeno educirati ljude o šišanju - započinje priču Tomislav i pojašnjava da se frizerska struka dijeli na dva dijela, stilistički i tehnički dio. Naš sugovornik odlučio se usmjeriti prema šišanju i odlučio to raditi usmeno, iako se na prvu činilo pomalo ludo. U početku je radio kod sestre, koja je također frizerka, i nakon nekog vremena vidio da to zapravo - funkcionira! Odlučio je otvoriti edukacijski institut Hansei, a trenutni mu je cilj doći do nekakvog gradskog prostora za edukacije.
Tomislavovu priču pogledajte u videu:
Nakon teške nesreće, Tomislav je završio u Klinici za traumatologiji u Draškovićevoj:
- Doktorima je bilo malo čudno jer mi na magnetskoj nije pokazivalo da je kralježnica oštećena. Kako sam se prije puno bavio sportom, moja mišićna masa refleksno je reagirala i "vratila" ih na svoje mjesto natrag, toliko dobro da je izgledalo kao da je sve u redu. Ipak, dogodilo se to da je kralježak pritisnuo moždinu. Za vrijeme jedne terapije ugrušak mi je uletio u plućno krilo i bio sam klinički mrtav - prisjeća se Tomislav tog razdoblja. Međutim, cijelo je vrijeme razmišljao koje je rješenje, a nije se htio zamarati problemom.
- Ne sjećam se da sam imao breakdown, ali su mi prijatelji rekli da sam bio drugačiji, "potonutiji". Mislim da sam ostao strog prema sebi, neovisno o situaciji, a tako sam pomogao i svojim bližnjima jer su i oni to morali prihvatiti. Mama, brat, teta, to su ljudi na koje se mogu najviše osloniti i koji mi omogućavaju da imam normalan život, dok sebi ne osiguram neku dodatnu sigurnost - govori Tomislav. Trudi se da su mu dani aktivni i ispunjeni jer, pojašnjava, moraš ispuniti sebe da bi imao želju za življenjem, a to traži neke aktivnosti u danu:
- Nekad su to dosadne kućne aktivnosti, nekad je to plac, neko druženje. Meni je plac super, to mi je glavni cilj u tjednu. Pokušavam ostati u kontaktu s prijateljima iz kluba, određeni broj nas ostao je i najbolji. Trudim se tražiti stvari koje će mi donijeti neku radost, pokušavam napraviti nešto i za zajednicu u kojoj živim pa tako i sebi dam nekakvu potvrdu da sam nešto uzvratio. Volim održavati taj balans, i u struci i u privatnom životu. Mislim da kad bi svatko pridonio zajednici u kojoj živi, široj i užoj, da bi nam se svima malo promijenila svijest, pristup životu i odnosu s drugima.
Kaže kako ni sam nije mislio da može na ovaj način učiti ljude šišati, bez da može primiti škare i češalj. Pokušavao je napraviti pomagala i vlastite "izume", ali je sve ostalo na usmenom dijelu.
- Mislim da je takva edukacija puno zahtjevnija i teža. Ipak ja svojim autoritetom i znanjem odgovaram za rezultat modela i frizure, a ne mogu u njoj fizički sudjelovati. Teorijski dio mi je bitan da "uvučem" ljude u taj svijet - govori Tomislav koji je za institut odabrao ime Hansei jer misli da je važno pronaći grešku u onome što se radi, makar rezultat bio dobar. Bez tog, kaže, nema napredovanja. Trenutna mu je želja pronaći prostor, svoja četiri zida gdje će moći implementirati vlastitu filozofiju.
- Volio bih da Institut postane mjesto okupljanja, mjesto gdje ljudi kroz nekakvo plaćanje mjesečnog članstva imali mogućnost da uvijek dođu, da se može pogledati nekakav frizerski video, šišanje, da ja mogu dati nekakav savjet, da se napravi suradnja kroz edukaciju... Da se upoznamo kao ljudi, da se dobije nešto što je bazirano na zajedničkom guštu - zaključio je Tomislav.