Predmet koji se često koristi u svakom kućanstvu mogao bi značajno pridonositi širenju mikroplastike i njenom dospijevanju u ljudski organizam. Nova studija objavljena u časopisu Environmental Advances pod naslovom "Od sudopera do mora: Otpuštanje mikroplastike iz kuhinjskih spužvi i potencijalni učinci na okoliš" otkrila je da kuhinjske spužvice igraju ključnu ulogu u onečišćenju mikroplastikom. U istraživanju su sudjelovala kućanstva iz Njemačke i Sjeverne Amerike, gdje su volonteri detaljno dokumentirali svoju upotrebu tri različite vrste spužvica tijekom sto sati pranja posuđa. Rezultati su pokazali da se razina otpuštene mikroplastike povećava s duljinom korištenja spužvice, prvenstveno zbog abrazije i mehaničkog trošenja materijala. Ovisno o vrsti spužve, godišnje se po osobi u okoliš može osloboditi između 0,68 i 4,21 grama mikroplastike.
Iako se količina od nekoliko grama po osobi godišnje može činiti zanemarivom, kada se te brojke prenesu na nacionalnu razinu, postaju alarmantne. Istraživači su procijenili da bi sva kućanstva u Njemačkoj zajedno mogla godišnje osloboditi do 355 tona mikroplastike. Unatoč tome što moderni pročišćivači otpadnih voda mogu uhvatiti velik dio tih čestica, značajna količina i dalje pronalazi put do rijeka, jezera i oceana, a na kraju i do tla. Spužva koja je identificirana kao ekološki najprihvatljivija bila je organska spužva s najmanjim udjelom plastike, koja je sadržavala svega 15,9 posto plastičnih materijala, što potvrđuje da manji udio plastike izravno smanjuje zagađenje.
Istraživanje je donijelo i jedan neočekivani zaključak. Analiza životnog ciklusa proizvoda pokazala je da najveći ekološki otisak pri ručnom pranju posuđa ne potječe od samih čestica mikroplastike, već od potrošnje vode. Naime, količina vode koja se koristi tijekom pranja čini između 85 i čak 97 posto ukupnog utjecaja na okoliš. Znanstvenici stoga savjetuju potrošačima ne samo da biraju spužve s manjim udjelom plastike, već i da smanje potrošnju vode te da spužvice koriste što je duže moguće kako bi se smanjila ukupna potrošnja resursa i stvaranje otpada.
Zabrinutost znanstvene zajednice raste jer se mikroplastika, sićušne čestice promjera manjeg od pet milimetara, sve češće pronalazi na mjestima gdje ne bi trebala biti - unutar ljudskog tijela. Brojne studije detektirale su mikroplastiku u širokom rasponu ljudskih organa, uključujući pluća, mozak, reproduktivne organe, jetru, bubrege, pa čak i u zglobovima koljena i lakta, krvnim žilama i koštanoj srži. Procjenjuje se da prosječna odrasla osoba tjedno u svoj organizam unese količinu mikroplastike ekvivalentnu jednoj kreditnoj kartici. Zbog toga znanstvenici pozivaju na hitnije i konkretnije mjere za smanjenje zagađenja plastikom na globalnoj razini.
Što znanost kaže o posljedicama?
Iako točne i dugoročne zdravstvene posljedice mikroplastike na ljude još uvijek nisu u potpunosti poznate, dosadašnja istraživanja na životinjama i ljudskim stanicama ukazuju na ozbiljne potencijalne rizike. Studije su otkrile da mikroplastika može izazvati oksidativni stres, što dovodi do oštećenja stanica, upalnih procesa i povećanog rizika od kardiovaskularnih bolesti. Osim toga, postoje dokazi koji upućuju na to da te čestice mogu oštetiti imunološki sustav, uzrokovati promjene u metabolizmu i dovesti do problema s reproduktivnim zdravljem. Intenzivna istraživanja i dalje traju kako bi se u potpunosti razumio mehanizam djelovanja i cjelokupni utjecaj ovih sveprisutnih zagađivača na ljudsko zdravlje.
Regulative i ekološke alternative
S rastućom sviješću o ovom problemu, jačaju i globalni napori za njegovo rješavanje. Europska unija je, primjerice, poduzela konkretne korake usvajanjem Uredbe Komisije (EU) 2023/2055, koja je stupila na snagu u listopadu 2023. godine. Ovom se uredbom ograničava namjerno dodavanje mikroplastike u proizvode poput kozmetike s mikrogranulama i šljokica, a u nadolazećim godinama planira se postupno uvođenje zabrana i za druge kategorije proizvoda. Istovremeno, na tržištu je sve veći broj ekološki prihvatljivih alternativa klasičnim plastičnim spužvicama. Potrošačima su dostupne spužve izrađene od prirodnih i biorazgradivih materijala poput lufe, osušenog ploda biljke iz porodice krastavaca, zatim spužve od celuloze proizvedene od drvene pulpe, kao i one od kokosovih vlakana, koje su idealne za zahtjevnije čišćenje. Kao održive opcije nameću se i drvene četke te strugači od bakra ili konoplje. Ove alternative ne samo da smanjuju zagađenje mikroplastikom, već potiču i održiviji pristup svakodnevnim kućanskim poslovima.