Prvo je nastupio na “Milijunašu” s 19 godina i osvojio velikih 250 tisuća kuna, zatim je postao jedan od sastavljača pitanja za “Potjeru”, a u međuvremenu kvizove počeo sastavljati i na svojem Instagram-profilu, koji je postao adresa na kojoj pratitelji “zamjeraju” kad nekoliko dana nema novog kviza. Iza Silvija Pleštine, magistra međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih znanosti kojeg je radni put odveo u malo drukčijem smjeru, danas je više od 15 tisuća sastavljenih pitanja, a prvi je kvizaš u svojoj obitelji.
Od tate, sveučilišnog profesora koji je bio okrenut različitim znanjima, povukao je akademsku crtu, dok je mama “kriva” za poduzetnički gen i akciju. Sve je počelo još s atlasima i slikovnim enciklopedijama, one su ga prve privukle:
– Volio sam ih prelistavati i upijati nove informacije, koje su očito ostajale u mojoj glavi. Jednom sam to sebi objasnio na sljedeći način: u glavi si pleteš mrežu različitih informacija. Jedna je informacija jedna nit. Što više informacija apsorbiraš, to više niti pleteš u glavi. Što je više niti, to je mreža čvršća i tako dobivaš kontekst, odnosno neku misaonu cjelinu, a kad imaš kontekst, onda ti je lakše upijati i smještati sve te nove informacije. E sad, to možda ne vrijedi za sve školske predmete, gdje ipak imaš neke preferencije što ti više, a što manje leži. Primjerice, nekad bih znao ispravljati profesorice iz geografije oko nekog podatka ili iz povijesti kad bi pogriješile godinu, ali u prirodnim predmetima bio sam manji od makova zrna jer su mi slabije išli. Općenito, većina kvizaša su društvenjaci pa ni ja tu nisam iznimka.
– Radno iskustvo stjecao sam u multinacionalnoj korporaciji, sektoru turizma i u marketinškoj agenciji. Odluka da se osamostalim došla je nekako prirodno. Tijekom rada u agenciji shvatio sam da je vrijeme za zaokret i promjenu smjera karijere i života. Dao sam otkaz, uzeo potpore HZZ-a za samozapošljavanje, otvorio svoj obrt te postao “sam svoj gazda”. S obzirom na to da sam godinama paralelno radio dva posla, onaj u tvrtki i honorarno kao autor pitanja za “Potjeru”, pala mi je na pamet ideja kako da dodatno kapitaliziram svoja znanja i iskustvo pa sam osmislio kviz kao team building aktivnost za tvrtke. Ideja se dodatno počela “primati” pojavom Instagram-kviza, gdje sam dobio na popularnosti, a tako su polako počeli upiti za suradnju i angažmane. Vjerovao sam u sebe i svoju ideju jer sam nudio neku novu uslugu koja ne postoji na tržištu, a koja bi klijentima mogla bi-ti dostupna i zanimljiva.
“Freelancerski” opis posla sa sobom je donio mnogo prednosti, ali i neke nedostatke. Kao prednosti Silvije izdvaja osobnu slobodu, izbor suradnika, vremensku fleksibilnost i kreativnost u poslu, kao i bolju organizaciju vremena što, u konačnici, donosi i bolju kvalitetu života. Ipak, Silvije i o nedostacima iskreno progovara:
– Nemaš zajamčen posao, odnosno garantiran mjesečni prihod, već ga moraš sam osigurati. Banke te još uvijek, nažalost, percipiraju kao rizičnog dužnika ako poželiš podići kredit. Na kraju bih dodao da podržavam sve koji razmišljaju o osamostaljivanju i pokretanju vlastitog biznisa. Ako imate ideju ili plan ili ako jednostavno želite slobodu, odvažite se i probajte za ploviti samostalnim vodama, zašto ne?
Kad je riječ o “drugom” poslu, digitalnom marketingu, Silvije kaže:
– Otac me jednom pitao: “Daso, a što ti točno radiš?” Što se tiče moje bake, ja za nju „pišem pitanja za Potjeru“ i njoj ne bi ni imalo smisla objašnjavati ovaj dio s digitalnim marketingom. No, ukratko, to podrazumijeva oglašavanje na internetu, točnije na Googleovim alatima te na društvenim mrežama, odnosno klijentima poboljšam vidljivost, prepoznatljivost i promet na njihovoj web stranici, uza što niže troškove. Time sam se bavio u marketinškoj agenciji kad sam vodio digitalne kampanje za klijente iz automobilske, farmaceutske i tekstilne industrije, a danas su mi klijenti uglavnom iz sektora turizma.
