Božićno ukrašavanje grada polako je počelo, a ove godine teško da ćemo čuti da je za blagandsku raskoš i blještavilo "prerano" - potrebniji su nam više nego ikad, pa nas je jako razveselilo kad smo doznali da je Saša Šekoranja počeo uređivati izlog u blagdanskom ruhu.
Izlog u Dežmanovom prolazu jedan je od onih gdje svake godine vlada najljepša božićna čarolija, a Zagreb je ovog Božića skoro - ostao bez njega jer akademski slikar, aranžer cvijeća, scenograf i dizajner interijera nije znao bi li ga radio s obzirom na cijelu situaciju.
- Ove sam se godine puno premišljao hoću li ga raditi ili ne. Na kraju sam ipak prelomio da barem ja, s tih par metara izloga, napravim nešto veselo, ludo, neko blještavilo... Ako ništa drugo, neka klinci gledaju i maštaju, kao što sam i ja. Nije to bila jako jednostavna odluka jer se užasavam bolesti Covid-19, a ja ništa ne mogu raditi sam, nego mi treba cijeli tim ljudi. Tu smo jedan do drugoga jer nema drugog načina kojim se mogu napraviti izlog i aranžmani. Nema tu po špranci ili po nacrtu... Željka i Marjana izgledaju k'o svemirci kad mi dodaju stvari za aranžmane, imaju i masku i vizire. Dok su dečki montirali kulise, ja sam bježao na ulicu i davao upute preko telefona, a ni Matiji Vujici nije bilo jednostavno sa mnom dok smo oblačili lutke i pilali im potpetice. O ekonomskom riziku neću ni pričati! Sutra možemo svi u lockdown ako ljudi ovo ne shvate ozbiljno. Ali, evo veselja i to je najvažnije, priča nam Saša i dodaje kako ove godine nije bilo nekog posebnog koncepta za izlog... Sve dok nije kliknulo!
Prvo je nabavio ogromne starinske vitrine, baš kao iz prirodoslovnog muzeja:
- Znao sam da ću ih pretrpati instalacijama, aranžmanima, snježnim sovama pod staklenim zvonima, perjem… Onako starinski, ali pomaknuto. Tako da na prvu shvatiš da ulaziš u nečiji svijet mašte. Nešto između curiosity shopa i antikvarijata, filmski i bajkovito. Onda sam se raspametio kad sam pronašao četrdesetak antiknih svijećnjaka iz 17. i 18. stoljeća… I tako je počeo najluđi mix ikada, gdje žene u večernjim haljinama drže na lajni zlatne kormorane, a oko njih se blješti svijet od zlata ispunjen borovinom, zlatnim žitom i svijećnjacima. Optimistično, prenatrpano, duhovito! Prizor izgleda kao slika u kojoj je toliko svega previše da ne znate što ste vidjeli. Znači, opet sam radio teatar umjesto da ljudima lijepo pokažem što mogu kupiti. Tješim se samo da smo već navikli jedni na druge...
Tu su ptice - i to ne bilo kakve, nego rajske, blještave papige, tukani! Šekoranja kaže kako izgledaju suludo u cijeloj šumi:
- A zašto ne? Zapravo, čudim se kako uvijek ima malo Hitchcocka u mojim božićnim izlozima. Kao, sve je rafinirano i lijepo, ali ipak je malo spooky. Uvijek postoji ta nelagoda kad vidiš lutke u izlogu na način na koji ih ne očekuješ. Zapravo, provociram. Volim taj element nepredvidivosti i iznenađenja, da ne bude sve prebanalno i sladunjavo. Život nije vrtna zabava.
- Mislim da će to ove godine biti hit. Jedino me ubija ta izrada. Sve ide jako jako sporo jer se pšenica mora čistiti, pa kratiti, plesti... Baš je zeznuto! Ovi moji svi imaju flastere po rukama od zlatnog žita!
- Drago mi je da moji izlozi pobuđuju takav interes. To je super! To je najveća nagrada za svakog umjetnika... Druga su vremena, danas nismo samo u galerijama i muzejima, danas smo na društvenim mrežama, dućanima, na tržištu kao i svi drugi... Komunikacija sa publikom postaje sve neposrednija - bez tumača. Nije to loše, dapače, umjetnost prepuštamo osjećajima promatrača i tako treba biti. Puno je demokratičnije nego kad sam počinjao...
- Jako mi se sviđaju klasični božićni vjenci koje smo napravili za hotel Amadria Park Hotel Capital u Jurišićevoj. Izgleda svjetski. Zahvalna je bila i kulisa te stare banke pa nije trebalo previše kititi da dobijete božićni stih, zaključio je Šekoranja.
U galeriji smo izdvojili još božićnih izloga koje je Saša Šekoranja uredio prijašnjih godina
Započela je božićna čarolija u jednom od najljepših zagrebačkih izloga, onom s potpisom Saše Šekoranje