Na početku jesenske sezone, Umjetnički paviljon predstavlja Nokturno, treću sekvencu izložbe "Tko je Elsa Fluid, to se zna", koju potpisuje Silvio Vujičić te je smješta u zagrebački Botanički vrt. Umjetnik smješta posjetitelje u ambijent nalik kemijskom laboratoriju, a glavnu ulogu ima otrovna biljka datura koja otkriva cvijet samo noću. Mistična figura Else Fluid ovog puta isprepliće se s tamom i tajanstvenim tvarima, otkrivajući skrivene dimenzije prirode i percepcije. Kustosica izložbe je Irena Bekić.
Bazično, projekt je osmišljen za galeriju Umjetničkog paviljona u Jurišićevoj 1a. Radi se o kući ljekarnika Eugena Fellera, izumitelja fantastičnog eliksira Elsa Fluid. Naslov "Tko je Elsa Fluid, to se zna" parafraza je njegovog reklamnog slogana i pretvara tu zamišljenu osobnost, povijesnu reminiscenciju, prostor ili predmet u jedinu moguću soluciju, fluidnu konfiguraciju premještajućih identiteta. Pritom Elsa može biti stvarni lik, predmet, alegorija, mentalni sklop, susjedstvo, ljudska ili neka druga vrsta, misao, tlapnja, umjetnost ili otrov.
Pogledajte galeriju crnih čizama
„To je bio "čudotvoran" napitak, Elsa Fluid ljekarnika Eugena Fellera postao je pravi međunarodni hit, ali nitko zapravo nije znao što se krije iza njega. Njegova tajanstvenost i višeslojnost učinile su ga intrigantnim, pa je do danas ostala nepoznanica, što ga čini posebnim i fascinantnim“, naveo je Vujičić.
Ambijentalna zvučna instalacija u Botaničkom vrtu podsjeća na sofisticirani alkemijski kabinet iz budućnosti.
U središtu je datura, biljka halucinogenih i smrtonosnih svojstava koja cvijeta noću, a koju je Vujičić njegovao i uzgajao duže vrijeme. Kroz kemijske procese, otrovni alkaloidi postaju vizualna i zvučna meditacija o noćnom životu vrta.
Posjetitelji čuju šišmiše, moljce i druga nokturalna bića, dok se prostor i vrijeme stapaju u spiralnoj strukturi instalacije. Datura, istovremeno otrovna i ljekovita, simbol je fluidnosti, dvojnosti i granica između opasnog i poželjnog.
Projekt "Tko je Elsa Fluid, to se zna" izložba u sekvencama, čiji je dio ova izložba, sagledava stvarnost kao prostorno-vremensku i identitetsku konstelaciju fluidnosti.
Dok su se u prethodnim sekvencama umjetnice Nicole Hewitt i Sandra Sterle bavile sjećanjem, tragovima i ostacima poznatih ekosustava u futurističko-arheološkim inverzijama, kolekcionirajući predmete (Hewitt) i istražujući nastanjivost ispražnjenosti (Sterle), Silvio Vujičić dvosmislenosti istražuje stavljajući u fokus ljekovitu i smrtonosnu halucinogenu biljku daturu.
Tri sekvence izložbe možemo sagledati i kao postupno dokidanje vremena, prostora i jezika, čime se nastoji zahvatiti višeslojne i nestalne konfiguracije ljudskih i ne-ljudskih egzistencija.
Silvio Vujičić (1978.) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti i Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Od 2002. izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu (Austrija, Francuska, Nizozemska, Švedska, Njemačka, Švicarska, Italija, Slovenija, Srbija, Kina, Japan, SAD). Njegovi radovi nalaze se u zbirkama Laube i MSU u Zagrebu, Albertine u Beču te FRAC des Pays de la Loire u Francuskoj. Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima su 8. hrvatski trijenal grafike (2019.) i 40. Salon mladih u Zagrebu (2006.).