Ona je iz Šibenika, on iz Indije, a u rujnu 2019. vjenčali su se u Zagrebu. Barbari i Amanu Maheshwariju to nije bilo jedino vjenčanje jer su nakon toga imali i crkveno u katedrali u Šibeniku te proslavu 2021., a zatim indijsko slavlje u Koti i Udaipuru u travnju 2022.
– Imam 27 godina i vjenčala sam se triput, ali za istog muža – smije se Barbara i kaže kako se ponekad znaju šaliti da ih čeka još jedno, zadnje vjenčanje u Las Vegasu. Barbara je inače poduzetnica s firmom u Londonu. Riječ je o startupu Remote Bob koji se bavi virtualnim asistentima. Svestrana Barbara uz to drži i međunarodne edukacije, predaje na konferencijama o osobnom razvoju i poslovnom rastu.
I dok sebe opisuje kao radoholičarku, za supruga Amana kaže da je kreativac i umjetnička duša:
– On uvijek povlači inicijativu za ples, pjevanje, umjetnost, duhovnost i tulumarenje, dok se ja teška srca odvajam od računala – govori Barbara za supruga, 26- godišnjeg Indijca koji je živio u Dubaiju, Americi i Engleskoj. Upoznali su se dok su oboje išli na MBA edukaciju u različitim školama. Danas je poduzetnik, informatičar i pjevač pa ima obiteljsku firmu u Indiji i Ujedinjenim arapskim emiratima koja se bavi edukacijama. O njegovoj je obitelji čak napravljena i serija na Netflixu „Kota Factory“, a baš kao i Barbaru, i uz Amanovo se ime veže epitet svestran pa tako igra kriket za hrvatsku reprezentaciju.
Zajedno žive zadnje četiri godine, i to između Londona, Dubaija, Rajasthana, Šibenika i Zagreba.
Budući da nemaju stalnu adresu, bilo je jasno kako će i organizacija vjenčanja biti malo zahtjevnija i malo drugačija.
– U Amanovoj obitelji svi imaju dogovorene brakove, tako da nam je, svaki put kada bi on išao u Indiju na par dana na poslovni sastanak, bila panika hoće li ga tamo dočekati žena koju su mu roditelji pronašli i natjerati ga da se oženi s njom. Osim toga postajalo nam je sve teže putovati zajedno po svijetu jer su se vize i papirologija nagomilavale pa smo se na vjenčanje kod matičara 2019. odlučili nekako spontano. Aman me zaprosio u restoranu kao iznenađenje. Kleknuo je, izvadio prsten i viknuo „Molim vas sve za tišinu imam nešto važno što želim pitati“. Rekla sam da, i ostalo je postalo povijest... – prisjeća se Barbara. Nakon toga, slijedilo je crkveno vjenčanje i svadba u Šibeniku koju su odgađali čak – 7 puta!
– Kad bi se korona restrikcije u Hrvatskoj smirile, tad bi se situacija u Indiji pogoršala. Bilo nam je teško uhvatiti trenutak kad će i njegova i moja obitelj moći prisustvovati svadbi. Kada smo saznali da su ponovno vjenčanja dozvoljena, u 12 dana smo organizirali cijelo vjenčanje – ceremoniju u šibenskoj katedrali i tulum u hotelu Panorama za 100 ljudi. Svi iz Amanove obitelji su vegani koji se zgražaju na meso i alkohol. S moje strane su "tipični" Dalmatinci, bilo nas je strah kako će to sve proći, ali na kraju je bilo odlično. Kako smo sve organizirali u zadnji čas, ljudi bi nas pitali „koja vam je pjesma za prvi ples“ ili „od kud ste naručili buket“ i tek tada bi nam sinulo da su to još neki detalji koje uopće nismo isplanirali... Računali smo imamo prostor, hranu, glazbenike, fotografe, prijatelje i jedno drugo i to je najvažnije – priča nam Barbara.
Prošetali smo centrom Zagreba i pitali građane koji su im najljepši ljubavni stihovi svih vremena:
Za razliku od šibenske svadbe i 100 uzvanika, indijsko vjenčanje bilo je čak 12 puta veće. Točnije, brojalo je 1200 gostiju. Indijske svadbe obično, kaže Barbara, traju šest dana. Njoj se to ipak činilo previše pa je dogovor pao na "samo" tri dana.
