Neka vam od samog početka bude jasno, mi nismo obiteljski magazin. Ako ste nečija sestra ili punica i kupili ste nas zabunom, molimo da nas proslijedite nekom muškarcu u vašim životima i vratite se kućanskim poslovima... Tim se riječima u prosincu 1953. tada 27-godišnji Hugh Hefner obratio čitateljima u uvodniku netom plasiranog magazina Playboy. Otisnuo ga je u 70 tisuća primjeraka, bez datuma izlaska, bez naznake radi li se o tjedniku, mjesečniku ili tromjesečniku, nesiguran hoće li drugi broj ikada ugledati svjetlo dana. Ali jest, pa tako do današnjeg dana kad svijet slavi godišnjicu jedinstvenog projekta koji je rušio tabue i zapalio seksualnu revoluciju. Šezdeset godina kasnije, Playboy je najslavniji i najprodavaniji magazin na svijetu: svaki mjesec više od 10 milijuna kopija izlazi u 29 izdanja u više od 50 zemalja.
Nitko u to nije vjerovao, pa ni Hefner, nekoć stidljivi sin strogih metodista iz Chicaga, koji je karijeru započeo kao copywriter u časopisu Esquire sve dok za sobom nije zauvijek zalupio vrata jer su mu uskratili povišicu od pet dolara. Umarširao je u banku, dobio zajam od 600 dolara, založio vlastiti namještaj pa prikupio još 8000 od investitora, među kojima je bila i njegova majka (ne zato što je vjerovala u investiciju, već zato što je vjerovala u njega) i naposljetku na tržište lansirao Playboy. Prodao je fantastičnih 54.175 primjeraka po cijeni od pedeset centi, dvostruko višoj od uobičajene cijene za slične formate, no drukčije nije moglo ni biti: s naslovnice je čitateljima mahala čista senzacija, obnažena Marilyn Monroe, u to doba već etablirana holivudska diva. Istina, nije pozirala Hefneru, već lokalnom fotografu za kalendar koji je poduzetni Hef otkupio za 500 dolara, uz vlastoručno potpisano dopuštenje glumice. Ne samo da je pokrio troškove, Hefner je zaradio dovoljno za novi broj koji se pojavio u siječnju 1954. s imenom izdavača, datumom, naznakom da je riječ o mjesečniku pa i pozivom na pretplatu. Playboy je preko noći samljeo konkurenciju, ne samo zbog nage Marilynke nego i zbog dobro promišljenog pristupa tržištu.
Kako navodi Steven Watts u knjizi “Mr. Playboy: Hugh Hefner i američki san”, Hefner je vrlo ambiciozno proučio tadašnja iskustva časopisa za muškarce pa spoznao da uspjeh leži u najvišim profesionalnim standardima i obraćanju visoko obrazovanim, urbanim i ambicioznim mladim ljudima. Taj časopis mora sasvim drukčije identificirati glavne sfere interesa modernog Amerikanca. A Amerikanac pedesetih godina 20. stoljeća nije atletski građen pustolov koji provodi vrijeme u prirodi, u šumi i na brzacima, to je čovjek koji će svoj život provesti na gradskom asfaltu okružen dosezima moderne tehnologije, uživajući u novoj hi-fi liniji, novom automobilu, novoj gramofonskoj ploči te, što je najvažnije, novoj djevojci. Hefner je stoga došao do zaključka da je novinski tekst važan, ali da i slike golih djevojaka moraju biti isto tako važne, no to neće biti prljave, potajno snimane fotografije. Bit će to samosvjesne, lijepe žene na fotografijama u kojima nema ničeg prljavog, a promatrači neće imati dojam da rade nešto nedolično ili sramotno.
Tijekom godina, Playboy je kreirao dobitnu magazinsku formulu kombinirajući političke analize, visokovrijednu literaturu s erotskom karikaturom i fotografijom, te trendovskim prilozima iz mode, konzumne elektronike, automobilizma i gastronomije. Hefner je osmislio tzv. duplericu, fotografiju velikog formata gole djevojke na srednjim stranicama, koja se mogla izvući iz lista i objesiti na zid, a na kojoj su redovito objavljivane fotografije lijepih “djevojaka iz susjedstva”, nipošto profesionalnih fotomodela ili žena sumnjivog morala. Za snimanje duplerica angažirao je najbolje fotografe, iznajmljivao najbolje studije, najbolje stručnjake za make-up. Bio je to revolucionarni potez koji je Playboyu omogućio nedostižan standard, promovirajući profesionalni uspjeh kao vrhunac ljudskog postignuća i pritom otvarajući prostore svakodnevnom hedonizmu.
Bila je 1962. kad je rođen glasoviti Playboyev intervju. Led je probijen s virtuozom jazza Milesom Davisom, a slijedili su Fidel Castro, Martin Luther King Jr. i Malcolm X koji su na stranicama magazina hrabro istrpjeli mješavinu unakrsnog ispitivanja i psihoanalize. Koju godinu kasnije, LeRoy Neiman, Pablo Picasso i Herb Davidson upravo na stranicama Hefnerova magazina objavljuju angažirane ilustracije protiv rata u Vijetnamu i američke desnice koja prijeti demokraciji. Osamdesetih godina Playboy ruši rekorde s nakladom većom od 4,5 milijuna prodanih primjeraka no, istodobno, počinje nailaziti i na sve jači otpor kritike, pa i ozbiljnije zamjerke sociologa i raznih društvenih grupa, s optužbama da ono što promovira nije seksualna sloboda već promocija najobičnijeg muškog šovinizma koji ženu tretira kao alat za zabavu, poput automobila ili novog hi-fi uređaja.
Feministica Germaine Greer u to doba ovako poima Playboy: “To je časopis koji danas širi iluzije da 50-godišnjaci imaju pravo seksati se s 15-godišnjakinjama, pa tako i na fotografijama objavljuje ženu samo kao objekt, dakle, samo kao robu”. U javnosti je poput bombe odjeknula tragedija Dorothy Stratten, lijepe Kanađanke koja je postala djevojka godine, pa iz Hefnerova kreveta prešla kod redatelja Petera Bogdanovicha. On ju je lansirao i na film, želio se s njom vjenčati, no njezin prvi suprug, koji joj je pomogao na početku karijere, ubio ju je u nastupu ljubomore. Tragedija se pretvorila u skandal kada su mediji putem sudbine Dorothy Stratten razotkrili pozadinu nimalo blistava života mnogih drugih Playboyevih “plejmejtica”, koje unatoč toj vrsti uspjeha koju promovira Playboy kasnije nisu uspjele napraviti zapaženiju samostalnu profesionalnu karijeru.Takvi napisi, međutim, ni najmanje nisu obeshrabrili vojsku “djevojaka mjeseca”, među kojima su bile i Pamela Anderson, Anna Nicole Smith, Jenny McCarthy, Dita Von Teese ili Madonna, koje su zahvaljujući Playboyevim duplericama lansirale ili zacementirale svoje karijere u nebeske visine. I tako, od Marilyn Monroe sve do Kate Moss, koja će 40. rođendan proslaviti titulom “djevojke mjeseca” na jubilarni, 60. rođendan Playboya, u izdanju koje izlazi s prvim danom nove godine. U svojoj šest desetljeća dugoj misiji Playboy je dosegnuo status ikone, izgradio imperij koji danas uključuje i TV postaju i lanac klubova, odgojio generacije muškaraca pa čak i “najtvrđu” mušku publiku natjerao da poštuje ljepši rod, a svoga gazdu Hugha Hefnera učinio plejbojem svjetskoga glasa, ali i najsretnijim čovjekom na planetu.