Svakodnevni život ljudi u Barceloni, otkad je proglašeno izvanredno stanje zbog COVID-19 virusa, potpuno je drugačiji. Španjolska je mediteranska zemlja, vrijeme je većinu godine jako lijepo, ljudi su navikli veći dio vremena provoditi izvan svojih domova. Španjolci kasnije ustaju i kasnije liježu i neovisno o dobi imaju jako bogat društveni život, generalno su iz mog iskustva u posljednjih osam godina jako aktivan narod, trče, vježbaju i izlaze, žive punim plućima.
Pandemija korona virusa sve je to izmijenila i natjerala nas da ostanemo u kućama. Inače od jutra do večeri puni gradski parkovi i kafići sada su zatvoreni, na ulici tek možete vidjeti pokojeg čovjeka kako iznosi smeće ili šeće psa, mnogi sa kirurškim maskama na licu, oni koji su na vrijeme počeli ‘paničariti’ ih imaju, oni koji ih nisu uspjeli kupiti jer su rasprodane na svim web shopovima i u svim ljekarnama, baš kao i alkohol i gel za dezinfekciju ruku, nose improvizirana pokrivala za usta kao što su šalovi ili skijaške kape. Ako se predugo zadržite u šetnji ili sjednete na klupu, policajac u ophodnji iz auta će vas megafonom potjerati kući.
Gotovo sve u Gaudijevom gradu je zatvoreno, osim trgovina sa hranom, ljekarni, pokoja banka i pokoji frizer za one koji zbog invalidnosti ili starosti sami ne mogu oprati kosu. Velik dio grada i danas u srijedu podsjeća na nedjelju ili vrijeme sieste kada je skoro sve zatvoreno. Cijeli ovaj tjedan podsjeća na vječnu siestu.
Ne, nisu vam to neki stari ljudi koji se žale na svoje boljke i doma na sofi od 0 do 24 gledaju turske sapunice. Nerijetko možete vidjeti te ‘stare ljude' kako trče maraton po Digonalu, udaju se i žene po tko zna koji put i pitaju mogu li preko reda u dućanu petkom jer žure u izlazak sa društvom, onako fino sređeni, uredno isfenirani, previše naparfemani u onim svojim vozilima koja niti su invalidska kolica niti skuter. Znaju živjeti ovi Španjolci.
Restriktivne mjere koje su posljedice pandemije virusa COVID-19 oprezno se važu, mnogi se žale da su došle prekasno, ekomomski gubitci broje se u milijunima mjesečno, profesionalni sportaši su u strogim karantenama, vlada opća neizvjesnost, ovaj virus prijeti otkazivanjem Španjolcima najsvetijeg – nogometnog prvenstva.
Mnogi su turisti ‘zapeli’ u svojim hotelima, granice Katalonije su zatvorene, bolnice su sve punije, nema dovoljno testova, otvorene su nove hitne telefonske linije, doktori dijagnosticiraju preko telefona, svakodnevno brojimo stotine novih oboljelih diljem zemlje, gotovo svatko zna nekoga tko ima simptome. Virus nije zaobišao ni političare, žena premijera Sancheza je pozitivna, kao i predsjednik Katalonije. Škole su zatvorene pa djecu školujemo virtualno od doma. Istovremeno, kao i svugdje u svijetu ima onih koji se oglušuju na mjere sigurnosti pa sebično prkose opasnom virusu, kao noj gurnu glavu u pijesak i ugrožavaju svoje zdravlje i tuđe živote.
U galeriji pogledajte situaciju na pustim ulicama Barcelone:
Tek smo treći dan službeno u karanteni, a kod ljudi se osjeća strah, neizvjesnost i anksioznost. Zlu unatoč, skupimo se svi na balkonima oko 6 sati navečer skupa sa djecom, pustimo ih da se dovikuju, pjevaju, viču... Oko 20 sati zajedno gromoglasno zaplješćemo liječnicima, svim ovim borcima i borkinjama u bolnicama, potplaćenim blagajnicama, taksistima i dostavljačima, poput moje prijateljice, liječnice Veronike koja neumorno radi po nekoliko smjena za redom, koja danima nije vidjela svoju djecu, kako bi što više nas bezbolnije preboljelo ovaj nepoznati virus.
Na kraju popijemo una copa i odemo spavati. Animo Espana! #yomequedoencasa
U videu pogledajte kako razgovarati s djecom o koronavirusu: