Ja sam djevojka potekla s polja pamuka, radila sam sve kontra onoga čemu su me učili i pogledajte što sam s ovim glasom i tijelom za života uspjela, kazala je neposredno prije svoje smrti u svibnju ove godine Tina Turner. Njen život priča je o traumi i trijumfu. Bila je zvijezda poznata po energičnim nastupima (Mick Jagger je priznao da je kikove nogama pokupio od nje) i dubokoj, hrapavoj rašpi u glasu, koja je prevladala nekoliko osobnih i profesionalnih borbi da bi na koncu opravdano postala kraljica rock ‘n’ rolla.
Tijekom karijere osvojila je 12 Grammyja i dvaput je primljena u Rock ‘n’ Roll Hall Of Fame, kao solo umjetnica i kao dio dua koji je 60-ih formirala s bivšim suprugom, Ikeom Turnerom. Bila je prva žena na naslovnici Rolling Stonea i nositeljica Guinnessovog rekorda za najveći broj gledatelja na koncertu solo izvođača, privukavši na svoj nastup 1988. na Maracani u Rio de Janeiru čak 180.000 ljudi. Prodala je više od 100 milijuna ploča, modnim izričajem mjenjala trendove, bilo da je riječ o ultra kratkim haljinicama punim šljokica, širokim pojasevima ili frizuri/grivi ‘većoj od života’. Hrabro je prevazišla zlostavljanje od strane oca i supruga, pokušala preboljeti samoubojstvo sina...Sve nabrojane postaje njenog života, i blistave i tamne, dio su mjuzikla “Simpy the Best” koji je 20. studenog stigao na pozornicu KC Dražen Petrović u Zagreb, a dan kasnije i u dvoranu Gripe u Split. Premijerno je izveden 2018. u Londonu, glavnu ulogu Tine Turner tumači talentirana Coco Fletcher, koja svojim moćnim glasom, glamuroznim izgledom i zadivljujučom interpretacijom doslovno prenosi Tininu energiju i strast.
Uz hitove “Proud Mary”, “Nutbush City Limits”, “Private Dancer”, “We Don’t Need Another Hero”, u 150 minuta trajanja showa publika će doslovno proživjeti priču Tine Turner koja je započela njenim rođenjem 1939. kao Anne Mae Bullock u Nutbushu u Tennesseeju. Kada je imala 11 godina s obitelji seli u St. Louis. To postaje njezin grad u čijim se blues klubovima zaljubljuje u glazbu. Već kao 16-godišnjakinja iskače iz prvih redova publike i postaje prateći vokal benda Kings of Rhythm čiji je frontmen njezin budući suprug Ike Turner koji će joj pružiti svjetsku slavu, ali postati i najgora figura njezina života. Godine 1960. Tina Turner bila je glavni vokal u pjesmi “A Fool in Love”. Ike je demo snimku poslao u New York. Izvedena je na radiostanici i odmah je postala R&B hit. Kako im je popularnost rasla, postajali su sve bliži i vjenčali se 1962. u Tijuani u Meksiku. Ike joj je dao i ime Tina Turner.
Nizali su hitove poput “It’s Gonna Work Out Fine”, “Poor Fool”, “I Can’t Believe What You Say”, “River Deep - Mountain High”, “Proud Mary”...Tina se na sceni nije bojala biti seksi niti se bojala pjevajući i plešući dobro se oznojiti. Bila je nova, ohrabrujuća alternativa kontroliranom i staloženom stilu izvođenja koji je dominirao nastupima tamnoputih pjevačica u tom razdoblju. Publika ju je obožavala. No privatno, nesigurni Ike sklon drogama na Tininim je leđima doslovno lomio gitare. Život pun nasilja 1969. pokušala je okončati samoubojstvom. Uoči koncerta u Los Angelesu popila je 50 tableta Valiuma, ali su je spasili. Tek je 1978. rekla dosta.
