Dubravka Prpić Znaor modna je urednica i savjetnica, a njezina kći Bruna učenica je 3. razreda osnovne škole. Nova je situacija i u njihovoj svakodnevici donijela neke nove navike, a s nama su podijelile jedan dan u karanteni.
- U početku je bilo malo kaotično, i Bruni i nama roditeljima. Kad je ta škola, kad su te zadaće, kako sve to može uopće funkcionirati... Ali, nakon dva tjedna škole i rada od doma, mogu reći da smo svi skupa ulovili neki ok ritam. Bruna je super prihvatila sve skupa, odrađuje zadatke, svira klavir, voli se igrati na tabletu, ima društvo na Whats App video-pozivima i grupama te često komunicira sa svojim prijateljicama, rekla je Dubravka i ispričala nam kako izgleda prosječan dan:
Kad uspoređuje u odnosu na dane "prije koronavirusa", Dubravka kaže da se promijenila činjenica da sad, zapravo, svi skupa provode više vremena zajedno, htjeli to ili ne. U početku je bila ljuta na čitavu situaciju, ali je brzo shvatila da ništa ne može promijeniti ako je živčana.
- Ja sam tip osobe koji stalno negdje ide, nema me doma, čim dođem doma već gledam gdje ću dalje, pa odem na trčanje ili van s psom. Nakon te prve frustracije, shvatila sam da samo škodim sebi i kućnoj atmosferi pa sam promijenila ploču. Sada je sve ok, drago mi je da smo više skupa i da provodim s Brunom više vremena. Čini mi se da je narasla u ovo malo vremena i više razgovaramo nego prije. Iako, i ona je imala više obaveza inače, još ide na atletiku, tri puta tjedno. Njoj nedostaje i škola i ekipa, pričamo o svijetu, virusu, potresima, sve su to teme koje je zanimaju jer se na taj način bolje nosi sa svime. Već se privikla, a i dani nekako prođu. I počela sam s Brunom plesati na TikToku, i ona i ja imamo profile i to mi je super fora, govori nam Dubravka.
Inače, svatko tko je ikad radio u redakciji zna koliko je ključno naučiti se isključiti iz okoline i fokusirati na posao. Izazov mi je i ne raditi neke kućne stvari u radno vrijeme, na primjer otići uključiti vešmašinu usred pisanja teksta ili nešto slično, a pauzu radimo kad jedemo. Nedostaje mi jutarnje spremanje i brisanje van. Ta samostalnost i odsutnost, sloboda kretanja, odnosno taj neki moment u kojemu odlučim gdje ću ili naprosto odem na event nakon ureda i slično.
Ključno pitanje za uspješan radni dan, ali i odmor je - kako rasporediti vrijeme, a tu u prvi plan dolazi dobar raspored. Dubravka kaže da, ako ga nema, kako je bilo u početku, onda se sve pretvori u natezanju, dan nema niti formu niti plan:
- Bitno je znati multitasking i fokusirati se na mijenjanje uloga tijekom dana (ja), a sve u istom prostoru. Ako je nervoza u meni, to je koma, imam osjećaj da se sve raspada, ali na kraju dan nekako prođe i dođe sljedeći. Mislim da je i Bruni lakše kad ima plan jer se nakon školskih obaveza veseli igri, a i komunikacija s profom iz klavira joj je super jer imaju odličan odnos, pa si malo popričaju pa sviraju. Njoj je super, nema neki osjećaj svjetske katastrofe, ona je dijete i cilj mi je da se osjeća neopterećeno i da radi samo onoliko koliko treba, a ne da brine o budućnosti svijeta, pa ima samo devet godina. Neka uživa, a na nama roditeljima je da budemo hrabri i snažni zbog nje, uostalom, to je naša uloga i inače.
U videu pogledajte kako izgleda jedan njihov dan: