Kraljica Elizabeta II. bila je najdugovječnija britanska kraljica. Umrla je u četvrtak navečer, u dvorcu Balmoral u Škotskoj, u dobi od 96 godina. Bila je okružena svojom djecom, uključujući i najstarijeg sina, novog kralja Charlesa III.
Kroz 70 godina svoje vladavine i služenja zemlji i Commonwealthu, kraljica je bila cijenjena u cijelom svijetu. Vogue piše kako je svjedočila stvaranju povijesti i bila dio nje pa je njezino poznavanje svjetskih događaja, politike i strukture moći bilo bez premca.
Punog imena Elizabeth Alexandra Mary, prvo pojavljivanje u Vogueu imala u izdanju od 15. kolovoza 1927., kad je pozirala fotografu Marcusu Adamsu. Još od malih nogu i ranog djetinjstva, njezin je stil bio u fokusu pa je Vogue u izdanju od 1. studenog 1932. komentirao njezinu žutu kombinaciju. Njezina je garderoba bila u fokusu i idućih desetljeća pa je javnost pratila modnu transformaciju od djetinjstva preko mladosti pa do odrasle dobi. Vogue je tako u jednom od svojih izdanja napisao da je princeza Elizabeta bila modni uzor djevojčicama diljem svijeta.
Princezin ujak David od djetinjstva je odgajan kako bi preuzeo kraljevsku titulu. Međutim, odrekao se prijestolja kako bi "bio sa ženom koju voli" pa je na njegovo mjesto došao mlađi brat Albert te je okrunjen 1937. godine. Uzeo je titulu kralja Georgea VI., a za vrijeme kraljevine, Vogue je opisivao princezu Elizabetu kao "najvažnije dijete na svijetu"
Vogue je kako je princeza s 13 godina imala vlastitu sobu u Buckinghamskoj palači, sama naručivala svoje cvijeće, slagala jelovnike i slala pozivnice za vlastite zabave. Bila je i pokroviteljica dobrotvornih organizacija. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, u jednom od izdanja Voguea, onom od 15. veljače 1943. godine, princeza Elizabeta pozirala je za fotografa Cecila Beatona s vojničkim šeširom i bedžem Grenadirske garde, čija je bila počasna pukovnica, "prva žena u povijesti koja je zapovijedala višom pukovnijom pješačke garde". Vogue je pisao kako je mlada princeza očito bila pripremljena za surovost tadašnjeg života pa je stekla i certifikate prve pomoći i kućne njege, a specijalizirala se i za obuku postrojbe "Sea Rangera". S roditeljima se susretala s diplomatima i sudjelovala u radijskim emisijama.
Princa Philipa upoznala je kad je imala 13 godina, prilikom njegovog posjeta Dartmouthu. Voguea ga je opisao kao visokog, plavokosog mladića, sportskih ramena, čvrste brade i velikih očiju. Princeza Elizabeta i princ Philip počeli su razmjenjivati pisma, a par se vjenčao 20. studenog 1947.
Vjenčanicu je dizajnirao Norman Hartnell. Nosila je svilenu haljinu nadahnutu Botticellijevom Primaverom. Dizajn je bio istovremeno teatralan i romantičan, s izvezenim cvjetovima.
Budući da je vjenčanje održano nakon Drugog svjetskog rata, dvor je iskoristio priliku da kroz kraljičinu odjeću i ceremoniju narodu vrati optimizam. Šest godina nakon vjenčanja, za vrijeme kraljevske turneje Afrikom, Indijom i Australijom, kralj George VI. preminuo je u dobi od 56 godina od posljedica koronarne tromboze. Na tronu ga je naslijedila najstarija kći, princeza Elizabeta, odnosno nova kraljica.
1953. Vogue je pisao o krunidbi mlade kraljice. Pisali su kako je vladalo veliko uzbuđenje jer je Elizabeta imala naklonost ljudi diljem svijeta koju su pratili njezino odrastanje. Ceremonija je održana 2. lipnja u Westminsterskoj opatiji, a prvi se puta krunidba monarha prenosila na televiziji. Hartnell je tada, pisao je Budi.in, predao devet prijedloga, a Elizabeta je odabrala jedan, i to s malim preinakama.
Ogrtač kojeg je nosila na krunidba dizajnirao je Hartnell, a napravljen je od krutog bijelog satena i izvezen svilenim koncem i sjajnim detaljima sa simbolima četiriju zemalja koje čine Ujedinjeno Kraljevstvo. Ogrtač je, piše Vogue, predstavljao duh monarhije pretočen u tkaninu. Uz simbole država Velike Britanije (djeteline, čička, poriluka i ruže), inzistirala je da se dodaju i simboli drugih dijelova njezinog carstva: Australije, Novog Zelanda, Kanade, Južne Afrike i Pakistana, navodi Budi.in.
Za njezine kombinacije kroz godine bili su zaduženi Hartnell, Sir Hardy Amies, Sir Ian Thomas, Stuart Parvin, a kasnije i Angela Kelly koji su birali jarke boje kako bi se isticala u gomili. Večernje haljine pratile su kraljevski dress code, a u mnogim su situacijama na suptilan način odavale počast domaćinima.
2016. godine otvorena je izložba "Fashioning a Reign: 90 Years of Style from The Queen’s Wardrobe", povodom proslave kraljičinog 90. rođendana. Kako je pisao Budi.in, izložba je istraživala kraljičin odnos s modom i dizajnerima, osobito s legendarnim britanskim kreatorima Normanom Hartnellom, Ianom Thomasom i Hardyjem Amiesom. Kustosica izložbe Caroline de Guitaut rekla je tada da kraljica nadilazi modu, a njezina je odjeća uvijek u trendu. Dodala je da je zainteresirana što će nositi, a surađivala je rado i s domaćim dizajnerima. Njezin je stil elegantan, bira jarke i uočljive boje, često sparene sa šeširima, dok materijale s uzorcima rijetko bira.
Ni odabiri boja, pisao je Budi.in, nisu slučajni jer je De Guitaut otkrila kako je kraljica jarke boje birala da bi bila lako vidljiva svojim podanicima u gomili. Norman Hartnell za, tada još princezu Elizabetu, počeo je raditi odjeću u četrdesetim godinama prošlog stoljeća.
Njegovu je kreaciju nosila na vjenčanju sestre Margaret 1960. Odabrala je tirkizno plavu haljinu sa svilenim bolerom, a događaj je značajan jer je to zadnji put da su članice kraljevske obitelji na dnevno događanje nosile duge toalete.
Kraljičine se kombinacije opisuju kao odjeća prožeta diplomacijom pa je tako De Guitaut rekla kako kraljica zna iskomunicirati neke stvari bez da išta kaže. Dodala je i da njezina garderoba mora biti praktična pa na njoj rijetko viđamo remenje ili džepove jer utječu na siluetu outfita. Posebna se pozornost, pisao je Budi.in, posvećivala skrivanju patentnih zatvarača i gumbiju kako bi odjeća jednako dobro izgledala iz svakog kuta.