– Na vjenčanje su došli obitelj i prijatelji iz Hrvatske. Presjedali su u Dubaiju, gdje su bili jedan dan pa smo im organizirali limuzinu i jahtu kao iznenađenje – priča nam sugovornica i nastavlja:
– Prvi dan svadbe održao se u Koti, mjestu u Indiji u kojem živi oko 3 milijuna stanovnika. Ceremonija je bila na otvorenom, počela je tako što je Aman na konju, s gostima i sviračima išao u povorci po gradu u „potragu“ za mladom imena Nikasi. Na svadbi u Koti nije bilo alkohola, mesa, ribe ni jaja. Mladenkina majka dala je svoj blagoslov, što je dio ceremonije, a zatim je slijedilo fotografiranje 1200 ljudi, i to individualno! Nakon tog je Aman napokon pronašao svoju mladu. Bilo je tu puno plesača, svirača, vatrometa, izgledalo je više kao festival na otvorenom s pozornicom i štandovima s hranom. Dress code su bile tradicionalne indijske haljine i odijela. Prvi dan je zapravo bila večer dobrodošlice – opisuje Barbara.
Idućeg se jutra proslava nastavila u Raffles resortu u Udaipuru, mjestu udaljenom četiri sata vožnje od Kote. Hotel je smješten na sredini jezera u kojem ima i krokodila, a dolazak je moguć isključivo brodom. Na ovoj je proslavi bilo samo 250 uzvanika, priča nam Barbara, i kaže kako je svaka soba imala batlera na raspolaganju.
– Prvi smo dan imali Mehndi ceremoniju koja je uključivala stavljanje kratkotrajnih henna tetovaža, a zatim koktel-party na bazenu. U Udaipuru je sve ipak malo liberalnije. Cijelo nas je vrijeme pratilo 40 nemilosrdnih fotografa, doslovno su čekali čak i ispred vrata toaleta. Navečer smo imali glazbenu večer na kojoj je običaj da svatko od gostiju otpleše koreografiju u čast mladenaca. U jednom je trenutku ekipa Hrvata izašla na pozornicu i grupno pjevala „Za ljubav ja dao bih sve“, a pjevač Mika Singh, koji je indijska „verzija“ Eda Sheerana čekao je da oni završe, kako bi mogao početi pjevati. Drugog dana svadbe dress code bio je "europski" – govori.
Treći je dan, opisuje nam sugovornica, započeo s bubnjarima i ceremonijom Haldi tijekom koje gosti posipaju mladence kurkumom i žutim laticama, što je simbol uljepšavanja i sjaja prije vjenčanja. Nakon toga, svi su muški gosti s Amanove strane na glavu stavili turban, što je tradicija u hindi religiji.
Opet je krenula povorka gradom kako bi mladu odveli na svadbu, ta se procesija zove bharat. Uključivala je bubnjare, vatromet, bacanje cvijeća, novaca, plesače i glazbenike. Show je, kaže Barbara, počeo. Nakon dolaska po mladu, započela je ceremonija varmala u kojoj mladenci stavljaju cvjetni vijenac jedno drugome oko vrata, što znači da su se međusobno odabrali za brak.
– Tu je bio i moment iznenađenja, koncert poznatog bollywoodskog pjevača Sonu Nigam, koji je nešto kao što je Oliver Dragojević bio kod nas. Iza koncerta slijedila je i zadnja ceremonija pheras, u kojoj smo sedam puta prošetali oko vatre, uz blagoslov hindu svećenika. Šetnja oko vatre znači da će duše mladenaca zajedno provesti sedam života, uključujući i one buduće – pojašnjava Barbara običaje.
Inače, Barbarino i Amanovo vjenčanje bilo je prvo u povijesti njegove šire obitelji da brak nije dogovoren, a uz to još nije niti hindu niti iz Indije:
– Svi su u obitelji bili u potpunom šoku. Kad su došli u Šibenik na svadbu, svidio im se cijeli koncept, ali nisu znali da naše svadbe traju do pet ujutro. Nakon prvog plesa, Amanovi su roditelji mislili da je to kraj svečanosti. Njegov brat, inače influencer i glumac u nekoliko viralnih spotova Arradhya Maan, uhvatio je podvezicu, misleći da je to gumica za kosu. Par tjedana prije svadbe razgovarali smo s Amanovim roditeljima kako bismo ih pripremili na alkohol i meso jer inače teško podnose vidjeti meso na tanjuru. Dobro su izdržali, uz česte šetnje na terasu.
