Od najranije dobi dječaci slušaju rečenice poput: “Stisni zube”, “Ne pokazuj emocije”, “Budi muško”, “Ne plači”. Psiholozi to nazivaju emocionalno maskiranje, odnosno kratkoročnom strategijom preživljavanja koja dugoročno dovodi do mentalnog preopterećenja. “Na razini identiteta stvara se ideja da su tuga ili strah znakovi slabosti. U kliničkoj praksi vidim kako muškarci tu „unutarnju školu” nose desetljećima: njihov emocionalni život nekad postaje reduciran, prigušen ili preusmjeren u rizična zdravstvena ponašanja”, poručuje Natko Gereš, psihijatar i voditelj Odjela za djelatnost savjetovališta za mentalno zdravlje pri Službi za mentalno zdravlje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo
“No, kako prepoznati da nešto nije u redu?” – pitamo ga.
“Mentalno preopterećenje, depresija i anksioznost muškaraca mogu se manifestirati kroz razdražljivost, impulzivna ponašanja, bijes, prekomjerni rad, povlačenje iz odnosa, zlouporabu alkohola ili razne tjelesne simptome poput stezanja u prsima, želučanih tegoba, glavobolje i kroničnog umora. Ti simptomi, zbog načina na koji se prezentiraju, često završe u „sivoj zoni“ između psihičkog i fizičkog zdravlja, što dodatno komplicira pravodobno prepoznavanje problema”, kaže psihijatar.
Istraživanja potvrđuju da se muška patnja često pogrešno tumači kao problem karaktera ili ponašanja, a ne kao emocionalno stanje koje se može liječiti. Muškarci emocionalne teškoće pretvaraju u ponašanja koja društvo tolerira, premda ih ona dugoročno koštaju zdravlja, odnosa i sigurnosti. Doktor Gereš u svojoj kliničkoj praksi, redovito susrećem muškarce koji su mjesecima ili godinama potiskivali signale, pokušavali se „snaći sami “i javljaju se tek kada dođe do ozbiljnog sloma.
Maske muškosti
U stručnim krugovima često se govori o “maskama muškosti” koje su rezultat dugotrajnog procesa socijalizacije. Muškarci se uče da pokazuju samo one emocije koje doživljavaju kao društveno prihvatljive, dok one koje otkrivaju ranjivost potiskuju ili skrivaju. Ljutnja često postaje zamjena za tugu i povredu, humor služi da se prikrije strah ili nelagoda, pretjerana usmjerenost na uspjeh skriva duboko ukorijenjeni osjećaj nedostatnosti, dok šutnja pokriva sram i nesigurnost. To su, ističe Gereš, pokušaji regulacije emocija koje u tradicionalnom odgoju nisu dobile „dozvolu“da postoje. Muškarci često kažu da „planu bez razloga“, da se „zasmijavaju kada im je najgore“ili da „ne žele nikoga opterećivati“. Upravo u tim trenucima krije se emocionalna istina.
Statistike pokazuju višu učestalost rizičnih ponašanja, samoubojstava i kraćeg životnog vijeka kod muškaraca. Pitali smo psihijatra koji su ključni uzroci takvih trendova i što se može preventivno napraviti na razini pojedinca, ali i društva.
Gereš odgovara da su statistike neumoljive. Muškarci žive kraće, češće završavaju u nesrećama, češće stupaju u ovisnosti, imaju veću stopu suicida,.. Tuku se, brzo voze, eksperimentiraju sa supstancama, izbjegavaju liječnika i pokušavaju sve riješiti sami. Kada se mentalno zdravlje pogorša, prečesto reagiraju eksternalizirajućim ponašanjima – ponašanjima lišenim samokontrole – pijanstvom, agresijom, povlačenjem – pa se pravi problem često ne prepoznaje.
Prvi koraci prevencije
“Prevencija na razini pojedinca počinje od vrlo jednostavnog koraka: priznati sebi da nešto nije u redu. Kada muškarac primijeti da se mijenja njegov san, raspoloženje, odnosi, apetit, interes za aktivnosti ili da raste konzumacija alkohola, to su rani signali koji zaslužuju pažnju. Ne znači da je problem velik, nego da postoji prilika da se reagira prije nego se stanje pogorša. Na razini društva, učinkovita prevencija zahtijeva kontinuirani rad. U HZJZ-u i županijskim službama za mentalno zdravlje i ovisnosti razvijamo pristupe koji uključuju edukaciju, savjetovanje, okupljanje zajednice, suradnju s radnim organizacijama i školama te programe koji promiču emocionalnu pismenost kod dječaka i muškaraca. Iskustva iz međunarodnih projekata pokazuju da najviše rezultata daju programi koji istovremeno mijenjaju norme, jačaju vještine i čine usluge dostupnima. To je kombinacija edukacije, destigmatizacije, podrške i vrlo konkretnih alata za nošenje sa stresom”, ističe psihijatar.
Mnogi muškarci, nastavlja Gereš, osjećaju da su između dvije vatre.
