Čak 40 najuglednijih hrvatskih zdravstvenih, znanstvenih i komunikacijskih stručnjaka okupit će se na Back Together Summitu koji će se održati 18. i 19. rujna. Iza projekta stoji ideja dr. Natka Becka, specijalista radiologije te prvog hrvatskog liječnika-influencera, što ga je dovelo i do titule Komunikatora 2020. godine, prema izboru Hrvatske udruge za odnose s javnošću.
Predavanja su besplatna za sve, a sve u svrhu povećanja zdravstvene pismenosti i poboljšanja kvalitete života. Jedna od panelistica na temu zdravlja djece je i epidemiologinja Sanja Musić Milanović koja se u razgovoru za Divu dotaknula zdravlja djece, koje je i tema njezina panela, prehrambenih navika Hrvata, projekta Živjeti zdravo, a podijelila je i nekoliko svojih zdravih navika i izdvojila omiljene aktivnosti u slobodno vrijeme.
Bliži nam se Back Together Summit gdje sudjelujete na panelu na temu zdravlja djece. Možete li nam izdvojiti par stvari o kojima ćete govoriti?
Zdravlje djece jedno je od prioritetnih područja kojim se bavimo u promicanju zdravlja. Djeca koja imaju dobro zdravlje, kad ih od najranije dobi osnažimo tako da znaju i primjenjuju načine kako očuvati svoje zdravlje odrastaju u zdrave odrasle osobe. Zdravlje djece u Hrvatskoj pod utjecajem je modernih načina života kakvi se provode u svim zemljama svijeta. Nažalost, posljedice toga vidljive su već u dječjoj dobi. Na Back Together Summitu govorit ću o čimbenicima koji mogu ugroziti zdravlje djece, uz poseban osvrt na debljinu koja, ne samo da je rizični čimbenik za razvoj bolesti, već je i kronična bolest za sebe. Danas u Hrvatskoj svako treće dijete u dobi od osam godina ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu. Ovi podaci smještaju nas na sam vrh, među europske zemlje najpogođenije tim problemom. Zanimljivo je i to da su ispred nas samo mediteranske zemlje kao Cipar, Španjolska, Grčka, Italija, San Marino i Crna Gora dok zemlje sjeverne Europe imaju manji problem.
Jedna od značajki debljine je njezina socioekonomska uvjetovanost, odnosno češće se bilježi u osobama nižeg socioekonomskog statusa te u manje razvijenim područjima. Sve to također vidimo i u Hrvatskoj. Stoga je problem prekomjerne tjelesne mase i debljine važno ozbiljno shvatiti i na njega ciljano djelovati. Kroz projekt Živjeti zdravo trudimo se provoditi brojne aktivnosti koje doprinose očuvanju zdravlja svih ljudi. Specifično za djecu provodimo razne aktivnosti u različitim okruženjima. U školama provodimo aktivnosti kojima nastojimo povećati broj prilika za tjelesnu aktivnost učenika u školama, ali i izvan nastave kako bismo što je moguće duže sačuvali dječji prirodni nagon za pokretom koji doprinosi očuvanju njihova zdravlja. Upravo provodimo aktivnost Poligon za tjelesnu aktivnost školske djece namijenjenu školama koje nemaju sportsku dvoranu. Uz to potičemo provedbu aktivnosti kojima će se učenici upoznati s novim namirnicama, radimo na stvaranju pravilnih prehrambenih navika i gradimo pozitivan odnos prema hrani. Provodimo i aktivnosti u zajednicama. Trudimo se biti sveobuhvatni. O tim, ali i mnogim drugim aktivnostima, govorit ću na Back Together Summitu.
Kako komentirate prehrambene navike kod Hrvata, što starijih, što mlađih – u kojem smjeru idemo i što se sve treba mijenjati?
Kad govorimo o djeci, podaci iz istraživanja Europska inicijativa praćenja debljine u djece, Hrvatska (CroCOSI) iz 2019. godine ukazuju da su prehrambene navike djece jedno od prioritetnih područja djelovanja. Rezultati ovog istraživanja pokazali su da 66 % djece svakodnevno ne jede voće, a čak 80 % djece ne jede povrće svaki dan. Znamo da je jedna važna preporuka za očuvanje zdravlja „Pet porcija voća i povrća svaki dan“, što i nije tako puno - jedna porcija voća ili povrća je onoliko koliko stane u dječju šaku. Na primjer, jedna mandarina je jedna porcija voća. Uz to, rezultati ovog istraživanja ukazuju i da čak trećina osmogodišnjaka ne doručkuje svakodnevno. Budući da je doručak važan za svakodnevno funkcioniranje, zdrav rast, razvoj i učenje, važno je raditi na promjeni ovakvih pokazatelja. Statistike koje ukazuju na visoke udjele djece s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom djelomično su i posljedica nepovoljnih prehrambenih navika, odnosno skrivenih kalorija koje djeca unose konzumacijom sokova s dodanim šećerom. Baš iz tog razloga zabrinjava nas činjenica da 37 % naših osmogodišnjaka pije sokove s dodanim šećerom više od tri puta tjedno.
