Kristijan Sindik 45-godišnji je maratonac i bivši onkološki bolesnik koji živi na relaciji Split-Tivat, a od četvrtka će, upravo na toj relaciji, istrčati sedam maratona u sklopu projekta Zlatna vrpca. Start je 4. veljače, na Svjetski dan borbe protiv raka, a Kristijan je rekao da je, u nedostatku organiziranih utrka, odlučio u djelo sprovesti svoju davnu želju:
- Kako su prošla, a i početak ove godine, najblaže rečeno čudni i neizvjesni što se tiče normalnog života, pa k tome i trčanja, odlučio sam realizirati svoju želju i spojiti je s nečim humanitarnim s čime sam, stjecajem životnih okolnosti, postao vezan.
Naime, Kristijan će prikupljena sredstva donirati Odjelu dječje onkologije KBC-a Split, a s njim će duž cijele rute trčati još tri trkača - Riccardo Kuhar, dvostruki finišer svjetskog prvenstva u Ironmanu na Havajima, Ante Bebić, triatlonac i triatlonski trener te Bruno Grgurević, mlada snaga Maraton kluba Marjan. Pored toga, cijelo vrijeme će uz njega biti i drugi trkači s pojedinih dionica, te logistika u vidu okrepe, oporavka, masaže... Svrha utrke je prikupljanje sredstava za nabavu infuzijskih volumetrijskih pumpi za Odjel dječje hematoonkologije KBC-a Split.
- Ukupna dužina utrke je 295 km, točno 7 maratona. Trčanjem ću spojiti dva grada odakle su mi korijeni, Split i Tivat. Pripreme idu po planu. Zadnja dva mjeseca ukupno je pretrčano oko 600 kilometara, pa bi uz pametni, lagani tempo cilj trebao biti ispunjen. Najizazovniji dijelovi će uvijek biti negdje nakon 30 kilometara, kad su noge već prilično umorne. Poseban je izazov biti šesti maraton koji, pored akumulacije umora, ima i dosta uzbrdica - priča nam Kristijan koji od 2015. godine organizira Split Maraton. On je s lokalne utrke od 100-150 sudionika prerastao u internacionalni maraton s 4000 natjecatelja u 2020. godini te je priznat od strane Međunarodnog atletskog saveza. Pored toga, Kristijan organizira i triatlonska natjecanja u Crnoj Gori.
Kristijan se ne ustručava govoriti o svojoj bolesti jer misli da, netko tko je preživi, može biti samo velika motivacija drugima:
- Bio je jedan okrugli rođendan jednog mog dragog prijatelja, siječanj 2017. godine, i pozvano je bilo staro društvo s nogometa koje nisam vidio desetak godina. I na tom ručku smo, onako u zanosu, dogovorili da odigramo jednu revijalni kratku utakmicu sljedeći dan. I na toj sam utakmici iz čiste zafrkancije dobio udarac u nezgodno mjesto. I taj udarac mi je vjerojatno spasio život jer me ponukao da odem na pregled. Dijagnosticiran mi je metastatski karcinom testisa, istog tipa kao i poznatog biciklista Lancea Armstronga. Početni šok, nevjericu i buljenje u jednu točku na zidu, ubrzo je zamijenila fokusiranost na rješavanje problema. Zanimljiva činjenica je kronologija tih otkrića i daljnjih procesa. Sve se događalo u tjednu kad je održavan Split Maraton 2017. Naime, u utorak 22. veljače imao sam pregled kod doktora, u 16:30, gdje mi je rečena dijagnoza. U 18 sati imao sam sastanak s 200 volontera i održao prezentaciju, a sat vremena kasnije obavijestio sam članove Organizacijskog odbora da imam rak. U srijedu sam se pripremao za operaciju, a u četvrtak sam operiran. U petak, 25. veljače otpušten sam na kućnu njegu te sam za vikend Split Maraton "dirigirao" iz kreveta - prisjetio se Kristijan.
Nakon prve operacije, prošao je dva i pol mjeseca iscrpljujuće kemoterapije, a tri tjedna nakon nje otišao je s kolegama trkačima na Svalbard, norveški arktički biser, krstario Arktikom i lagano otrčao 10 kilometara, kako sam kaže, potpuno ćelav i zelen.
