Lana Biželj ima 30 godina, po struci je novinarka i ima svoju firmu za novinarstvo i digitalni marketing. Za Divinu video-rubriku
- To je masno tkivo koje nastaje uslijed neke fizičke traume, ali u mojem slučaju se nije dogodila nikakva fizička traume, već psihička. Imala sam 16 godina kad mi je preminula mama i nekih šest mjeseci nakon toga, pojavio se prvi keloid, ovaj na prsima.
Cijelu Laninu priču pogledajte u videu:
U početku je bio velik 2 mm, ali s vremenom je rastao. Mislila je da je ožiljak, a kasnije se ustanovilo da nije postojala trauma od koje bi mogla biti ovakva reakcija.
- U principu, to ne predstavlja nikakve probleme, osim estetskih. Oni se povećavaju u trudnoći, u kontaktu sa suncem... U početku ih nisam prihvatila uopće, trebalo mi je sigurno preko 10 godina - govori Lana i prisjeća se kako je bilo u počecima. Kaže kako je posebno bilo u formativnim godinama, kad je bila izrazito iskompleksirana, prvenstveno zbog komentara okoline.
- To su bili ružni komentari, osjetila sam svaki pogled na koži. Čak i da ih nitko nije pogledao, ja sam se gadila sama sebi - govori.
Lana je išla kod psihologinje, oko godinu i pol prije nego je zapravo prihvatila keloide.
- To je bilo prije 3-4 godine. Išla sam na posao, poslije sam otišla u trgovinu i probala haljinu. Vidjela sam da ima dekolte i odmah odustala jer se vidio keloid. Otišla sam doma. Iduće jutro sam se probudila i kao da sam se ponovno rodila. Pomislila sam: "Idem po tu haljinu, sviđa mi se!". Čekala sam sat vremena da se otvori dućan, kupila je, otišla na posao i u wc-u se odmah presvukla u nju. To mi je bio nekakav novi početak, ali mi je trebalo jako dugo da dođem do tog - prisjeća se sugovornica.
Kaže, trebala je proći kroz fazu ružnih komentara i pogleda jer ju je to naučilo da drugačije gleda na sebe.
- To mi je ugrozilo kvalitetu života. Nisam doslovno 10 godina obukla majicu na bretele, nisam se skidala. Ako bih ušla u more, to bi bilo "Ok, skidam majicu, izlazim i odmah se pokrivam". Koliko god to bizarno zvučalo, ti si sam sa sobom na dnu. To je najveći problem, ne to što se ne mogu skinuti na plaži - kaže Lana.
Psihologinji je nakon mjesec dana rekla da ne vidi učinak terapije, no nije shvaćala, da je odustala prerano, odnosno da treba proći određeno vrijeme da, kako sama kaže, "iz glave sjedne u trbuh".
Na Instagramu je počela pisati o keloidima, gdje su joj se javili mnogi ljudi, puni razumijevanja, što se pokazalo kao velika međusobna podrška:
- Mislim da mi je to pomogla da si boostam samopouzdanje. Normalno je da nekad tražimo prihvaćanje društva. Danas mi to nije bitno, ali mi je bilo potrebno za start.
Lana kaže kako je danas zadovoljnija nego ikad, no za to je bilo potrebno puno, puno rada. I dalje ide na psihoterapije, po potrebi:
- I dalje dođe faza kad si si grozan, kad se ne želiš ustati, ne želiš se pogledati, ali mislim da je to prirodno, svima dođu takvi dani i faze. Više su faze, nego konstanta.
Kad je u pitanju liječenje, Lana nam pojašnjava da medicina nije otkrila lijek kako se efikasno boriti protiv keloida.
- Postoje dvije vrste; jedna je ona koja se povuče, pojavi se kao instant-reakcija na, recimo, piercing. Druga vrsta je ova koju ja imam, meni može nastati i od prištića. Išla sam na injekcije kortikosteroidima, kad sam imala 18 godina. Dobivala sam u svaki keloid po jednu injekciju - prisjeća se Lana, no kaže kako joj nisu pomogle. Išla je na lasere, isprobala kortikosteroidne kreme, no promjene nije bilo:
- Jednostavno sam odustala od toga. Ako će jednog dana postojati efikasna metoda koja će 100% garantirati uklanjanje keloida, možda ću ići... No, s obzirom na to da me već sad boli briga, iskreno sumnjam. Lijek ne postoji. Jedini lijek je da prihvatiš i nastaviš dalje sa životom.
Savjete ne želi dijeliti, no smatra da ne treba odustajati, već pokušati način terapije koji će pojedincu odgovarati.
- Ne treba odustajati. Uvijek će se vratiti apsolutno sve u životu ako se boriš za sebe. Meni se vratilo i danas sam presretna - zaključila je.
Iz serijala "Moja priča" pogledajte i priču Anje Privare (27) i životu s cističnom fibrozom: