Smještena u okruženju Tajlanda, Singapura, Indonezije i Bruneja, Malezija je jedna od rijetkih država na svijetu, uz Vatikan, Kambodžu i Kuvajt, izborna monarhija, te jedina od njih kralja/ poglavara bira na rok od pet godina.
- Zamijenimo ih kada nam nisu dobri - smije se naša sjajna vodičkinja Rosnita Kaori Daud, energična žena zaljubljena u svoj drugi posao, kojeg radi uz onaj svakodnevni u ljudskim resursima jedne tvrtke u Kuala Lumpuru. Rosnita nam je odmah objasnila neka opća pravila ponašanja u Maleziji.
- Mi smo dominantno muslimanska država, više od 60 posto stanovništva su muslimani, što znači da za žene važe neka pravila što se tiče odijevanja. Nitko vas neće kazniti ako ste prerazgolićeni, no neće vas baš lijepo gledati. Pokrivanje žena nije obavezno. Uz muslimane, ovdje ima oko 20 posto budista, 9 posto kršćana i 6 posto hinduista - tumači Rosnita.
A upravo se poklopilo da smo u Kuala Lumpuru bili na najveći hinduistički praznik, Thaipusam. Centralno mjesto proslave u Maleziji su Batu Caves, sustav pećina u kojem su krajem 19. stoljeća izgrađeni i hramovi te podignut golemi zlatni kip od 40 metara bogu Muruganu. Thaipusam se slavi nekoliko dana, a kulminira privođenjem žrtve Muruganu. U tu svrhu, muškarci briju glavu te se na 48 dana podvrću rigoroznoj prehrani koja se sastoji tek od malo povrća, a ne smiju ima- ti ni seksualne odnose. U procesiji buše kukama razne dijelove tijela te se vjeruje da zbog rigoroznog režima posta ne krvare. Na taj smo dio zakasnili, no i dalje nas je u Batu Cavesu dočekalo mnoštvo ljudi, koji su se penjanjem po 365 raznobojnih stepenica, po jednu za svaki dan u godini, molili Muruganu.
Stepenice su strme i plitke, napravljene su tako kako bi se svatko posvetio molitvi i koncentraciji. Vlada neopisiva gužva, a nisu rijetki niti padovi, kojima smo svjedočili, treba biti ekstra oprezan. No, to ne spriječava rijeke hodočasnika, a mnogi od njih nose bebe i malu djecu na ramenima.
Rosnita nas upozorava na to da će biti prljavo, ali i na prilično agresivne majmune koji će učiniti sve da nažicaju hranu.
- Ne hranite ih niti slučajno, izbjegavajte svaki kontakt s njima, čak i pogled u oči. Mogli bi shvatiti kao da ih napadate pa nasrnuti na vas. Imala sam nedavno slučaj da je čovjek završio na šivanju nakon što mu je majmun ogrebao glavu - govori Rosnita. Unatoč gužvi, raznim ne baš najugodnijim mirisima, od kojih prevladava ukiseljeno mlijeko, budući da se božanstvu mlijeko prinosi i prolijeva, majmunima, kokošima, pijetovima, golubovima, Batu Caves mjesto je koje svakako valja posjetiti ako se nađete u Kuala Lumpuru. Nakon hinduističkog hrama, vrijeme je za posjet i najvećoj nacionalnoj džamiji. U vrijeme našeg posjeta bila je gotovo prazna, a pogled puca na senzacionalne nebodere, zaštitni znak Kuala Lumpura, među kojima se ističu Petronas Towers te Merdeka Tower, sa svojih 678,9 metara druga najviša zgrada na svijetu, nakon Burj Khalife (828 metara). Tornjevi Petronas, izgrađeni 1999. godine, trenutačno su sa svoja 88 kata iznad zemlje i 5 ispod te 451,9 metara, najviši tornjevi blizanci na svijetu.
- Petronas Towers naš je ponos, prepoznatljiv simbol i Kuala Lumpura, ali i Malezije i puno nam znači. U njihovu je gradnju bio uključen i sam premijer, koji se htio osigurati da neće biti kašnjenja, te je uvjetovao da svaki toranj radi druga tvrtka. Smatrao je kako će to proizvesti efekt natjecanja te pozitivno utjecati na rokove. I zaista je bilo tako, tornjevi su napravljeni u roku, a gradile su ih japanska i južnokorejska tvrtka. Znate li tko je od njih pobijedio - pita nas Rosita, no odgovor nije očekivan - Korejci su ovaj put ipak bili brži. Jedan je toranj u vlasništvu naftnog giganta Petronasa, čije su benzinske crpke na svakom koraku, a u drugi je dat u najam. U njemu su najveće svjetske kompanije, a adresa Petronas Towers pitanje je prestiža. Na nižim katovima smješten je Suria KLCC, luksuzni shopping centar s markama poput Guccija, Chanela, Louisa Vuittona.
- Puno se ljudi začudi kada vidi zračni most, no on nije ovdje samo kako bi povezao dva tornja, već i zato da bi pružio dodatnu stabilnost tornjevima jer gore zna jako puhati - kaže Rosnita. Kada padne mrak, tornjevi se osvjetljavaju, a kada je u pitanju državni praznik, kao prilikom našeg posjeta, svijetlit će u bojama zastave, što je zaista impresivan prizor. A ispred glavnog ulaza u tornjeve, u podnožju fontana koje svaki dan na nekoliko sati imaju poseban program, događa se jedan drugi show. Horda fotografa s mobitelima, profi rasvjetom i stativima, nudi usluge fotografiranja, budući da znaju kako je amaterima teško dobiti savršen kadar i tornja i osobe, a opet bez ljudi uokolo. Jako su svjesni snage društvenih mreža i koliko se posjet Petronasima ne računa ako nemate dobru fotku a, a fotografirati se u vlastitoj režiji ispred Petronasa vrlo je izazovno i zahtjeva debele živce.
