Sanja Muzaferija osnivačica je i predsjednica WOW i Pink Day festivala. Po profesiji novinarka i urednica bavila se kazalištem, modom, filmom, dizajnom, a posljednjih pet-šest godina intenzivno prati lifestyle, osobito eno-gastronomiju. Za Divu otkriva kako je raditi kao žena u vinskoj industriji, što ju je inspiriralo da pokrene vinske festivale i udrugu za žene u vinskoj industriji te što nas očekuje na ovogodišnjem Pink Dayu.
Vinski sektor često se percipira kao 'muška' domena. Ima li dovoljno žena u tom biznisu?
– Percepcija je donekle točna, ali je ujedno i stereotip. U vinskom svijetu zapravo je mnogo žena. Djeluju iz sjene ili su, čak, u prvom planu. Vinski svijet ne čine samo vinarke koje kopaju u vinogradu ili ‘mućkaju vina u bačvi u podrumu’ kako se to obično zamišlja, žene su i vlasnice vinograda, vinarija, vinoteka; voditeljice restorana i obrazovane enologinje; supruge vinara koje aktivno sudjeluju u procesu stvaranja vina, žena ima i u vinskom marketingu... Sve je više sommelierki, a nabrojila bih samo neke, od kojih je najpoznatija legendarna Danijela Kramarić, ali tu je i Karin Rupena Perdec, pa cijela jedna nova generacija na čelu s Jelenom Šimić Valentić, Monikom Neral, Martinom Škaricom, Ines Matić Matešković, Lucijom Matijević… Odreda sjajne sommelierke s rezultatima na natjecanjima na kojima se bore ravnopravno s ‘jačim’ spolom.
– Žene, dokazano, imaju bolji ‘nos’, premda je, naravno, kao i u svemu, važna vježba. A žene su marljive i ne oslanjaju se samo na darovitost i prirodne predispozicije. O vinarkama u hrvatskom vinskom ‘ringu’ da ne govorim, jer bih mogla jako dugo nabrajati. Reći ću samo nekoliko važnih imena: Marija Mrgudić, Jasna Antunović Turk, Antonella Kozlović, Ivana Puhelek, a ima ih još doista mnogo. Hrvatska je vinska scena, kao i ekonomska i društveno-politička, još u razvoju, ali nije ni u svijetu mnogo drukčije. Premda valja izdvojiti Donne del vino Italia kojih ima mnogo, odlično su povezane, organizirane i snažne. Ja sam, pak, na svoj festival Pink Day Zagreb prije nekoliko godina dovela Laure Patry koja je kasnije odabrana među 25 top-sommeliera u Velikoj Britaniji po izboru prestižnog Harper's Bazaara. –
Koje izazove ste susreli pri pokretanju udruge WOW i festivala Pink Day i kako ste ih savladali? Kako ste se nosili s predrasudama u koje vladaju u tom biznisu?
– Sad već davne 2011. godine vidjela sam jednu fotografiju hrvatskih vinara u posjeti kod tadašnjeg predsjednika Josipovića. Sve odreda muškarci u tamnim odjelima. Podsjetili su me na pingvine i u tom sam času osvijestila da su žene, kao i sve manjine, nerijetko ‘nevidljive’ unatoč tome što su itekako prisutne u ovom svijetu. Tako je 2011. prvo nastala neprofitna udruga WOW/Women on Wine/Žene i vino, a dvije godine kasnije i komercijalni Pink Day Zagreb festival. S obzirom da znam da su žene u vinskom svijetu prisutne i aktivne, kreativne i značajne, odlučila sam ih okupiti na jednoj platformi koja bi svima pomogla. S obzirom na to da sam novinarka, vino zapravo nije moj ‘biznis, više je to ljubav, pa mi je možda zato što sam došla ‘sa strane’ bilo donekle lakše nositi se s nekim stereotipima.