“S jedne strane, žele ispuniti nove uloge – biti bolji partneri, očevi, prijatelji – ali s druge strane, nemaju emocionalni „alat“ za to, jer ih nitko nije učio kako se gradi unutarnji svijet, kako se nosi s emocionalnom boli, kako se postavljaju granice ili kako se izražava ranjivost. Taj jaz stvara osjećaj neadekvatnosti, a ponekad i tihu frustraciju: „Trudim se, ali ispada da ništa nije dovoljno.“ Taj se sukob intenzivira u društvima koja prolaze kroz brze ekonomske i socijalne promjene. Kad se tradicionalna muška uloga hranitelja uruši ili postane nestabilna, muškarci se suočavaju s osjećajem gubitka identiteta. Na to ponekad reagiraju pretjeranom kontrolom, agresijom, povlačenjem ili idealizacijom starih modela u kojima je muška uloga bila jasna, ali rigidna i nepravedna prema ženama, i muškarcima koji se ne uklapaju u stereotipe muškosti”, poručuje.
Rješenje, međutim, nije prekid s muškošću, nego transformacija štetnih dimenzija socijalnih normi. Muškarce, kaže doktor, treba osnažiti da snagu vide u sposobnosti da se suoče s emocijama, zatraže podršku i izgrade zdraviji odnos prema sebi. No, to ne znači da trebaju odbaciti svoje vrijednosti, nego da ih prošire.
Kada govorimo o traženju pomoći, mnogi muškarci i dalje vjeruju da to znači slabost. Muškarci često nose duboko ukorijenjeno uvjerenje da tražiti pomoći znači priznati poraz. To ih zadržava u stanju šutnje i izolacije, čak i kada se bore s ozbiljnim simptomima. Traženje pomoći jedan je od najhrabrijih i najzrelijih koraka koje muškarac može napraviti. To je znak snage, a ne slabosti.
Odgovornost prema sebi
“Ovdje je iznimno važno kako se obraćamo muškarcima. Puno je učinkovitije naglasiti da je briga o mentalnom zdravlju čin odgovornosti prema sebi i ljudima koji ovise o nama – djeci, obitelji, kolegama – nego ih uvjeravati da emocije treba „pustiti van” bez truda da ih integriraju. Muškarci se identificiraju s pojmovima odgovornosti, brige za druge, pouzdanosti i kontrole. Ako im pokažemo da traženje pomoći vraća kontrolu, a ne da je oduzima, reakcija je sasvim drugačija”, navodi Gereš.
Da bi muškarci bolje razumjeli svoje emocije i mentalne procese, najbolje je početi od tijela, jer tijelo uvijek daje prve signale. Ako primijetite napetost u prsima, grč u želucu, stalni umor, nesanicu ili osjećaj pritiska koji ne možete objasniti, zastanite i pokušajte povezati taj trenutak s okolnostima i emocijama koje su mu prethodile. To je najjednostavniji i najprecizniji put prema razumijevanju vlastite emocionalne dinamike.
Drugi važan korak je uvođenje jezika za emocije.
“Ne morate koristiti velike riječi ni psihološke termine. Dovoljno je reći: „Osjećam nelagodu“, „Tužan sam, ali ne znam zašto“, „Napet sam cijeli dan“. Imenovanje je prvi čin brige o sebi i stvara prostor za promjenu. Treći korak je odabir osobe kojoj možete reći nešto više nego inače. To može biti prijatelj, partnerica, član obitelji ili stručnjak. Jedna jednostavna rečenica – „Nešto mi se događa i htio bih razumjeti“ – često je početak ozbiljnog oporavka. U kampanji „Brini o nutrini“ naglašavamo upravo taj trenutak, jer on nosi najveću promjenu u načinu razmišljanja i odnosu prema sebi. I na kraju, iskoristite postojeće resurse. Mreža savjetovališta koju čine Služba za mentalno zdravlje HZJZ-a i županijske službe za mentalno zdravlje i ovisnosti nudi besplatnu, povjerljivu i lako dostupnu podršku. To je idealan prostor za prvi razgovor jer omogućuje da uz stručno vodstvo razumijete što vam se događa i koje su opcije pred vama”
KAMPANJA “BRINI O NUTRINI”
Kampanja “Brini o nutrini” i ovogodišnja tema “Muška strana priče” koja je dostupna na platformi brinionutrini.answer.hr također je jedan od prostora za razgovor o mentalnom zdravlju muškarca. Answear.hr želi usmjeriti muškarce na bolje razumijevanje vlastitih misli, emocija i ponašanja, a o kompleksnosti muškog iskustva govori upravo Natko Gereš koji djeluje na dodirnim točkama javnog zdravstva, kliničke psihijatrije i istraživanja, s posebnim fokusom na mentalno zdravlje muškaraca, prevenciju nasilja i promicanje biopsihosocijalne dobrobiti. Na platformi riješite kratki test i doznajte koje maske muškosti najčešće nosite, educirajte se o emocijama i o tome kako ih klasificiramo te potražite niz savjeta kako se nositi s izazovima današnjice. Najvažnija poruka glasi: ne morate sve sami. Prvi korak nije savršeno razumijevanje sebe, nego jednostavna odluka da više ne ignorirate ono što osjećate. Sve ostalo može doći korak po korak.
Sadržaj nastao u suradnji s Answearom.