Najbogatiji čovjek svijeta, Bill Gates svoj je imutak od vrtoglavih 72 milijarde dolara zaradio kroz tvrtku Microsoft, koje je vlasnik i utemeljitelj, a s takvim novcem na raspolaganju može si mirno priuštiti ne samo da bude jedan od najvećih dobrotvora svijeta nego i da u jednom od svojih biznisa posluje bez zarade: njegova fotoagencija Corbis trenutačno raspolaže s više od 100 milijuna fotografija te obrće gotovo 200 milijuna dolara godišnje, ali ne ostvaruje nikakav profit. Gatesu, međutim, to nije najvažnije. Corbis je osnovao 1989. kad je, fasciniran umjetnošću i novom digitalnom tehnologijom, odlučio stvoriti digitalnu knjižnicu najpoznatijih svjetskih umjetničkih zbirki, uvjeren da će u budućnosti ljudi koristiti goleme ekrane plazma televizora za izlaganje umjetnina u svojem domu. “Naravno, kad želite biti prvi u nečemu, često ste daleko ispred svojeg vremena, a to je upravo bio slučaj s Corbisom”, izjavio je Gates koji je nakon nekog vremena, kad se pokazalo da interes za digitaliziranu umjetnost ipak nije tako velik, promijenio profil tvrtke te je pretvorio u golemu fotoagenciju koja najveće svjetske medije i reklamnu industriju opskrbljuje vrhunskim fotografskim djelima, reportažnim fotografijama, slikama slavnih te fotografskim ilustracijama. U inventaru Corbisa koji se neprestano širi sad su i legendarne povijesne fotografije Alberta Einsteina kako plazi jezik i braće Wright u letu prvim avionom, digitalizirana umjetnička djela kao što su ona Andyja Warhola, a tvrtka se posebno bavi pitanjima autorskih i intelektualnih prava, jednom od najpropulzivnijih industrijskih grana u svijetu. Gates, koji Corbisu posvećuje oko 50 sati rada godišnje, i osobno koristi usluge tvrtke, točno onako kako su izvorno zamišljene, pa na svojim plazma ekranima kod kuće ima digitalne slike djela američke likovne umjetnosti, filmskih legendi i nobelovaca te motive jedrenja i golfa.
Potrebu za fotoagencijom koja će opskrbljivati medije reportažnim fotografijama, ali i slikama gdje u fokusu nisu celebrityji ili važni događaji, nego različite teme koje mogu poslužiti za ilustraciju novinskih članaka, naslovnice knjiga ili reklamne kampanje prepoznao je još 1920. poduzetnik i fotograf H. Armstrong Roberts koji je osnovao prvu fotografsku agenciju u svijetu. Ondje je ponudio kataloge fotografija svrstanih prema motivima – sasvim konkretnim kao što su “automobili” ili “pas”, ili pak nematerijalnim, poput “straha”, “iščekivanja” ili “veselja”, što se pokazalo vrlo praktičnim jer naručitelj nije više morao za svaki pojedini posao angažirati fotografa da odradi snimanje, nego je sad mogao odabrati iz već snimljene ponude i tako znatno uštedjeti. Agencija posluje i danas pod imenom RobertStock, a u ponudi su između ostalih i klasične fotografije samog Robertsa u šarmantnom retro stilu.
Nešto drukčije je tom poslu pristupio legendarni fotograf Gökşin Sipahioğlu, rođen u Izmiru u Turskoj, koji je pokrivao najvažnije svjetske događaje za brojne turske i francuske novine, kao što su kubanska kriza u listopadu 1962., kad je bio jedini zapadnjački fotograf u Havani, studentska buna 1968. u Parizu i praško proljeće, a onda je svoje profesionalno znanje pretočio u uspješni poslovni pothvat: 1973. osnovao je fotoagenciju Sipa Press, s partnericom, a kasnije suprugom, američkom novinarkom Phyllis Springer, kako bi opskrbljivao svjetske medije radovima vrhunskih fotografa. Sipahioğlu, koji je svijet gledao “očima otomanskog paše”, kako je to opisao jedan od njegovih bliskih suradnika, u agenciji je zapošljavao lijepe žene da bi u urede u Parizu i New Yorku unijele erotiku i nadahnjivale fotografe poput Luca Delayahea, Patricka Chauvela ili Hrvata Jadrana Lazića. Sipahiouğlu je agenciju 2001. uspješno prodao tvrtki Sud Communications, a umro je 2011. u dobi od 84 godine, nedugo nakon što je održao izložbu u galeriji Fotokluba Split, kad je i posjetio Hrvatsku. Njegova agencija i danas prodaje oko 6000 reportažnih fotografija dnevno u više od 40 zemalja svijeta.