Na ulicama nema niti papirića, čisto je i uredno, a Rosnita govori i kako su sigurna zemlja.
- Naravno da i ovdje ima džeparenja, ali ne puno, Malezija je općenito sigurna zemlja - kaže naša vodičkinja te nam na putu u Chinatown, u prolazu pokraj stare napuštene željezničke postaje, otkriva kako Malezijci smatraju da je opsjednuta duhovima. Pojašnjava kako su izrazito spiritualan narod te iskreno vjeruju u duhove. Stižemo u žilu kucavicu Chinatowna, a to je shopping ulica sa štandovima na kojima nema što nema. Lažnjaci svih mogućih brendova, od Fendija, Guccija, Chanela, Diora... Nude valjda više modela nego što ih imaju originalni dućani.
A kada je riječ o malezijskoj hrani, ljuta je i ukusna. Jedu začinjenu hranu, veliki su su ljubitelji prženog, a mesu daju prednost nad ribom.
- Veliki smo mesojedi. Ovdje je to jednostavno tradicijski tako. Ribe ne jedemo naročito puno, a vegetarijanaca gotovo da nema. Mnogi restorani uopće nemaju opciju vegetarijanskog menija - kaže Rosnita. Malezijci rijetko kuhaju kod kuće budući da se vani može naći velik izbor svježe pripremljene kuhane hrane na štandovima po prihvatljivim cijenama, što je ubičajen princip u jugoistočnoj Aziji.
Alkohol kao dominantno muslimani ne piju, ali se alkoholna pića mogu kupiti. Cijena im nije viša nego u Hrvatskoj, čak je i manja, kao uostalom i svega što smo imali priliku vidjeti, osim, primjerice, dizajnerske robe iz Europe ili Amerike, što ipak nije više povoljno kupovati u Aziji, kao što je to prije 15-ak godina bio slučaj.
Prosječna plaća je, kaže Rosnita, oko 1000 eura, a standard je solidan. To se uostalom u glavnom gradu vidi na svakom koraku.
- Da, ovdje je jako bankarstvo, ovdje su sjedišta svih velikih indijskih banaka. Može se reći da je Kuala Lumpur za indijske bankare ono što je Singapur za kineske - tumači Rosnita dok obilazimo mjesto na kojem se rijeka Gombak ulijeva u Klang rijeku, u samom središtu Kuala Lumpura. Upravo je po tom spoju dvaju ‘blatnih rijeka’, Kuala Lumpur dobio i ime, koje znači upravo to - blatna rijeka. Sam je grad osnovan 1857. godine, kada je kada je 87 kineskih rudara krenulo uzvodno po rijeci Klang u potragu za kositrom.
I danas je Malezija jedan od glavnih svjetskih proizvođača kositra, ali i palminog ulja i nafte. U posljednih 30 godina Malezija je doživjela nevjerojatan gospodarski rast, posebice zbog nafte i razvitka tehnologije. Sve važnija grana gospodarstva je i turizam. Iz Hrvatske do Malezije može se doći zrakoplovnom kompanijom Turkish Airlines, koja preko Istanbula do Kuala Lumpura leti 10 puta tjedno, a taj će se broj letova od kolovoza povećati na 14.
Let iz Zagreba do Istanbula traje nešto manje od dva sata, a do Kuala Lumpura još 10-ak sati. Konekcija je izvrsna i funkcionalna, mi smo letjeli business klasom, koja pruža zaista top komfor putovanja i u zrakoplovu, ali i na aerodromu. Business lounge Turkish Airlinesa smješten je u srcu novog istanbulskog aerodroma i fantastičan je.
Hoteli, restorani, sve radi cijelu godinu. Imaju tropsku klimu što znači da su temperature cijelu godinu oko 27-30 stupnjeva, no uz visok postotak vlage. Uz dva glavna godišnja doba - suho i vlažno razdoblje, kada pada manje ili više kiše, temperatura je približno ista. Odnos dana i noći također je uvijek pola-pola. Sve to, plus zaista divni otoci, priroda i pješčane plaže, uz znatno povoljnije cijene hotelskog smještaja nego u hotelima iste kategorije u Europi, privlače turiste sa svih strana svijeta.
Posjetili smo i Langkawi, jedan od najljepših otoka u tom dijelu svijeta. Let od Kuala Lumpura traje oko sat vremena, a cijeli je otok duty free zona, što ga čini dodatno zanimljivom destinacijom. Taj je status dobio 1987. godine, kada mu ga je dodijelila vlada kako bi privukla više turista.
Uz zaista fantastične resorte koje smo imali priliku vidjeti, smještene uz plažu ili u predivnoj prirodi, dojmila nas se glavna atrakcija otoka - najstrmija žičara na svijetu, duga gotovo kilometar. Vožnja od podnožja do vrha traje 15-ak minuta, a od gore se pruža neviđeno lijep pogled na Andamansko more.
Na otoku imaju još cijeli niz atrakcija, poput obilazaka parkova prirode, na kojemu se može vidjeti biljni i životinjski svijet u svom prirodnom staništu. Scena slijetanja jata orlova na jezero (Lake of Pregnant Maiden) ili pak majmuni koji hrane svoju mladunčad, šišmiši koji spavaju u špiljama u parku prirode Kilim Geoforest Park... Prizori su koji se ne viđaju svaki dan. Isto kao kada vam na balkon hotelske dođe nepozvani simpatičan gost - domaći majmun. Zaista se isplati potegnuti 10.000 kilometara istočno.