I Barbarinoj se obitelji svidjela indijska svadba. Opisuju je kao spektakularno, filmsko iskustvo koje nikad neće zaboraviti. Kad su upoznali Amana bili su iznenađeni, ali znaju, kaže Barbara, koliko je tvrdoglava pa je nisu ni pokušavali razuvjeriti.
Pitali smo je i kako Aman komentira hrvatske običaje. Njezin suprug, naime, smatra kako u Hrvatskoj gotovo pa ni nema tradicije. U Indiji su, kaže, svaki tjedan neki veliki blagdani, običaji i rituali, a u Hrvatskoj, osim Božića, Uskrsa i obiteljskog ručka, nekih rituala ni nema.
Barbara, s druge strane, indijske običaje smatra pomalo čudnima.
– U Indiji si gosti na svadbi izražavaju ljubav i simpatiju tako da hrane jedni druge. Rukom uzmu malo torte se međusobno hrane. Pozdravljaju starije tako da im dotaknu stopala i naklone se. Ako u Indiji nekome darujete parfem, to znači da se ne želite više s njim družiti. Ima puno stvari koje su sretne ili nesretne, kao i bezbroj rituala o kojima još učim – kaže Barbara i opisuje jedan od indijskih običaja:
– Mladenci prije odluke o vjenčanju idu kod astrologa koji im kaže poklapaju li im se zvijezde. Da bi bili dobar par, treba se poklapati barem 25 od 36 točaka. Mi smo išli kod tri različita astrologa koja se međusobno ne poznaju. Svi troje su rekli da ću se obogatiti i izgraditi uspješan posao, da ću biti nesretna u ljubavi i da se Aman i ja poklapamo samo u 11 od 36 točaka. Jedan je i dodao da, s obzirom na to da Aman i ja imamo nesretne zvijezde u ljubavi, preporučuje nam da ostanemo zajedno jer će tako samo dvoje ljudi biti nesretno u ljubavi, a ako se razdvojimo i nađemo nove partnere, onda su to četiri nesretne osobe. Odlučili smo to zanemariti i svejedno se vjenčati. Za sada mogu reći da potpuno griješe jer se definitivno još nisam obogatila i sretni smo u ljubavi.
Zanimljivo je da Barbara nije Amanova prva supruga jer se on prvi put oženio za – stablo. To je u indijskoj tradiciji moguće, a Barbara objašnjava i razlog zašto je to učinio:
– Aman u astrološkim kartama ima jak utjecaj Marsa, što znači da pripada pod indijsko proročanstvo Mangala Dosha, prema kojem će u našem braku biti puno konflikata. Ako se oženimo, prema proročanstvu, to može uzrokovati i ranu smrt jednog od partnera. Nesreća, kaže proročanstvo, uglavnom prelazi na prvu ženu pa kako bismo to izbjegli, Aman je odlučio oženiti se za stablo. Tako da sam mu ja, zapravo, druga žena.
Indijska i hrvatska vjenčanja razlikuju se i u najmanjim detaljima, što je pokazao i izbor vjenčanica koje je Barbara nosila.
– Inače ne volim biti u centru pozornosti i ne pridajem puno pozornosti odjeći ni šminkanju. Djevojke u Amanovoj obitelji inače uzmu tri mjeseca prije vjenčanja slobodno kako bi proputovale 20 različitih gradovima, sastale se s dizajnerima i pronašle savršenu haljinu. Ja to nisam razumjela jer ne vidim svrhu ni užitak trošenja novca na haljinu koju ću obući jednom u životu. Jedan sam dan otišla u grad, posjetila par malih butika i kupila šest haljina. Bila sam presretna kako izgledaju, nisu bile skupe, a na kraju neke ni nisam odjenula jer mi je bio naporno presvlačiti se – govori Barbara i kaže kako joj je Amanova obitelj zamjerila što su haljine bile jednostavne za njihov ukus, no poručila je da svojim primjerom želi inspirirati mlade djevojke da novac ulažu u edukaciju, posao ili u humanitarne svrhe.
Pitali smo klince: što je ljubav i jesu li ikada bili zaljubljeni?