Djetinjstva onih koji su odrastali osamdesetih godina prošlog stoljeća obilježila je serija Jelenko koja se u zimu 1981. počela emitirati na Televiziji Zagreb. Svaka je nedjelja bila rezervirana za nove avanture Goričana i Vrhovčana, klinaca iz ličkih sela koji su u šumi pronašli lane čiju je majku ubio lovokradica. Jelenko je od tad repriziran još nekoliko puta pa su i novije generacije mogle uživati u ovom vrhunskom televizijskom ostvarenju, a vjerojatno nema djeteta koje nije poželjelo da i samo barem jedanput pomazi i nahrani maleno lane. A potpuno neočekivano, jedno je lane dolutalo i u dvorište Slavonke Marije koja ga je odlučila spasiti, s obzirom na to da majka nije došla po njega. Divlje životinje u Slavoniji nisu rijetkost, ali priča s lanetom, kojem je Marija kasnije nadjenula ime Tonka, ipak je posebnija.
- Još od djetinjstva sam udomila i zbrinula mnogo životinja pa sam kao djevojčica uvijek nosila doma male vrapčiće, mačiće, sve životinjice koje su izgledale napušteno, priča Marija i dodaje kako ih je ovaj prizor jako iznenadio, iako često viđaju divlje životinje.
- Srne svoje mlade sakriju u visokoj travi dok idu po hranu, ali Tonka je bila jako blizu kućama pa smo bili u strahu da se neće vratiti po njega, govori Marija i kaže da se odmah pojavilo mnogo pitanja – treba li ga nahraniti, pozvati veterinara, samo ostaviti, odnosno kako mu pomoći. Marija je znala samo da ga ne smiju dirati jer ga majka više neće htjeti prihvatiti. Promatrali su lane satima u nadi da će se majka vratiti, no, nažalost, lane je i dalje bilo samo, a Marija i njezina obitelj odlučili su nešto poduzeti nakon toliko čekanja. Nahranili su ga kozjim mlijekom, dali mu ime Tonka i odlučili mu pronaći prikladan smještaj.
- Nakon mnogo poziva, odabir je pao na ljude koji imaju srne i već su othranili lanad pa smo znali da će doći u dobre ruke jer to sve rade s puno ljubavi, rekla je Marija kojoj ovo nije prvi „slučaj“ spašavanja malenih životinja. Ponosno kaže kako su ona, ali i cijela njezina obitelj, veliki ljubitelji životinja pa su mnogi ježevi, vrapčići, psi i mačići zapravo pravi sretnici što su se našli u Marijinoj blizini jer im je ona baš uvijek pomogla.
Priča o Slavonki Mariji i lanetu Tonki nije prva priča o dirljivom prijateljstvu između ljudi i životinja. Životinje nas ponekad razumiju bolje od ljudi pa nije ni čudo da se takva tema provlačila kroz književnost i filmsku umjetnost. Uz Jelenka, Vuk samotnjak iz 1972. godine klasik je s naših prostora.
Za sve koji su možda zaboravili, radi se o prijateljstvu dječaka i njemačkog ovčara. Mjesto radnje je Lika, a glavni je sukob psa i seljana koji misle da je to vuk kojeg treba ubiti, no mali dječak Ranko radi sve kako bi spasio čupavog prijatelja. Priče o prijateljstvu čovjeka i psa nisu zaobišle ni Hollywood pa 2006. nastaje film Ostavljeni na Antartici. Glavni se lik kroz film pokušava vratiti svojim psima koje je ostavio na Antartici prilikom znanstvene ekspedicije. Više od šest mjeseci, psi za vuču preživljavaju hladnu klimu dok ih njihov vlasnik pokušava spasiti. Da stvar bude bolja, priča je nadahnuta istinitim događajima. Ljudsko- životinjska prijateljstva u popularnoj kulturi raznolika su pa je tu i jedno bezvremensko između dječaka Jesseja i kita ubojice Willyja. Film iz 1993. godine dirljiva je priča o prijateljstvu i povjerenju između čovjeka i ove zapanjujuće životinje. Otkrivši da će Willyja ubiti, Jesse odlučuje spasiti kita, što naravno nije bio lak zadatak s obzirom na to da kit može težiti i do nekoliko tona. Prije filmske industrije, ova tema je bila prisutna i u književnosti. Crni pastuh iz 1941. je roman o dječaku i konju koji igrom slučaja završe na napuštenom otoku. Osuđeni jedan na drugoga pa razvijaju snažno prijateljstvo i povjerenje zbog kojeg uspiju preživjeti. Autor Walter Farley izdaje još preko 20 nastavaka o njihovom prijateljstvu.
Malo lane Tonka sve nas je podsjetilo i na jednu od najljepših i najdražih književnih i animiranih priča, onu o malenom Bambiju. Walt Disney producirao je crtić prema istoimenom romanu Felixa Saltena, a zanimljivo je kako je riječ o prvom Disneyevom filmu u kojem nema ljudskih likova.