Tvoj je profesionalni put zanimljiv jer si završila u tech firmi iako nemaš IT background. Kako je do toga došlo i kako to da si marketing i medije odlučila zamijeniti za tech?
- Tako je, dugo sam u tech industriji, ali počelo je sasvim drugačije - upisala sam pravo. Nije to bilo to, nije bilo kemije, ali kad god bih zamislila da se bavim marketingom i medijima, internetom koji je tada postajao popularan i tehnologijom, bilo je drugačije, osjećala sam leptiriće, vidjela smisao i znala da želim biti tamo. Iz današnje perspektive, nisam mogla donijeti bolju odluku.
Krenula sam u medijskoj agenciji, specijalizirala se za marketing na digitalnim platformama i nastavila isto u medijima. Poslije par godina počelo me kopkati što je to u pozadini, kako izgleda tehnologija koja sve to pokreće, zainteresirao me taj dio, i tako sam završila u techu.
Više je to bio neki prirodni nastavak nego promjena, jer u marketingu i medijima bavimo se onime što stavljamo pred korisnike i što oni vide, ali sve se to vrti na nekoj tehnologiji, tako da sam samo zatvorila krug. Kasnije sam išla sve dublje, zadnjih se godina bavim umjetnom inteligencijom i to je najuzbudljivije što sam ikada radila.
Inače mislim da je tech jako dobar izbor za sve nas s iskustvom iz marketinga i medija jer kroz njih naučimo razumjeti ljude i njihove potrebe, što je nužno ako želite kreirati dobra tehnološka rješenja. Fun fact koji govori u prilog tome - moj tim iz medijske agencije sada je također u techu i razvija ozbiljan proizvod dobro poznat javnosti, u jednoj od naših najuspješnijih tehnoloških tvrtki.
Sve u svemu, imala sam jako zanimljiv put i mislim da je baš tipičan primjer onoga da je u životnim odlukama i poslu ključno slušati sebe i slijediti instinkte.
Kako bi opisala svoj posao onome tko nije iz tog svijeta?
- Opisala bih ga kao jako smislen, uzbudljiv i izazovan do te mjere da nije za svakoga :)
Odgovorna sam za produkt u tvrtci koja se bavi kreiranjem AI asistenata. Asistenti se nalaze u mobitelima i kompjuterima korisnika i pomažu da donesu pametne odluke vezano za financije, zdravlje, telekomunikacije, putovanja i sve ostalo bez čega kao ljudi ne možemo, a nismo uvijek u situaciji da imamo sve informacije i znamo što trebamo napraviti. Mi to rješavamo kroz svoje asistente. Tvrtka je Mindsmiths, jedan od naših najperspektivnijih startupa.
Ukratko, zadatak mi je pobrinuti se da u svakom trenutku imamo dobro postavljen fokus i ciljeve, da imamo dobro definiran proces kako ćemo ih ostvariti, i da ono što izlazi pred korisnike bude na najvećoj mogućoj razini kvalitete.
Moram nositi različite šešire da bih dobro radila takav posao. Kombiniram razne produkt role, najviše produkt management i produkt dizajn. Ima tu i projekt managementa po potrebi, vođenja tima i odnosa s partnerima i klijentima.
To nije uvijek jednostavno jer smo startup i inoviramo. Većinu toga što radimo nismo radili nikad prije, a nisu radili niti drugi. Rješenja najčešće ne postoje i svaki dan rješavamo nove probleme. Osim toga u tech se svijetu sve mijenja svake sekunde i ono što naučiš danas, za mjesec dana je već prošlost. Zato moramo biti brzi i pametni, ali isto tako imamo puno prostora za biti kreativni, hrabri i isprobavati, i to je baš ta ljepota startupa. Svježi su, dinamični, i takav poslovni lifestyle želim za sebe.
Svjesna sam da je ljudima jako egzotično što radim to što radim, a nisam inženjer :) Isto vrijedi iza moj produkt tim u kojem nitko nema tehnički background.
Biti netehnička osoba u kreiranju AI proizvoda zapravo ima puno prednosti. Razlog je jednostavan - proizvodi se grade za korisnike, ljude. Dobri su i uspješni onoliko koliko dobro pogađaju njihove emocije, strahove i samopouzdanje. Za adresiranje tih aspekata nije potrebno tehničko iskustvo. Moja glavna vještina je što se mogu jako dobro staviti u cipele korisnika, osjetiti što oni osjećaju, prepoznati što im je potrebno i proizvesti nešto na što će imati “wow” reakcije.