Što se tiče odraslih osoba, moram naglasiti da gotovo dvije trećine odraslih osoba u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu. Ovaj podatak rezultat je istraživanja Europska zdravstvena anketa iz 2019. godine i svrstava nas, uz Maltu, na sam vrh država članica Europske unije. To je stvarno zabrinjavajuće. Jedan od razloga tome moguće je potražiti u prehrambenim navikama. Rezultati istog istraživanja pokazuju da gotovo trećina odraslih osoba u Republici Hrvatskoj svakodnevno ne konzumira voće i povrće, dok preporuku o pet i više porcija voća i povrća prihvaća oko 10 % ispitanika. Uz to, 17 % odraslih osoba više od tri puta tjedno pije zaslađene napitke koje predstavljaju značajan izvor skrivenih kalorija.
Sve navedeno ukazuje na smjer koji je neophodno mijenjati. Ta promjena međutim nije jednostavna i mora biti dio veće, sveobuhvatne i koordinirane strategije djelovanja.
Što biste izdvojili kao najveći problem kad su prehrana i kretanje u pitanju? Odakle uopće početi, kako nekoga motivirati?
Kao najveći problem izdvojila bih moderan način života i okruženja u kojima živimo. Često citiram rečenicu iz članka objavljenog u časopisu The Lancet: „debljina je normalan odgovor normalnih ljudi na nenormalno okruženje“. Taj nam citat govori o tome da živimo u okruženjima koja nam olakšavaju sve što radimo. Većina poslova su sjedilački, a brza hrana je vrlo lako dostupna. U takvim okruženjima mogućnosti za tjelesnu aktivnost su ograničene, dok su energetski bogate, a nutritivno siromašne namirnice koje izazivaju naviku vrlo lako dostupne, te čine brži i jednostavniji odabir.
Napori da se promijeni ponašanje pojedinaca i da se dovede do promjene navika izrazito su zahtjevni i potrebno ih je provoditi na sveobuhvatan, multisektorski način. Jedna od strategija postupnog mijenjanja navika prema pozitivnijima je stvaranje okruženja koja potiču zdrave izbore i čine ih dostupnima. Osim toga, osnaživanje osoba svih dobi da preuzmu brigu o vlastitom zdravlju zahtijeva kontinuiranu edukaciju. To su sve sustavne intervencije koje ciljaju na promjene na razini populacije. Na individualnoj razini, prvi korak prema promjeni životnog stila zahtijeva čvrstu odluku, dobru podršku i visoku razinu motivacije. Zdravlje bi nam svima trebalo biti najvažniji i najbolji motiv. Nažalost, često to osvijestimo tek kad ga izgubimo.
Kakva je situacija u pandemiji, koliko je ona utjecala na naše navike? Često možemo čuti kako su se ljudi „opustili” jer su bili doma, nisu išli na posao, družili se i sl.
Pandemija, u kojoj su se brojne aktivnosti odvijale na daljinu, zasigurno je utjecala na naše navike. Mjere obrane od zaraze koronavirusom donijele su mnoge promjene u naše živote. Zbog praćenja nastave ili rada online provodili smo više vremena pred ekranima, brojne sportske aktivnosti bile su prekinute, a svakako možemo pretpostaviti da je i došlo do promjene u prehrambenim navikama. Možemo očekivati da su ovakve promjene ostavile i određene posljedice na zdravlje. Međutim, jedna vrijedna lekcija koju nas je ova pandemija naučila je da javnozdravstvene politike mogu biti u fokusu društva. Vjerujem da ćemo to iskustvo pametno iskoristiti i u procesu oporavka od posljedica pandemije.
Govoreći o motivaciji, što vas motivira iz dana u dan? Kako ste se uopće počeli baviti ovim poslom, što vas je zainteresiralo?
