Jedna posve obična, poprilično neugledna trgovina zdravom hranom u Australiji prošle je godine lansirana kao globalna vijest nakon što je njen vlasnik svoje kupce na ulaznim vratima dočekao upozorenjem sljedećeg sadržaja: “Od prvog u mjesecu počinjemo s naplatom od pet dolara svim kupcima koji ‘samo gledaju’.” No, u usporedbi s onim što svojim klijentima radi Vera Wang, anonimni Australci su tek nevješti gubitnici. U svom dućanu u Singaporeu, naime, glasovita šnajderica za mladenke svojim klijenticama naplaćuje probno odijevanje haljine ravno 482 dolara, nepovratno. Evolucijski kotač kao da se okreće unatraške jer miljama je to daleka filozofija od one koju je prije više od stoljeća promicao Harry Gordon Selfridge, utemeljitelj glasovite robne kuće u slavnom londonskom Oxford Streetu, čija je kasnije često citirana deviza učila trgovce da je “kupac uvijek u pravu”.
Poznavajući pravila ponude i potražnje, ali i ljudsku psihu, ovaj čovjek iznimne biografije, pretočene u televizijsku seriju koju upravo pratimo na HTV-u, znao je prepoznati trenutak kad su se žene prepustile užicima što su ih donosile novostečene slobode i moderna era. Htijući joj udovoljiti, novoj ženi 20. stoljeća širom je otvorio svoja vrata, dao joj moć i istodobno odao počast kroz prizmu inovacija i spektakla koje je u robnoj kući uprizorio, ispisujući nova poglavlja u ženskoj povijesti, bilo da je posrijedi moda, kozmetika, tehnologija ili domaćinstvo.
Dug je to bio put, otpočet na prašnim cestama gradića Ripon u američkoj saveznoj državi Wisconsin, gdje je rođen 11. siječnja 1858. u obitelji trgovca i učiteljice. Kada su Harryju bile samo tri godine, otac Robert se tijekom američkog građanskog rata priključio vojsci Unije. Četiri godine kasnije časno je, u činu bojnika, otpušten iz vojske, međutim, kući se više nikad nije vratio. Slomljena majka Lois sama je podizala Harryja i dvojicu njegove braće, sinovima lažući da je otac poginuo. Harry će je kasnije opisati kao “ponosnu ženu koju pokreće neslomljiva hrabrost”, no drugo joj nije ni preostalo. Ubrzo nakon rata pokopala je dvojicu sinova, oba Harryjeva brata. U potrazi za poslom, skupa sa sinom odselila se u Michigan. Zaposlila se u školi, no kako je zarađivala tek 30 dolara mjesečno, sina je prehranjivala oslikavajući čestitke. “Nikad se ne smiješ bojati neuspjeha”, bila je najvažnija poruka koju je Harry Selfridge ikad dobio od majke.
Kada mu je bilo deset godina, Harry je počeo pridonositi kućnom budžetu raznoseći novine. Tri godine kasnije, sa školskim prijateljem Peterom Loomisom pokrenuo je mjesečni magazin za dječake: bio je to njegov prvi poslovni pothvat jer je magazin na životu držao novac od prodaje oglasa. Školu je napustio već dogodine. Pronašao je posao najprije u maloj banci u Jacksonu, potom u tvornici namještaja, pa u osiguravateljskoj tvrtki. Jedan od bivših poslodavaca napisao mu je pismo preporuke za Marshalla Fielda, starijeg partnera u jednoj od najuspješnijih trgovina u Chicagu, Field, Leiter & Company, gdje je Harry započeo raditi kao skladištar u veleprodaji. Nepuno desetljeće kasnije bio je osobni asistent upravitelja tvrtke. Baveći se i oglašavanjem, u to je doba osmislio svoje glasovite devize: “Kupac je uvijek u pravu” i “Daj dami ono što želi”. Tijekom poslovnog uspona, u svojoj 32. godini oženio se Rosalie Rose Buckingham, nasljednicom iz imućne čikaške obitelji. Bogatstvu usprkos, putovala je Europom i školovala se pa je u trenutku susreta s Harryjem bila uspješna trgovkinja nekretninama: u čikaškoj četvrti Hyde Park kupila je zemljište i sagradila 42 vile stilski uklopljene u okoliš. Uza sve poslovne ambicije, Harryju je rodila četvero djece: tri djevojčice i dječaka.