– Moj je background kazalište, moda, dizajn, film – estetika. Kako se nosim s izazovima? Dobra sam organizatorica, volim pomagati, nisam kompetitivna, ali se jednako tako ne dam manipulirati, marljiva sam. Svijet ne doživljavam kao ženski i muški, crno-bijelo, baš kao ni vino. Priznajem samo podjele na dobre i pametne i one koji to nisu. I na dobra i manje dobra vina. Jedino slabo podnosim loše međuljudske odnose, lijenost, nemar i neodgovornost. Kad sam pisala magistarski rad u Velikoj Britaniji, pisala sam o manje popularnom fenomenu kiča i Campa; kad sam pisala o modi, voljela sam avangardnu scenu i još kasnih osamdesetih napravila umjetnički projekt ‘Kontinuitet avangardne mode u Zagrebu’ s kojim sam gostovala u Beogradu i Bologni. Volim pomalo ići u kontru, u smjeru suprotnom od mainstreama. Ne bih rekla da sam inatljiva, ali znatiželjna, uporna i tvrdoglava perfekcionistkinja jesam. Predrasude rastapam, metaforički rečeno, jer o vinu je riječ – u vinu. A snagu pokazujem radom i uspjesima. Preispitujem norme i ne ‘zarezujem’ stereotipe –
Što vas je potaknulo da osnujete pokrenete festival roséa Pink Day?
– Pa čini se da je sve vodilo ka tome da taj pokret izrodi nešto komercijalno. Istini za volju shvatila sam da previše radim gratis, pro bono te da bi se poznavanje vina moglo, uz dobru ideju, pretvoriti u izvor prihoda. Tako se se na Dan žena 2013. rodio PINK DAY. Željela sam da bude u muzeju i tako je prvo izdanje bilo u MUO. Pink Day Zagreb zamišljen je kao festival koji slavi proljeće, sve lijepo, veselo i pozitivno u životu, ali i slavlje žena. U čast profinjenom lifestyleu iza kojeg uostalom, stoji cijeli moj profesionalni život. Dakle, opet je i ovdje bio itekako prisutan element estetike. No, i feministički stav i gard: tj. mi smo kao žene u vinskom svijetu, a često i izvan njega, navodno ‘drugotne’ ili nas se takvima želi učiniti, a rosé se dugo smatrao manje vrijednim vinom. E, pa ja sam napravila opet kontra: zabavan i lijep, drukčiji i – ženstven festival. Često se šalim pa kažem da je Pink Day svojevrsna ‘Barbie’ prije ‘Barbie’, Greta Gerwig prije Grete Gerwig. Festival je već više puta proglašen najljepšim, a sad još čekam (već 11 godina) da netko iskreno kaže da je i – najbolji. Jer, roza boja je štos, a ne ‘must’ za djevojčice, smješten je u muzej, dovodi vrhunske svjetske stručnjake koji drže radionice, predavanja, masterclassove; održavamo okrugle stolove o vinu i medijima, o ženama i vinu, o razvoju roséa. A ove godine, povodom 10 godina Green in Pink dijela festivala s ekstra djevičanskim maslinovim uljima, i o maslinarstvu u Hrvatskoj. Vjerujem da je Pink Day svojevrstan turistički brend, jer Hrvatska je premala zemlja da bi bila neka velika vinska sila. No, otpočetka mislim da kako jesmo turistička zemlja, moramo u ponudi više pozornosti obratiti na vino. Festival međunarodnog karaktera, kao što je to PINK DAY, svakako doprinosi tome da postanemo i vinska destinacija. Posljednje dvije godine podržavaju nas HTZ i HGK, što je dobrodošla promjena u odnosu na početke. –
Kako je udruga WOW doprinijela promjeni percepcije i položaja žena na hrvatskoj vinskoj sceni?