Nečeg romantičnog bilo je i u stvaranju agencije Magnum koju su 1947. utemeljili tadašnji velikani fotografije: Robert Capa, Henri Cartier-Bresson, David Seymour, George Rodger i William Vandivert okupili su se u nekoj vrsti udruge slobodnih umjetnika kako bi što kvalitetnije odrađivali fotografske zadatke diljem svijeta, zabilježili puls vremena i svjedočili povijesti u nastajanju, putujući sa svojim Leicama i Contaxima u daleke zemlje i na opasna bojišta. “Ako vam slike nisu dovoljno dobre, znači da niste dovoljno blizu”, govorio je legendarni Capa, autor ikoničkih fotografija poput one pogibije vojnika u Španjolskom građanskom ratu. Sam je volio biti i preblizu akcije: poginuo je 1954. u Indokini kad je stao na minu. Unatoč iznimnom talentu gotovo svih fotografa okupljenih oko Magnuma, agencija nikad nije uspjela ostvariti zaradu, nego je neprestano na rubu financijske krize.
Zato agencija Getty Images, vlasnik oko 80 milijuna fotografija i 50 tisuća sati videomaterijala, posluje s pristojnom zaradom praktički otkako ju je Mark Getty osnovao 1995. Potomak superbogatih Gettyjevih, Mark potječe iz obitelji koja se najtočnije može opisati kao disfunkcionalna. Njegov djed, naftni tajkun J. Paul Getty koji je ostavio nasljedstvo od 2,6 milijardi dolara, priznao je nakon pet brakova, brojnih ljubavnica i pet zanemarenih sinova: “Sagradio sam carstvo, ali nisam uspio stvoriti obitelj.” Markov otac John Paul Getty nastavio je tragični niz: nakon što se rastao od prve supruge Abigail, s kojom je osim Marka imao još troje djece, oženio se egzotičnom ljepoticom Talithom Pol, ikonom hipijevskog stila koja je tako žestoko partijala i drogirala se da je umrla od predoziranja heroinom u dobi od samo 30 godina. Nakon njezine smrti Markov se otac uozbiljio i posvetio filantropiji i umjetnosti, dok nije doživio još jedan težak udarac, otmicu svojeg starijeg sina Johna Paula Gettyja III. kojega su pripadnici talijanske mafije držali zavezanog lancima za stup i odrezali mu uho, zahtijevajući otkupninu od 17 milijuna dolara, od čega se ni otac ni sin nisu nikad do kraja oporavili. Uza sve te obiteljske drame, Mark Getty uspio je odrasti u ozbiljnog i sposobnog poslovnog čovjeka čiji se imutak danas procjenjuje na više od 500 milijuna dolara. “Djetinjstvo sam proveo s majkom u malenom mjestu blizu Siene u Italiji, gdje su svi radili, otkad su prohodali pa do smrti, i to sam smatrao normalnim. Mogao sam ne raditi ništa, ali to bi mi bilo dosadno”, izjavio je 53-godišnji Getty koji je diplomirao političke znanosti i filozofiju na Oxfordu, a karijeru počeo u londonskoj investicijskoj banci Hambros, ali kako ga je zanimao vlastiti biznis, uložio je naslijeđeni i zarađeni novac u fotoagenciju koju je osnovao s partnerom Jonathanom Kleinom. Smisao za biznis i nove trendove osigurao im je uspjeh, a Mark priznaje kako mu je poznato prezime Getty također išlo na ruku.“Nikad ne vjerujte bogatašu koji se žali da su mu obiteljski novac i ime bili samo na teret”, iskreno je jednom rekao Mark koji je od oca, osim novca, naslijedio i raskošno imanje Wormsley Park u Oxfordshireu gdje čuva zbirku prvih izdanja Shakespearea i djela najvećih suvremenih umjetnika kao što su Jeff Koons i Banksy, a vlasnik je i kuća u Londonu te u Italiji, odakle je podrijetlom njegova bivša supruga Domitilla, s kojom ima tri sina. Getty Images u posljednje vrijeme ima sve jaču konkurenciju jer se na sceni pojavljuju nove agencije, kao što su Fotolia i Shutterstock, koje posluju na nov način, preko interneta, s malo djelatnika i malo troškova. Ali Getty je spreman na izazove i neprestano usavršava tehnologiju traženja i kupovanja slika te poboljšava fotografsku ponudu, s naglaskom na digitalnoj fotografiji.
