U Beogradu je još u lipnju sve bilo normalno - kao da koronavirusa nikada nije ni bilo. Radili su klubovi, restorani i kafići, frizerski saloni, dućani i veliki shopping centri. Ljudi su bili u karanteni od 15. ožujka kad je uvedeno “izvanredno stanje”, policijski sat krenuo je 18. ožujka, a njegov zadnji dan bio je 7. svibnja.
Život se nakon toga polako počeo vraćati na ulice i u grad. Klubovi i splavovi lagano su se punili, svi su sjedili vani po vrtovima, radile su popularne kafane i čula se živa muzika. Predsjednički izbori bili su najavljeni za 21. lipnja i moglo se čuti kako će do tada sve biti normalno, a onda će se vidjeti.
Većina ljudi bila je skeptična oko cijele situacije jer im nije bilo jasno da iz stanja totalnog lockdowna odjednom uskaču samo tako u potpunu slobodu, bez mjera. Dozvoljen je i nogometni derbi Crvena Zvezda - Partizan 10. lipnja na kojem je bilo preko 20 tisuća ljudi. Nakon pobjede Aleksandra Vučića, bilo je jasno da će se ponovo vratiti neke mjere jer su vijesti oko virusa bile sve alarmantnije.
I onda je tog 7.srpnja u 18 sati među Beograđanima kao bomba odjeknula nova mjera - policijski sat uvodi se od petka do ponedjeljka. Neki su plakali, neki psovali, ali su se svi skupa jednostavno razbjesnili. Jučer je Beogradom vladala samo jedna misao - nećemo više natrag u policijski! Jer stanje je alarmantno, nema mjesta po bolnicama, 7. srpanj bio je i dan kad je umrlo najviše ljudi u jednom danu od korone - njih 13 - a u Novom Pazaru ljudi leže po podovima bolnica. Zar je jedina mjera da se ljudi zatvore u kuće?
Nemam veze sa srpskom politikom, nisam ni u kojoj stranci i općenito sam apolitična. Ali sam zajedno s prijateljicom krenula spontano prema Skupštini nakon vijesti. Bile smo naprosto jadne što se netko tako može odnositi prema ljudima, jer nismo mi ti koji su izazvali nova žarišta korone, nego političari svojim ishitrenim odlukama. Došle smo na prosvjed iza 20 sati i bile među prvima. Stali smo na križanje Takovske i Bulevara, zaustavio se promet, krenulo je lupanje i zviždanje.
Prosvjedna ekipa je bila šarolika - od umjetnika, glazbenika, starijih gospođa, do navijača i huškača. Na početku se samo zviždalo, a onda je stigla desničarska struja. Našla sam se usred desničarskog divljanja gdje je jedan od njih držao govor preko megafona i urlao protiv migranata. I potom u jednom trenutku rekao - idemo na Skupštinu. Ekipa je počela trčati, bacile su se baklje i provalili su unutra. Policije još uvijek nije bilo. Stigla je tek oko pola 11 navečer i nakon što se upalo u Skupštinu.
Suzavac su bacili oko 23 sata i tada je krenuo kaos. Prosvjednici se nisu dali, bacali su im suzavac natrag, izašla je konjica, a policajci su u jednom trenu potpuno izgubili kompas i počeli tući sve koji su se zatekli u blizini Skupštine. Herojima prosvjeda proglažena su trojica mladića koji su mirno sjedili na klupici i gledali što se događa pijuckajući pivo. Policajci su ih dohvatili, izmlatili i otišli. A oni se u čudu naprosto - vratili na klupicu.
Jedan od upečatljivijih trenutaka bio je i kad je novinarka N1 Srbije, Jelena Zorić, zaustavila jednog od prosvjednika, a on ispričao kako mu je otac umro jer nije bilo respiratora, čeka da mu se rodi sin i natrag u izolaciju naprosto - ne ide. Radi se o Petru Đuriću, čija je izjava nedugo nakon toga osvanula kao slogan - Ćale, ovo je za tebe!
Istovremeno se na državnoj televiziji RTS, koja je stotinjak metara od Skupštine, prikazivao film sa - Jackie Chanom. Njihov slogan “Vaše pravo da znate sve” pretvorio se u “Vaše pravo da gledate Jackie Chana”. Dan nakon prosvjeda čeka se odluka Aleksandra Vučića o policijskom satu. On je ostavio mjesta da do drastične mjere neće doći, ako padne broj oboljelih u glavnome gradu. Stoga je možda znakovita izjava epidemiologa Predraga Kona koji je 7.7 rekao: epidemiološka situacija u Beogradu se ne popravlja. Danas, 8. srpnja izjavio je: Ima pokazatelja da se epidemiološka situacija u Beogradu popravlja…