Znate, epidemiologija je zapravo vrlo zanimljivo područje jer se nikad ne ponavlja. Svako istraživanje nosi novi izazov kako za provesti ga, tako i za ocijeniti ključne rezultate i predložiti intervenciju za rješavanje problema. U epidemiologiji nema rutine. Svoj profesionalni put započela sam kao znanstvena novakinja na kirurgiji, na projektu „Kirurška terapija ekstremne debljine”. Vodeći klubove operiranih osoba osvijestila sam sveobuhvatnost, multidimenzionalnost i ozbiljnost problema debljine. Profesionalno sam motivirana da doprinesem razvoju znanja i prevenciji ovog problema, a osobno sam motivirana iskoristiti svaki dan najviše i najbolje što mogu. I tako svaki dan.
Kako napreduje projekt Živjeti zdravo? Kako djeca reagiraju na zdrave obroke, redovitu tjelovježbu, sportske aktivnosti, kretanje...?
Mogu reći da sam zadovoljna. Projekt Živjeti zdravo je od svog početka, 2003. godine kad je službeno započeo provedbom akcije Doručak na travi dosegao punoljetnost. U svojih 18 godina, Živjeti zdravo je rastao i razvijao se. Kao rezultat kontinuirane međusektorske suradnje na razvoju brojnih aktivnosti Vlada Republike Hrvatske je u srpnju 2015. godine Živjeti zdravo proglasila Nacionalnim programom promicanja zdravlja. Nakon ovog velikog događaja, 2016. godine su za provedbu aktivnosti Živjeti zdravo odobrena sredstva Europskog socijalnog fonda u vrijednosti nešto većoj od 30 milijuna kuna za razdoblje od šest godina. U tom razdoblju, kad smo dobili priliku intenzivnije djelovati uspjeli smo provesti brojne aktivnosti.
Kao meni osobno vrlo drage, izdvojila bih da smo opremili škole koje nemaju dvoranu našim Poligonima, odnosno proveli smo aktivnost Poligon za tjelesnu aktivnost školske djece, koji sadrži set kineziološke opreme koja je šarena, zabavna, sigurna za djecu, lako se i brzo postavlja i uklanja te se može koristiti u učionici ili drugim unutarnjim prostorima, baš kao i vani, na školskom igralištu ili u dvorištu. Ovakvim Poligonima smo još 2015. godine opremili 120 matičnih škola koje nemaju dvoranu, a ove godine i u 1000 područnih osnovnih škola bez dvorane. Uz opremu, educirali smo i tročlane školske timove kako bi što učinkovitije koristili ovu opremu za poticanje tjelesne aktivnosti učenika u ograničenim prostornim uvjetima.
Osim toga, u jedan grad u svakoj županiji dostavili smo opremu za uređenje po jednog oglednog parka Živjeti zdravo i po jedne ogledne hodačke staze Živjeti zdravo kako bismo doprinijeli kreiranju okruženja u kojima su zdravi stilovi života dostupni svima i kako bismo djelovali na povećanje udjela aktivnog stanovništva. Na ovim stazama i u parkovima redovito se i provode aktivnosti kako bi se osobe dodatno motivirale na njihovo korištenje i dobile podršku u poduzimanju prvog koraka za usvajanje zdravih stilova života. Posebno me raduju jako dobre povratne informacije reakcije sudionika naših aktivnosti u zajednicama, školama, vrtićima, tvrtkama i sl. koje svaki put dodatno potvrde potrebu i vrijednost projekta Živjeti zdravo. Naše aktivnosti se i dalje razvijaju pa mogu reći da uz ove, već uhodane, planiramo i razvoj novih.
Možete li nam reći više o svojim hobijima, što volite raditi u slobodno vrijeme?
Moj dan počinje rano ujutro, već oko pet ili pola šest. Volim jutra, jutarnju tišinu, trčanje ujutro. Obožavam kazalište.
Postoje li neka knjiga ili film koje možete izdvojiti kao omiljene?
Veliko plavetnilo, The Big Blue.
Imate li neke svoje zdrave navike koje prakticirate, a podijelili biste ih i s drugima?
Vježbam gotovo svaki dan. Jedem raznobojno i raznovrsno. Uglavnom voće i povrće.
Što u danu nikad ne preskačete, bez obzira na to kako on hektičan bio?
Doručak.
Koji je najbolji savjet, a da se tiče zdravog života koji možete dati?
Zdravlje većina ljudi dobije na dar pri rođenju, a o njemu uglavnom promišljamo tek kad ga izgubimo. Mislite o zdravlju dok ga imate. Čuvajte ga.