Još jedan odličan mural Igora Taritaša: "Igra bez diskriminacije znači sretno djetinjstvo koje odgaja djecu u dobre ljude"

Nakon genijalnog murala u Martićevoj ulici koji je oduševio i razveselio brojne Zagrepčane, Igor Taritaš predstavio je još jedno genijalno umjetničko djelo. Ovog je puta u Velikom Grđevcu u blizini Bjelovara, na zidu obnovljene školsko-sportske dvorane, nastalo mural "Neki bolji svijet".

- Ideja za mural nastala je nekoliko dana prije same izvedbe murala. Dugo sam razmišljao što i kako napraviti. S obzirom na lokaciju murala, za temu sam odabrao igru. Djeca se loptaju u jednom imaginarnom prostoru koji je otvoren i odvlači pogled u daljinu. Mural je uglavnom namijenjen djeci jer upravo ona provode najviše vremena na igralištu kod škole, ispričao nam je Taritaš koji je Veliki Grđevac odabrao jer je udaljen samo nekoliko kilometara od njegovog rodnog Hercegovca: 

- To je moj kraj i drago mi je da sam imao priliku ostaviti nešto u nasljeđe. Marini Balen, ravnateljici škole, rekao sam da bih volio napraviti mural. Pošto već godinu dana predajem likovnu kulturu u Velikom Grđevcu u OŠ "Mate Lovraka", do dogovora i realizacije murala nije bilo teško doći. Mislim da je potrebno škole ukrasiti muralima kako bi djeca od malih nogu bila okružena vizualnim porukama te da ih se tako motivira. Ako motiviram barem jedno dijete da postane umjetnik, znači da sam napravio dobar posao. 

Kao i na dosadašnjim radovima, Igorov cilj bio je napraviti iluziju u prostoru. Prilikom stvaranja, u obzir je uzeo lokaciju, okolinu, boju fasade škole i dvorane jer, kako kaže Taritaš, kad se stvara nešto veliko, treba paziti da se sve uklopi - mural ne smije odskakati od okoline, nego postaje dio svega što ga okružuje. 

- Kod dvorane nema puno prolaznika, ali kolege učitelji i radnici škole su oduševljeni. Najiskrenije komentare dobit ću kada se učenici vrate u svoje klupe. Mural je namijenjen prvenstveno djeci i jedva čekam vidjeti kako će reagirati. Djeca su najiskrenija i uvijek kažu što misle, kaže Taritaš koji je pojasnio i odabir imena "Neki bolji svijet":

- Zadnjih nekoliko mjeseci živimo u jako čudnom i pomalo strašnom razdoblju. Pandemija je uzela stvari u svoje ruke. Djeca će u školama imati znakove usmjeravanja, a igra kakvu poznaju svela se na minimum. Razumijem da su to mjere koje su potrebne u ovoj situaciji, ali to je trenutna i tužna realnost. Nedavno smo svjedočili i brutalnim rasističkim napadima u Americi, a sve pomalo ide u krivom smjeru. Jako brzo ulazimo u digitalno doba što dovodi do sve manje veselja i druženja. Sve me ovo motiviralo da napravim jedan imaginaran prostor lišen svih stvari koje sam nabrojao. U praznom prostoru možemo vidjeti dvoje djece različite boje kože kako hvataju loptu koja simbolizira jedan bolji, šareni svijet. Igra bez diskriminacije znači sretno djetinjstvo koje odgaja djecu u dobre i sretne ljude.

Taritaša smo pitali i pitanje koje mnoge zanima - kako se uopće kreću cijene murala, o čemu ovise i što se sve uzima u obzir. Prije svega, kaže Taritaš, treba reći da su murali i ulična umjetnost u ovom trenutku jako popularni i sve je više festivala i projekata u koje se isključuje izrada murala. Na mnogim festivala umjetnici nisu plaćeni za svoj rad, a na nekim projektima i festivalima plaća ih se između 1000 i 2000 eura.

- Sve ovisi o veličini i zahtjevnosti izrade murala i popularnosti umjetnika. Organizatori također imaju jako puno troškova oko kupnje boja te pripreme dizalica i skela. Na nekim većim projektima u suradnji s arhitektima, ako se oslika cijela zgrada može se postići cijena oko 3000-4000 eura.  

Igor Taritaš nedavno je izlagao i na izložbi u Kopenhagenu. S obzirom na situaciju s pandemijom koronavirusa, nije mogao prisustvovati otvorenju, već je sve promatrao putem fotografija.

- Dosta izložbi i art sajmova na kojima sam trebao izlagati ove godine je odgođeno. Na svu sreću, izložba u galeriji Oxholm u Kopenhagenu je održana, ali nisam bio prisutan otvorenju. Izlagao sam s još dvoje umjetnika, Janom Flemmingom iz Danske i Isabelle Scheltjens iz Belgije. Sretan sam što surađujem s njima jer galerija radi kvalitetan posao i imaju jako puno svojih kolekcionara iz cijelog svijeta. Otvorenje i postav izložbe vidio sam samo na fotografijama. Kako sam gledao fotografije, bilo mi je jako žao što nisam s njima, ali sam s druge strane bio sretan jer su moje slike tamo. Kolega Jan, s kojim sam izlagao, javio je da je bilo lijepo vrijeme i da je izložba bila dosta posjećena, zaključio je Taritaš.