I dok za marketinški dio može upravljati radnim vremenom, sastavljanje pitanja jedan je od onih poslova u kojem ono ne postoji jer pitanja nastaju 0-24. Doslovno.
– Nekad se probudim s idejom za pitanje pa je onda zapišem u mobitel da ne zaboravim i da je mogu kasnije razraditi. Inspiraciju tražim svugdje, najviše na internetu i Wikipediji, koji su mi i dalje glavni alat za učenje i utvrđivanje znanja. Uvijek je izazovno procijeniti težinu pitanja jer ono što je nekome teško, drugome je lagano i obrnuto. No s vremenom naučiš kako formulirati pitanje, koliko informacija i hintova otkriti i to na kraju određuje težinu pitanja – objašnjava Silvije, a odmah ga pitam i kako je biti s druge strane, odnosno otvoriti pitanje za pola milijuna kuna na “Milijunašu”.
– Onda nisam znao što se točno događa, ali iz ove perspektive, trinaest godina kasnije, bilo je to možda i najvažnijih sat vremena u mom životu, a da toga nisam bio ni svjestan. “Milijunaša” sam pratio i prije svog nastupa i zapravo samo sam čekao punoljetnost da se mogu prijaviti na kviz. U pratnji u studiju bila je moja srednja sestra Mija, dok sam stariju sestru Lenu ostavio doma da mi bude džoker za područje mitologije. I upravo je pitanje za 125.000 kn bilo vezano uz grčku mitologiju. Odmah sam nazvao sestru, koja je znala odgovor, i tako mi pomogla da otvorim pitanje za 250.000 kn, koje mi je bilo dobro poznato. Pitanje za 500.000 bilo je „u kojem se moru nalazi talijanska skupina otočića i hridi Tremiti?“ a) u Tirenskom, b) u Ligurskom, c) u Jadranskom, d) u Jonskom. Apsolutno nisam imao pojma pa sam odmah odustao i uzeo osvojeni iznos. Baš sam prošlo ljeto posjetio Palagružu i s nje prvi put vidio Tremite pa vam je tu ujedno i odgovor na pitanje – kaže.
Kao svoja najjača područja Silvije navodi geografiju, povijest, film, sport, pop-kulturu i glazbu, dok su mu religija, mitologija i prirodne znanosti područja za koja bi ipak preporučio nekog drugog. Kaže kako se kao lovac ne bi okušao, dok mu se džoker-mudrac čini kao primamljiva ideja. Nakon toliko pitanja, što za “Potjeru”, što za kvizove, ne bi bilo čudno da dođe do zasićenja. Ipak, ne i kod Silvija:
– Ne i ne, nisam se zasitio konstantne potrage za informacijama. Po nekoj logici stvari bih se nakon 15.000 sastavljenih pitanja trebao već zasititi, slažem se, ali očito ona mreža u mojoj glavi stalno traži nove niti. No valja imati na umu da nije ni svaka nit vječ- na. Nekad „puknu“ ili „nestanu“ pa ih je potrebno obnavljati. Kao i boja na Golden Gateu, za vrijeme dok se cijeli most oboji, onaj prvi naneseni sloj već se treba obnoviti i tako u krug, pa se most zapravo neprestano boji. O. K., nije sasvim precizna analogija, ali shvatili ste što želim reći – da je potraga za novim informacijama konstantan proces. Zapravo, da se descartesovski izrazim, tek kad vidiš koliko znaš, shvatiš koliko ne znaš. Otkako sastavljam pitanja za “Potjeru”, dakle već više od sedam godina, sasvim sam promijenio način na koji čitam novine i knjige, gledam serije i filmove ili slušam ljude. Sve nabrojene radnje podređene su kopanju i rudarenju za mogućim pitanjima.
Instagram-publiku sa svojim je kvizovima upoznao u lipnju 2019., a od tad ih je sastavio između 100 i 150. Interesa za kvizove, kaže, ima i dalje, s obzirom na to da baza pratitelja ne pada, no stopa odgovaranja ovisi o temi kviza:
– Razmažena je moja publika, neće oni bilo što. Najviše vole neformalne teme, bilo da su to popularne serije ili filmski serijali. Vole i tabu teme, koje nećemo nikada vidjeti na “Potjeri”. Raduje me kad pogodim temu i kad je odaziv odličan jer znači da sam ih uspio animirati i uvući u igru. Ponekad me “ljuti” kad vidim da nisu tako skloni igrati ako su teža pitanja. Tada vidim da je stopa odgovaranja odmah nešto niža jer jedan dio publike još uvijek ne želi igrati ako im je teško, no postupno se i to mijenja. Općenito, želim da se ljudi oslobode kompleksa od neznanja, da nauče nešto i da se zabave pritom, što se nadam da sam i postigao svojim kvizovima na Instagramu.
