S prvim blagdanskim danima, Petrinjska je ulica kojom obvezno prošećemo, i to sve zbog izloga Jasmine Kosanović. I ovog je Božića gradu podarila najljepšu čaroliju, kroz dvije prekrasne priče u dva magična izloga.
Mali izlog, govori nam Jasmina, donosi klasični Božić. Tako glavnu priču vode mini kolači, oko kojih su se skupili medvjedići u vestama. Naglasak je stavljen na toplinu doma s prizorima koji vraćaju u djetinjstvo:
– Modlice za medvjediće, mamini čajni keksići koje još uvijek peče svakog Božića i svake nove godine... Prikazano je neko davno djetinjstvo. Tu su licitarska srca po boru kao simbol Zagreba nekad. Izlog prikazuje vrijeme kad je sve bilo jednostavnije, a sjaj srebra nada je i želja da nam iduća godina bude bolja od ove. Kao mala, na dar sam dobila medu s tetinog dalekog putovanja pa su ovi medvjedići hommage tom medvjediću. U izlogu se sve vrti oko obitelji i nježnosti koju dajemo jedni drugima jer je najbitnije da smo skupa. Čak i onda kad smo daleko, važno je da se nosimo u srcima – govori jasmina za Divu.
U velikom izlogu, kaže nam, nježnost simbolički pobjeđuje prepreke:
– Te grube grane što su se nadvile nad nježnošću, kao da joj ne daju da izađe, taj surovi život mrak. I kad mislimo da ne možemo dalje, nježnošću zapravo možemo. Grane se izmaknu i otvaraju put za bolje sutra. Samo nježno prema sebi. Nasuprot šiblja nalazi se nježno, milo lice, dijete u tilastoj haljini s crvenim papučicama. S krunom od bobica na glavi, ona kroči smjelo; to je što nam ja želim u novoj godini.
Tu je i crvendać koji svojom pjesmom zove da izađemo iz svojih domova, da uživamo u prirodi, bez obzira na to koliko je dan tmuran i siv.
– Postoji vjerovanje prema kojem, kad vidite prvog crvendaća u godini, želja koju zamislite ostvarit će se prije nego što on nestane iz vašeg vidokruga. Pa sam ih stavila u izlog, kako bi svi prolaznici mogli zaželjeti želju dok prolaze pored njega – govori nam Jasmina koja je inspiraciju pronašla u prirodi i u ljubavi, u svemu onome što želi i sebi i drugima.
– Inspiracija je nježnost majke, koja mi daje beskrajnu podršku, zatim obitelj, prijatelji... Sve ono što je za mene Božić. Druženje, smijeh, davanje i primanje, to da smo svi jedno i da ne trebamo biti sami – kaže nam sugovornica.
Jasminin omiljeni dio izloga je šuma. Za nju je imala jasnu ideju kako treba izgledati, no ne i kako je napraviti. Ipak, uz pomoć ljudi koje voli uspjela je ostvariti još jednu priču u izlogu:
– Gradili smo izlog tjedan dana, malo po malo. U prostor smo donosili stare odbačene grane i gradili šumu. Hvala Boži na pomoći i na strpljenju. Hvala mami na mirisu medenjaka koji se prospe po prostoru svaki put kad se staklenka s medenjacima otvori. Hvala i svim dragim ljudima na podršci i ove godine, svim prijateljima na dignutim čašama u veselju i zagrljajima u tuzi.
Izloge, priča nam Jasmina, na kraju radi za sve nas.
– Najljepše je kad se čuje oduševljenje s one strane stakla, kad uspijem prolaznike uvući u svoj svijet, samo jednom slikom, izlogom. Kad na tren opet postanu djeca, bezbrižni, u veselju; kad na tren krajičkom oka vide crvendaća, da zažele tu želju, posegnu za medenjakom i vrate se u Božić svog djetinjstva. I kao dijete nježnošću raskrče put prema boljem sutra – zaključila je Jasmina Kosanović.