- Kemoterapija je trebala ubiti stanice karcinoma u limfnim čvorovima gdje se proširio, no nakon povratka sa Svalbarda i nalaza magnetske rezonance, ispostavilo se da su oni i dalje prisutni u trbušnoj šupljini. Prevencije rad, upućen sam na laparaskopsku limfadenektomiju - laički vađenje limfnih čvorova, jednu od najsloženijih operacija u kirurgiji/urologiji. Operacija je trajala šest sati, 20 dana sam proveo u bolnici i izašao sam krajem srpnja 2017. Imao sam 12 kilograma manje, jedva sam hodam, ali sam opet bio fokusiran da je sve samo test, privremeno zatvorena "butiga" usred obnove. Već sam se za dvadesetak dana počeo vraćati, iako još bez snage, organizirao sam triatlon na Durmitoru. U isto sam se vrijeme počeo spremati za njujorški maraton kojeg sam istrčao drugi put. To je bilo 3. studenog 2017., samo tri i pol mjeseca nakon izlaska iz bolnice. Od početne dijagnoze do izlječenja prošlo je pet mjeseci, prošao sam taj drugačiji maraton koji je opet završio medaljom oko vrata - govori maratonac.
Kad je riječ o Kristijanovim sportskim uspjesima, sve je počelo još 2008. godine, kad je počeo s aktivnim trčanjem i triatlonom. Prije toga je aktivno igrao futsal u 1. HMNL-u, pa i za reprezentaciju Hrvatske na Svjetskom sveučilišnom prvenstvu u Finskoj 1996., gdje su nastupale uglavnom A reprezentacije. Paralelno s tim od 1992. do 2012. bio je i aktivan košarkaški sudac saveznog ranga na A listi.
- Okidač za maraton bilo je gledanje maratona u New Yorku i propitkivanje samog sebe "Mogu li ja to?". Pitao sam se je li to samo za profesionalce, a kad sam kolegama s futsala obznanio da ću pokušati, naišao sam na podsmijeh jer nisam baš bio tip igrača koji trči. 2009. istrčao sam svoj prvi polumaraton u Varaždinu, a 2010. i prvi maraton, u Rimu. Nakon toga nije bilo nazad, jednom kad uđe pod kožu ne izlazi, i trenutak kad se prođe kroz cilj maratona, nešto je što se ne može usporediti niti s jednim drugim osjećajem u sportu. Govorim ljudima koji trče 5,10,15 km da jednom u životu moraju istrčati maraton, pa da onda sami odluče hoće li nastaviti ili se vratiti na kraće udaljenosti. Ako mogu prevladati izazove priprema i patnju koja zna nastupiti za vrijeme tih 42.2 km, shvatit će da su spremni za neke stvari za koje su prije mislili da su nemoguće. To im može kompletno promijeniti život. Sve ono što u maraton uložiš, dobit ćeš nazad. Sa životom to često nije slučaj - priča Kristijan, koji je do sada istrčao 24 maratona, od kojih izdvaja World Marathon Majorse, što je posebna čast svakog maratonca. U Hrvatskoj ih je trenutno završilo sedam osoba, a Kristijan je na putu da svih šest maratona završi i drugi put, što nitko u Europi nije napravio. Maraton se sastoji od šest utrka u Tokiju, Bostonu, Londonu, Berlinu, Chicagu i New Yorku, a na nekima je teško ili gotovo nemoguće dobiti startni broj zbog kompliciranih i/ili skupih uvjeta.
- Od nekih drugih specifičnih maratona, istaknuo bih predivnu Moskvi, po osobnom dojmu najljepši grad na svijetu, jako težak i zahtjevan Jeruzalem, tropsku Havanu, Istanbul - jedini maraton koji se trči preko dva kontinenta, Beirut - predivan grad i jedna od kolijevki civilizacije, te Svalbard - norveško otočje u arktičkom oceanu, oko 80. paralele, 1000 km od Sjevernog pola gdje trkače za vrijeme utrke čuvaju naoružani stražari pošto je omjer polarnih medvjeda i stanovnika 3200:2800, na stranu medvjeda - govori Kristijan i kaže kako je jedan od ciljeva istrčati maratone na svih kontinenata. Za sada, preostale su mu još Australija, Afrika te najteži, najskuplji i najteže logički izvediv, maraton na Antarktici.
Do maratona na nekim drugim kontinentima, Kristijana čeka sedam maratona na potezu od Splita to Tivta. Ova hvalevrijedna humanitarna akcija zamišljena je tako da zainteresirani donatori kupuju kilometre na ruti, minimalna cijena jednog kilometra je 100 kuna ili 15 eura, a na raspolaganju je ukupno 295 kilometara. Više informacija možete pogledati na Facebook stranici.
- Kao bivši onkološki bolesnik znam koliko je teška borba protiv zloćudnih bolesti, a pogotovo je teško kada ste dijete i trebali bi ste se igrati, a ne ići na kemoterapije. Kao aktualni maratonac, imao sam potrebu učiniti nešto za dječji onkološki odjel KBC Splita i sve hrabre male junake koje se bore sa zloćudnim bolestima - zaključio je Kristijan.