– Pub kvizovi kod nas su dosta popularni već dulje vrijeme i znam da sve više kafića želi uvesti to u svoj program. Nažalost, situacija s koronavirusom otežava pa i onemogućava redovito održavanje pub kvizova pa se nadam da će se stanje popraviti. Inače, pub kviz scena iznjedrila je sve lovce i većinu autora pitanja koji su mi danas kolege. Neke od njih osobno poznajem, kao recimo Tenu Jurišić i Filipa Karačića. U principu, kao i publika na Instagramu, tako i pub kvizaši vole opuštene teme, ali ipak na malo ozbiljnijoj razini – kaže Silvije. Sve je počelo s kvizovima na televiziji – nekad davno “Kviskoteka”, prije “Milijunaš” i evo, zadnjih godina, “Potjera”. Silvije ih smatra najvažnijim kvizovima koji su najviše utjecali na formiranje interesa za kvizovima u Hrvata:
– “Kviskoteka” kao “majka svih kvizova” udarila je temelje kviza na ovim prostorima i tek javnosti predstavila kviz kao igru. Milijunaš (njegova prva inkarnacija) uklopio se u suvremeno društvo nudeći visoku novčanu nagradu kao motivator za znanje, a Potjera je brz i dinamičan kviz te je upravo zbog toga privlačan i prikladan u doba brzog interneta i društvenih mreža. Pažnja nam je kraća nego li prije, hoćemo da stvari idu brzo pa je za dobru gledanost potrebno ponuditi i takav format. Na “Milijunašu” sam bio, na “Potjeri” bih se zabavio, a na “Kviskoteci” bih se pomučio.
Kad mislima nije u kvizu i sastavljanju pitanja, Plestigram, inače nadimak pod kojim je Silvije poznatiji na Instagramu, opušta se uz filmove, knjige i serije – točno tim redom:
– Filmovi su mi prva ljubav, oduvijek sam ih volio gledati i promišljati o njima. Praktički, kino subotom Nani i meni skoro je pa jedini oblik izlaska, stoga nam je ovo zatvaranje kina u doba pandemije teško palo. S druge strane, ove sam godine pročitao više knjiga nego ikad. Knjige definitivno traže malo dublju pažnju i koncentraciju, ali mi jako pašu kad se želim maknuti od mobitela i društvenih mreža. Za višesezonsko “bingeanje” serija nažalost nemam vremena, stoga biram format mini-serija u kojima se radnja ispriča u nekoliko epizoda, poput recimo “Černobila”, “The Night Of” ili dokumentarnog serijala “The Last Dance”.
Da 2020. nije takva kakva je, sad bismo razgovarali o putovanjima koja su mu omiljena razonoda. Pandemija koronavirusa sve je stopirala iako je raspored za ovu godinu bio prilično zgusnut.
– Planirani smo Italiju, Irsku i Portugal te konačno “skinuti” Australiju, no još sam se na proljeće pomirio da ove godine neću ni Breganu prijeći. S druge strane, više sam putovao po Hrvatskoj i otkrio neke lokacije koje inače vjerojatno ne bih, tako da sam i iz te situacije izvukao nešto pozitivno – govori Silvije o planovima koji se nisu ostvarili, a kao najbolje putovanje izdvaja Japan, koji je ostavio snažan dojam na njega:
Godina 2020. bliži se kraju, a iako je mnogima bila godina za zaborav, Silvije kaže da ne treba klonuti duhom. Umjesto toga, solidarnost i optimizam trebaju doći u prvi plan kako bi se što prije prebrodile i zdravstvena i ekonomska kriza koje se trenutačno događaju.
– Planovi? U 2021. želim nadoknaditi sve što sam u ovoj godini odgodio. Imao sam velike planove za 2020., i poslovne i privatne, ali pandemija je logično sve stopirala. Mnogi dogovoreni kviz-angažmani otkazani su mi još početkom ožujka, a i pojedini klijenti otkazali su suradnje za oglašavanje. No ne žalim se. Nemam nikakve kredite ili ljude na plaći kao neki drugi, koji teže podnose ovu krizu, pa relativno dobro brodim i čekam bolja vremena – zaključio je.
Zahvaljujemo Knjižari Fraktura na ustupljenom prostoru za snimanje.
Na kioscima potražite Divu Style, glossy izdanje na 180 stranica! Zvijezda naslovnice je Barbara Kolar, a dolazi u kompletu s Borboleta narukvicom za 49,90 kn