Zato je prošle godine tvrtku kupila moćna grupacija Carlyle, i to za 3,3 milijarde dolara, a Getty i njegov partner Klein i dalje sudjeluju u biznisu, što je jasan dokaz da je pred njima budućnost.Jon Oringer pokrenuo je vlastiti fotografski servis Shutterstock prije deset godina jer je, baveći se marketingom, vječno bio u potrazi za kvalitetnim, ali ne preskupim generičkim fotografijama koje bi mu poslužile kao ilustracije. Magistar kompjutorskih znanosti na Columbiji, Oringer je zaključio da će se valjda snaći i kao fotograf, kupio digitalnu kameru i sam snimio tisuće i tisuće snimaka te ih stavio na novi website. Shutterstock je smjesta postigao veliki uspjeh, privlačeći brojne klijente koji su tražili isto što i prije Oringer – visoku kakvoću za ne pretjeranu cijenu. Ni deset godina poslije, servis na kojem se danas prodaje više od 27 milijuna fotografija – naravno, ne više samo Oringerovih nego i brojnih drugih umjetnika i profesionalnih fotografa kojima je to sjajan način za pronalaženje puta do više od 750 tisuća kupaca u 150 zemalja – uspješno je lansiran na tržište dionica. S početnom cijenom od 17 dolara, dionice su poslije više nego utrostručile vrijednost, a kako Oringer sam posjeduje 55 posto dionica tvrtke, njegov se imutak trenutačno procjenjuje na 1,05 milijardi dolara. Premda si može priuštiti što želi, ovaj 39-godišnjak ne pati ni od kakvog luksuza. I dalje živi u istom dvosobnom stanu u West Villageu u New Yorku, katkad ode s djevojkom (a možda i suprugom) Vanessom Grout na skijanje u Aspen, a priuštio si je samo jedan skupi hobi: helikopter Astar Eurocopter kojim često leti kao pilot s licencijom. “Ne letim zato da nekamo brzo stignem, nego zato što je to nevjerojatan stroj čija me složenost fascinira”, objasnio je Oringer koji ni do uspjeha nije došao brzo ni pravocrtno. Kako je sam rekao, prije Shutterstocka pokrenuo je desetak tvrtki koje su sve redom propale.
Kevin Systrom bio je brži: trebalo mu je manje od tri godine da svoju tvrtku Instagram, uspješnu aplikaciju za dijeljenje fotografija obrađenih posebnim filtrima koji im daju karakter, 2013. proda Facebooku za lijepih milijardu dolara. Premda Instagram sa svojih 40 milijuna korisnika, među kojima su Barack Obama i Justin Bieber, do danas nije donio ni centa profita, njegov tvorac, 28-godišnji “geek” s diplomom Stanforda, u ovoj je transakciji osobno zaradio oko 400 milijuna dolara i namjerava ih trošiti na ono što ga veseli: najbolje burbone, pivo i šampanjac te izlete privatnim avionom s dugogodišnjom djevojkom Nicole Shuetz, kolegicom s fakulteta.
Ben Silbermann je kao dječak u Des Moinesu skupljao svašta, od kukaca do poštanskih marki.“Ono što skupljate mnogo govori o vama”, jednom je izjavio Silbermann te stvorio Pinterest, virtualnu ploču na koju korisnici mogu pričvrstiti slike, recepte i sve ostalo što nađu na internetu, stvarajući tako vlastite zbirke koje mogu dijeliti s drugima i na taj način pokazati tko su i što ih zanima. Kad je Pinterest pokrenut 2010., nije privukao previše pozornosti, ali Silbermannu, diplomantu političkih znanosti s Yalea, bilo je neugodno priznati da je podbacio pa je nastavio raditi na svojem projektu i naposljetku postigao uspjeh. Premda do sada Pinterest nije donio nikakav profit, privukao je brojne ulagače te 31-godišnjem Silbermannu osigurao imutak od 100 milijuna dolara. Među više od 20 milijuna korisnika Pinteresta su i sam Silbermann i njegova supruga Divya Bhaskaran, inženjerka biomehanike, indijskog podrijetla. Par se vjenčao 2011. po tradicionalnom indijskom obredu, dok su prvi ples otplesali na Wilcovu pjesmu “California Stars”, a nedavno su dobili sinčića Maxa.“Prije sam znao na Pinterest stavljati recepte, a otkako imam sina, uglavnom stavljam i tražim aktivnosti koje bi mogle biti zabavne za malo dijete”, rekao je Silbermann.