Vođenje ljudi također ne zahtijeva tehničko iskustvo nego osjećaj za ljude, empatiju i dobru procjenu što trebaš napraviti da nekoga pogurneš i da leti, a opet da ne padne po puti i ne slomi se. Tako da se ne bavim toliko tehnologijom, više ljudima i procesima, a za tehnologiju imamo najbolji tim koji zna kako je nešto najbolje izvesti.
Koja je po tvom mišljenju perspektiva tech industrije, hoće li na neki način asimilirati sve ostale grane?
- Perspektiva je takva da će rasti i razvijati se, ali neće nužno asimilirati druge grane. Mislim da će se samo još dublje integrirati s njima, što je dobro za nas jer to znači još nove i bolje mogućnosti. Na tehnologiju gledam kao na alat koji je tu da nam olakša i facilita nas, a nije sam sami sebi svrha niti zamjena za sve što smo izgradili. Zanimljivo je kako je već sada sve što radimo i živimo bazirano tehnologiji, a da toga često nismo niti svjesni, jednostavno tu je, čini da naš svijet funkcionira i mi podrazumijevamo da tako treba biti.
Znam da si dugo vremena bila jedina žena u svojim timovima. Kako je bilo tada raditi taj posao i koliko se do danas promijenilo okruženje?
- Da, puno sam godina provela kao jedina žena u timovima i tvrtkama. Bilo mi je super, od svojih muških kolega uvijek sam imala podršku, vjetar u leđa i poštovanje.
Kada pokušam usporediti to vrijeme od pred desetak - petanaestak godina i danas, neusporedivo je. Sada kad dođete na tehnološku konfrenciju, sve je puno žena. Rijetko kada ćete doći u neku tehnološku firmu da u njoj nema žena. Pola naše tvrtke čine žene - inženjerke, kolegice u business development odjelu, mi u produktu, posvuda smo.
Usprkos tome, brojke kažu da je udio žena u tehnološkoj industriji i dalje relativno nizak - u Hrvatskoj je u techu zaposleno oko 15 posto žena, u Europi 17 posto, ali kad sam ja počela raditi, rekla bih da smo bili na svega nekoliko posto. Definitivno idemo u dobrom smjeru.
Što je po tvom mišljenju i iskustvu glavni razlog da u techu dugo dominiraju muškarci?
- Mislim da glavni razlog jednostavno priroda i to što muškarci više vole “šarafati”. Počeli su prvi dok su se žene bavile nekim drugim stvarima, izgradili prednost i mi žene sada se uključujemo tamo gdje su se oni davno udomaćili. Radi toga vučemo tu povijesnu percepciju da je tehnologija nešto “za dečke” i žene automatski ne razmatraju tu opciju.
Isto tako mislim da je i do nas žena jer imamo pomalo iskrivljenu i neistraženu sliku oko toga što tehnologija doista jest. Često kad razgovaram s kolegicama iz drugih branši otvoreno kažu da im tech ne zvuči dovoljno kreativno i zanimljivo što ne može biti dalje od istine, ali isto tako iskreno priznaju da nisu dale ozbiljnu šansu i proučile što sve nudi.
Osobno nisam nikada naišla na muškarca koji smatra da za žene nema mjesta u techu, ali jesam na žene koje kažu da im tehnologija nije dovoljno atraktivna i ženstvena. Događa se također da ljudi, nakon što se bolje upoznamo, kažu da su me zamišljali sasvim drugačije. Dakle još uvijek nas intenzivno ograničavaju nasljeđe i percepcija, i po tom pitanju oba spola trebaju odraditi svoj dio posla.
Ima li s time ikakve veze sindrom o kojem se sve češće govori, a to je ‘kažnjavanje majki’ tj. činjenica da nakon što rode, žene jednostavno bivaju kažnjene time da se na njih gleda kao da ne mogu na jednak način kao muškarci doprinijeti firmi zbog porodiljnog, bolovanja itd. - ili je nešto drugo u pitanju? Koji je općenito tvoj komentar na tu temu?