Kada je 1906. par nakon petnaestak godina braka otputovao u Veliku Britaniju na odmor, nimalo impresioniran kvalitetom britanskih trgovaca, Selfridge je primijetio da velike trgovine u Londonu ničim ne prate najnovije prodajne ideje i trendove, kao što ih slijede u Sjedinjenim Američkim Državama. I tada je, već u zreloj dobi, odlučio investirati 400.000 funti u gradnju robne kuće u tada nimalo reprezentativnom zapadnom dijelu Oxford Streeta. Nova trgovina postat će prvorazredna senzacija već od svečanog otvaranja za javnost u ožujku 1909. godine.
Promovirajući radikalnu ideju o šopingu kao užitku, nipošto kao nužnosti, Selfridge je pomaknuo granice i nametnuo nove standarde u maloprodaji. Prethodno obilno reklamirana plaćenim oglasima, trgovina nazvana njegovim imenom, čiji su podovi podešeni tako da roba postaje dostupnija kupcima, osim vrhunske odjeće nudila je i elegantne restorane sa skromnim cijenama. U sklopu trgovine, Selfridge’s je nudio i knjižnice, čitaonice i pisarnice, posebne dnevne boravke za francuske, njemačke, američke i “ kolonijalne” kupce, sobu s prvom pomoći, “chill out” prostoriju s mekim svjetlima, udobne fotelje... sve blagodati koje kupce trebaju zadržati u trgovini što dulje. Njegovi djelatnici bili su posvuda, uvijek pri ruci, no lišeni svake agresivnosti prema klijentu. Selfridge je uspio dobiti privilegij, broj “1” kao vlastiti broj telefona, pa je pozivatelj bivao direktno spojen operatorima Selfridge’sa.
Devet godina kasnije, život je Harryju Selfridgeu nanio udarac od kojeg se nikad nije oporavio. Tijekom pandemije gripe 1918. umrla je njegova supruga Rose, a nekoliko godina kasnije i majka. Tragedije je pokušao prebroditi rasipajući silan novac na kocku i žene. Održavao je brojne veze, uključujući i onu sa slavnim sestrama Dolly i raspuštenicom Syrie Barnardo Wellcome. Tišinu koja se nad njim nadvila nadglasavao je burnim društvenim životom i raskošnim zabavama koje je za londonsku kremu, glamurozne zabavljačice i filmske zvijezde priređivao u svom domu na adresi Fitzmaurice Place 9 na trgu Berkeley, gdje se i danas nalazi ploča s njegovim imenom i bučnim godinama 1921.-1929. koje je tu proveo .Robna kuća uspješno je prebrodila i period Prvog svjetskog rata, sve do sredine 1930-ih kada je Velika depresija već uzimala svoj danak. Koju godinu kasnije, kad se dug banci popeo do 250.000 funti, odbor direktora Selfridge’sa riješio se svog osnivača. Otjeran u mirovinu, u dobi od 83. godine skućio se s kćeri u unajmljenom dvosobnom stanu, a gradom je putovao vozeći se u autobusu. U godinama koje dolaze, vlasnici robne kuće se izmjenjivali su se kao na traci, obrćući silne profite. Današnji vlasnik, kanadski biznismen Galen Weston, 2003. preuzeo je lanac robnih kuća vrijedan gotovo 600 milijuna funti. Harry Selfridge umro je 8. svibnja 1947., u dobi od 89 godina u londonskoj četvrti Putney. Ondje, međutim, ne počiva. Pokopan je uz suprugu i majku u tišini seoskog groblja u Dorsetu na engleskom jugu, gdje mu neugledni humak prekriva lišće i dotrajala nadgrobna ploča na kojoj nema tko zapaliti svijeću, miljama daleko od raskošnog Oxford Streeta kojem je jednom davno udahnuo život.