– Nisam imala novca, sve je bilo njegovo, nisam imala kamo otići, ali bio mi je ugrožen život. Pobjegla sam dok je spavao – ispričala je u jednom intervjuu. Iz braka je izašla sa samo dva automobila i pravima na svoje umjetničko ime. Nakratko je živjela od socijalne pomoći, čistila tuđe kuće, ali nastavila je pjevati. Njezina solo-karijera 1983. krenula je uzlaznom putanjom, a nakon što je snimila remake Al Greenove pjesme “Let’s Stay Together”, koja se plasirala među pet vodećih R&B hitova Amerike i 10 britanskih pop-hitova, opet postaje zvijezda. No paralelno je postala i ikona preživljavanja, ne samo zato što je napustila svojeg mučitelja, već i zbog ogromnog profesionalnog uspjeha koji je postigla nakon tog razlaza. Posebno je to važno u kontekstu vremena jer ta vrsta njenog uspjeha nije bila predodređen. Kad je započela solo karijeru, u kasnim 1970-ima, glazbena industriji sprječavala je afroameričke umjetnike da sudjeluju u unosnim žanrovima popa i rocka. No Tina Turner bila je umorna od R&B-a i u direktnoj suprotnosti s konvencionalnom mudrošću glazbene industrije, usmjerila je svoj cilj na rock i sanjala o velikim koncertima u arenama. Teško je uvjerila glavešine da ponude ugovor ‘crnkinji u 40-im godinama koja želi svirati glazbu tada rezerviranu za bijelu mladež’. Industrija pri tome uopće nije marila za činjenicu da je rock ukorijenjen upravo u afroameričkoj glazbi.
Uglavnom, trebalo joj je oko četiri godine da si osigura ugovor za hit album “Private Dancer” iz 1984. godine. Snimljen je u Londonu, u suradnji s bijelim rockerima koji su bili njeni dugogodišnji obožavatelji, a na njemu je zaronila u zvuk hard rocka i synth popa te zapečatila svoju reputaciju svestrane rock pjevačice, vjerojatno najbolje u to vrijeme.
Privatno s katoličanstva prelazi na budizam koji je, govorila je, pozitivno utjecao na njezin život 1980-ih. Izvan glazbe, glumila je u “Mad Max: Beyond Thunderdome” uz Mela Gibsona 1985., objavila svoje prve memoare, globalni bestseler “Ja, Tina”, 1986., koji je kasnije adaptiran u film “What’s Love Got to Do With It?” s Angelom Bassett u ulozi Tine. Godine 1991. izdaje prvu kompilaciju “Simply the Best” sa tri nove pjesme, te sudjeluje u nekoliko grupnih albuma, između ostaloga i “Two Rooms Tribute” Eltona Johna. Pojavljuje se i u maloj ulozi u Schwarzeneggerovoj parodiji “Posljednji akcijski junak”. Godine 1995. otpjevala je i čuvenu melodiju za film “GoldenEye” iz franšize o Jamesu Bondu.
Odlazak u mirovinu objavila je 2000., godinu dana nakon što je objavila posljednji solo album “Twenty Four Seven”, iako, na pozornicu se vratila još 2008. na dodjeli Grammyja i u sklopu posljednje turneje “Tina” kojom je obilježila 50 godina karijere, a na koju je nagovorila ni manje ni više nego Sophia Loren.
“Naprosto sam se umorila, i od pjevanja i od konstantnog usrećivanja ljudi. To sam radila cijelog života i sad je dosta”, objasnila je medijima.
Bila je majka četvorice sinova. Svog prvog sina Craiga dobila je sa saksofonistom Raymondom Hillom koji je svirao u bendu Kings of Rhythm, 1958. kada je imala 18 godina. S Ikeom Turnerom dobila je svoje drugo dijete - Ronnieja, a potom je posvojila i dvojicu Ikeovih sinova - Ikea mlađeg i Michaela. Za života je pokopala oba biološka sina i to ju je doslovno slomilo. Kraj života dočekala je u 84. godini u Švicarskoj gdje je od 1995. živjela sa svojih dugogodišnjim partnerom, a od 2013. i drugim suprugom, Erwinom Bachom.