- Taj sindrom je realan i postoji posvuda, ali ne toliko u tech industriji. Industrija je mlada, moderna, neformalna i ne vučemo toliko toksičnih tradicionalnih obrazaca, a ovo spada u tu kategoriju. Osim toga nedostaje ljudi, skupo je razviti osobu, svi smišljamo kako zadržati dobre ljude, popularan je rad od kuće, svi su fleksibilni i traže rješenja. Volimo mame u techu i mislim da donose tu jednu ekstra dozu empatije i nježnosti koja nam svima treba. Tako da diskriminacija radi majčinskih obaveza, ako postoji, rijetka je iznimka. Mislim da nezdravi obrasci više govore o kulturi neke kompanije nego o cijeloj branši.
Ako gledamo općenito, možda svi neće to priznati, ali ljudski je pomisliti da će osobi koja duže vremena nije bila prisutna iz bilo kojeg razloga, bilo da je to porodiljni dopust, dulji godišnji odmor ili povremene odsutnosti zbog bolovanja, trebati vremena da se ponovno uhoda i više podrške kako bi sve izbalansirala. To uopće nije sporno i logično je. Međutim, to je realan život.
Ono što jest sporno je ako se tvrtka ne zna nositi s realnim životom zaposlenika i ne uklapa ga u procese i business model. Ako doista na neki način uskraćuje prilike onima koji ne mogu biti stalno prisutni i ne zna kako podržati takav setup, to je loše, a nažalost, događa se.
S druge strane, ima tu dosta straha i podređenog načina razmišljanja nas žena, bojimo se jer ne znamo što nas čeka, i onda se radi tog straha automatski stavljamo u lošiju poziciju, očekujemo za sebe malo i tražimo još manje.
Smatraš li da je danas ženama lakše ili teže nego primjerice generaciji naših majki i baka? Ovdje ne mislim nužno na školovanje i karijeru već na to da se ženama tradicionalno i prešutno i dalje dodjeljuju uloge ponajprije u kućanstvu koje zahtijevaju puno vremena, a zapravo su nevidljiv i neplaćen rad...
- O ovome baš često razmišljam, super pitanje. Često gledam svoju baku i sebe, i upoređujem nas dvije, dva potpuno različita svijeta.
Od njih su postojala manja očekivanja po pitanju obrazovanja i karijere, ali su imale i manje mogućnosti. S našom je generacijom obrnuto, imamo puno mogućnosti, ali sa time dolaze i velika očekivanja u profesionalnom smislu.
Ali, postoji nešto što nam je svima zajedničko, a to je razina posvećenosti obitelji koja se kontinuirano očekuje od svih generacija, i obavljanje kućanskih poslova koje dolazi u istom paketu. Sviđa mi se izraz nevidljiv i neplaćeni rad jer on to doista jest. Uzme nam puno, a prolazi neprimjetno. Toliko žena nema priliku za neke najjednostavnije stvari poput pročitati knjigu, radi jurcanja po kući i obavljanja poslova koji se uzimaju zdravo za gotovo.
Međutim tu primjećujem ogroman iskorak i nadam se da sam u pravu. Kao da se probudio neki bunt i žene su počele glasnije komunicirati kako ne stižu i ne uspijevaju baš sve. Mislim da je do tih promjena došlo velikim dijelom jer je situacija postala neodrživa - očekuje se da imamo karijeru, obitelj, dobro izgledamo i imamo kuću pod kontrolom, a to je jako puno, negdje je moralo puknuti i puknulo je na tom šavu. Drago mi je da jest. Bitno je da nastavimo biti glasne i komunicirati da neke stvari koje smo dobile u paketu sa svojim spolom stvarno nemaju smisla i da kao društvo možemo bolje od toga.
To je inače još jedan razlog zašto volim tehnologiju i umjetnu inteligenciju - jer donosi pomoć i rasterećenje na sve strane, uključujući kućanstvo i roditeljstvo, od robota koji usisavaju pa do aplikacija za upravljanje kućanskim aparatima i pomoć djeci pri učenju. Pred nama su odlična vremena.
DIVU STYLE potražite na kioscima s dva senzacionalna dara - narukvicom Bisou X BORBOLETA i ružom AVON. Paket stoji 7 eura. Požurite, količine su ograničene!