– Mislim da smo pomogle u vidljivosti žena i našeg ukusa, jer prema statistikama, upravo žene odlučuju koje se vino kupuje i pije kod kuće, dok za stolom u restoranu još uvijek češće naručuju muškarci. Pomogla je i moja vizija da se okupimo oko vinske teme. No, nije sve u ‘viziji’, kao uvijek, potrebni su rad i konstantan trud. Vrlo smo aktivne, pa ponekad imamo i više događanja mjesečno, a imamo i akciju ‘Što žene žele’ u okviru koje biramo naj-vina godine i to radimo vrlo ozbiljno i kroz nekoliko selekcijskih filtera. Pobjednika nagrađujemo vrijednim studijskim putovanjem u vinsku regiju uz pomoć sponzora, pa smo tako vinara Gianfranca Kozlovića vodile u Bordeaux, Sašu Senjkovića u Champagnu, Morena Coronicu u Barcelonu i Penedes, Luku Krajančića u Burgundiju, Franu Milinu Birea u Austriju, Marka Fakina u Mađarsku, Benvenutije u Pijemonte… Ne znam tko to još radi za vinare. A oni, pak, nerijetko još uvijek više vole bodove i medalje. No, dobro, s vremenom će shvatiti koliko za njih čine njihove žene, kćeri i mi kao WOW ;) . Malo se šalim, ali u svakoj šali ima malo istine, zar ne? –
Možete li nam najaviti ovogodišnje novosti na Pink Dayu, koji su posebni gosti?
– Vinskih izlagača je na Pinku svake godine sve više, no želim da sve ostane u nekim gabaritima boutique festivala koji je sav u rozom. Premda smo lani slavili okruglu obljetnicu, ove obilježavamo deset godina našeg Green in Pink festivala u festivalu. Kao i uvijek, oko stotinjak do dvjesto vinskih etiketa, a ove godine Festival ima zemlju partnera, Mađarsku, što znači i mnoštvo izlagača iz te zemlje, kao i masterclass o mađarskim ružičastim vinima koja su u toj zemlji vrlo popularna. Sveukupno se možemo pohvaliti s 8 masterclass radionica i Okruglim stolom. Sve počinje 16.travnja s Masterclassom ‘Roséi novog svijeta (i mi)’ – powered by PBZ Card Premium Visa & Nexi, u Bornstein wine baru, a 17. travnja slijedi nekoliko izvrsnih radionica u Mađarskom kulturnom centru - Institut Liszt na Europskom trgu. Važan nam je Masterclass ‘Mađarski roséi’ – powered by Mađarsko veleposlanstvo; zatim spajamo slastice i elegantna vina Belje na radionici ‘Elegancija roséa: vina Belje i slastice u društvu Roberta Hromalića’ - powered by Belje. Na radionici ‘Sve o jednoj čaši’ - powered by Riedel saznat ćemo koja je čaša idealna za koju vrtu roséa i pit će se vrhunski francuski roséi.–
– Sam 11. PINK DAY Zagreb festival održat će se u Laubi u subotu 20. travnja, a bit će tu vinari s rosé vinom iz Hrvatske, Mađarske, Slovenije, Srbije, Italije, Francuske… kao i izlagači maslinova ulja na našem ‘festivalu u festivalu Green in Pink’ powered by HTZ koji je posvećen isključivo ulju, te izlagači na mini festivalu ‘Pink Mixology’ gdje će se moći kušati ružičaste koktele. I tu će biti nekoliko zasebnih događanja. Radionica ‘Maslinova ulja’ powered by JGL, zatim masterclass ‘All About Rosé: Katherine Cole’ - powered by HTZ, koji će održati posebna gošća Katherine Cole koja stiže iz Amerike. Ona je ugledna novinarka, influencerica, spisateljica i voditeljica podcasta, a svojom knjigom ‘Rosé All Day’ pokrenula je svojevrsnu svjetsku ‘ružičastu vinsku revoluciju’. Jako sam ponosna što sam je uspjela dovesti u Hrvatsku uz pomoć HTZ-a, a vodimo je, uz pomoć TZ Međimurja, u tu našu živopisnu vinsku regiju da se upozna s našim vinima, prirodom, hranom. Radionica ‘Pink mixology’ - powered by Rossi bavi se pink koktelima, a tu je i zanimljiv Okrugli stol ‘10 godina vrhunskog maslinarstva u Hrvatskoj’ - powered by HGK, koji moderira poznata ‘lovkinja’ Morana Zibar. Mislim da hrvatsko maslinarstvo zaslužuje da se o njemu govori jer se svake godine na svim važmnim međunarodnim ocjenjivanjima i smotrama vraća sa sve više medalja i nagrada. Svake godine Pink Day vrijednim nagradama daruje najljepše uređena izlagačka mjesta, pa će Lauba tijekom festivala opet biti okupana rosé detaljima, cvijećem, balonima i ukrasima. –